Društvo davljenika

INTER ZAPREŠIĆ

Pozitivno: U klubu koji se "pet do 12" spasio od ispadanja svijetle se točke mogu pronaći tek u tragovima stoga je isti slučaj i sa Zaprešićanima. Prodaja mladog vratara Delača u veliki Chelsea, te Dinamovo angažiranje Brazilca Dode nakon jesenske polusezone najveći je ovosezonski uspjeh momčadi iz predgrađa. Posljednje kolo donijelo je i bljesak donedavnog juniora Mislava Oršića no za prave procjene ipak će trebati pričekati iduće prvenstvene akcije.

Negativno: I dok su "žuti" u sezonu krenuli pozitivnim nizom, s dva remija i jednako toliko pobjeda, proljetnu dionicu otvorili su ispod svih očekivanja, ali i potraživanja, s obzirom na rezervirano mjesto u borbi za opstanak. Zaprešićki su nogometaši zaredali poraze od puno snažnije Cibalije, Hajduka, Karlovca i Dinama, na Šubićevcu su stigli do remija, no u spomenutim su dvobojima demonstrirali upravo svoju najslabiju točku - realizaciju. U pet susreta postigli su tek jedan pogodak, onaj u Maksimiru.

Najbolji igrač: Iako mu je forma prema kraju sezone išla silaznom putanjom, Matej Delač uspio je, ispred Tomislava Šarića i Marijana Budimira, zadržati "naslov" najboljeg u redovima Intera. 17-godišnji vratar "žutih" u nekoliko je okršaja izravno utjecao na konačan ishod, bilo obranama iz igre ili onih s bijele točke, koji su mu čini se postali specijalnost. Nekoliko nesigurnih reakcija i netočnih procjena u završnici može se opravdati neiskustvom, a najbolji lijek protiv toga konstantnost je na vratima.

Najveće razočaranje: Dinamov Argentinac Suarez krajem jesenske polusezone završio je s posudbom u Atletico Tigreu, a već prvih dana siječnja preselio je u Zaprešić na novu. U 13 ovogodišnjih kola dobio je priliku tek na šest susreta, a sve što je na njima postigao jedan je žuti karton. Puno premalo za igrača prve lige, a posebno za člana momčadi prvaka. 24-godišnji veznjak nakon proljeća pred okom hrvatske javnosti stigao je do mjesta u skupini sumnjivih inozemnih akvizicija.

Prognoza iz srpnja: Što se tiče odlazaka, klub su napustili većinom igrači koji su prošlu sezonu proveli po posudbama, a jedini koji bi mogao nedostajati je Marijo Dodik, igrač za kojeg zasad nema zamjene. Čak je i Perković u najavi sezone rekao da je jedino kritično mjesto napadača: "Očekujem da će momčad biti bolja nego prošle sezone. Iako su tu sve igrači koji su ostali, smatram da smo se sad još bolje upoznali i da će rezultati biti onakvi kao u posljednjim kolima. Jedino ostaje otvoreno mjesto za još jednog napadača, pa ukoliko se otvori kakva prilika na tržištu, sigurno da ćemo promptno reagirati."

Presuda: Spašeni u posljednji tren Zaprešićani problema s licencom nemaju, jedan su od četiri kluba koji su je dobili "od prve", no puno se toga u narednim mjesecima mora urediti kako se borba za opstanak u predgrađu ne bi gledala i dogodine. Kao i proteklog ljeta stručni stožer i sam vrh kluba za glavnu će zadaću imati pronalazak kvalitetnog napadačkog pojačanja, nešto što im očigledno uoči ove sezone, ali i tokom nje, nije pošlo za rukom.

ZAGREB

Pozitivno: U moru crnila koje je ove sezone zahvatilo Kranjčevićevu teško je pronaći tragove pozitivnog. "Bijeli" su kraj prvenstva dočekali na poziciji koja vodi u drugu ligu, spasiti ih može tek odluka za stolom, a sezona afirmacije mladih zagrebaša završila je sumnjama u njihov talent i budućnost. No ipak, jedan od njih dočekao je svojih "pet minuta". Besart Abdurahimi, član Ladićeve mlade vrste iskočio je iz konkurencije bivših juniorskih prvaka Hrvatske, a jedini je u Ulicu pjesnika uspio privući skaute inozemnih klubova.

Negativno: Iako je Igor Štimac trenerski posao u Zagrebu ostavio ističući onaj pozitivan dio statistike, istina je ipak nešto drugačija. Pjesnici su u posljednjim susretima stigli do bodovnog niza, no igra je i dalje bila daleko od one koju bi trebao pružiti klub u dokazivanju da ne zaslužuje mjesto u borbi za opstanak. S 45 postignutih pogodaka od njegova dolaska bijeli je sastav najefikasniji prvoligaš u spomenutom razdoblju, no brojne pogreške u obrani, a posebno način na koji su zagrebaši primali pogotke ono je o čemu bi se zapravo trebalo govoriti. Problemi u igri aktualni su i nakon njegove intervencije i odlaska.

Najbolji igrač: U potpunosti tragična bila bi sezona Pjesnika da u svojim redovima nisu imali Davora Vugrinca. Najstariji stanovnik bijele svlačionice po prvi je put u karijeri postao najefikasniji čovjek domaćeg prvoligaškog društva, a uzme li se u obzir da je zbog ozljede propustio uvodne dvoboje, te da je nerijetko igrao u veznoj liniji, uspjeh mu je tim veći. Tek dva od 18 pogodaka postigao je s linije jedanaest metara, sedam je puta proglašen igračem susreta, a nije teško primijetiti kako od njega "bijeli" nemaju boljeg gazde na terenu.

Najveće razočaranje: Kada jedan od svega dva iskusna, a zdrava napadača s kojima momčad ulazi u natjecanje, sezonu završi s tek četiri pogotka na kontu, bez dileme ga se može proglasiti razočaranjem. 196 centimetara visokog Krstanovića nadskočila je gotovo svaka protivnička obrana i veza, a čitavog se proljeća nije upisao u listu strijelaca. Kada je u pitanju razočaranje nevezano za individualne predstave, izbor pada na poraz u posljednjoj utakmici, jedinoj u kojoj za bodovno izborni opstanak nisu smjeli izgubiti.

Prognoza iz srpnja: Dobar dojam ove će sezone ujedno biti i novi pritisak za "bijele" koji u novom prvenstvu nikako ne mogu/ne smiju ponijeti naziv iznenađenja. Sastav koji iza sebe ostavlja treće zajedničke pripreme, a u svojim redovima ima igrače poput Vugrinca, Škorića, Kartela, te velike talente Abdurahimija, Pavlovića, Celjaka, naredne sezone mora jurišati na Europu, a sve od četvrtog mjesta na niže smatrat će se razočaranjem.

Presuda: Netom završena sezona opalila je bolni šamar ambicijama kluba iz centra metropole. Četiri se godine radilo na izgradnji kadra sastavljenog uglavnom od vlastitih snaga, dobar vjetar u leđa Pjesnicima je dao i plasman iz sezone 08./09., no nakon početnog negativnog niza sve se raspalo. Bez obzira hoće li Zagrebova sudbina ostati prvoligaška ili ne, klub ponovno očekuje gradnja iz samog temelja. A vrijeme potrebno za izgradnju ozbiljnog projekta ono je što opasno nedostaje hrvatskom nogometu.

MEĐIMURJE

Pozitivno: Iako se klub, odnosno nekoliko njegovih struja, svojim djelatnicima uporno trudio biti maćeha, igrači i ostali zaposlenici sezonu su uspjeli odgurati bez događaja poput onog šibenskog dan prije dvoboja s Karlovcem. Preživjeli su igrači sa "sto kuna u džepu", muški odradili posao i, bez obzira što nisu uspjeli preživjeti i u Prvoj HNL, za to im se mora skinuti kapa. No klub kojem je ovako nešto jedini plus ozbiljno se mora zapitati što je uopće radio u društvu najboljih.

Negativno: Međimurski prvoligaš u upravo okončanoj sezoni potrošio je tri trenerska imena, kadar je tako preko nekoliko puta bio prisiljen prilagođavati se novoj filozofiji igre i rada, a isto će morati i ovoga ljeta. Za brzopotezne smjene vezana je i najneugodnije vijest koja je tokom prvenstva sigla iz Čakovca. Bez obzira na neke tragikomične predstave i degradaciju u drugu ligu, šerifski upad predsjednika Turopoljca na konferenciju nakon susreta s Interom najveća je sramota kluba. Način na koji je Srećko Bogdan saznao da je "bivši" jednostavno nema opravdanja.

Najbolji igrač: Iako je Bojan Golubović sezonu završio s 13 pogodaka, a Cicero Lima s najviše asistencija, jedno je ime iskočilo ispred ostalih. Riječ je o najstandardnijem igraču Međimurja - Mariju Darmopilu. Svega 163 centimetara visoki veznjak propustio je tek jednu prvenstvenu utakmicu, postigao je i pogodak, ali ono zbog čega je nezamjenjiv njegov je duh i predanost koje donosi u igru te upornost kojom slijedi zadatke pred sobom, i tako već četiri godine. Dugo je nosio i kapetansku traku, koju su mu čelnici oduzeli kada je zatražio svoj, preko svih rokova, neisplaćeni novac.

Najveće razočaranje: Škola nogometa Međimurje - Čakovec. Osmišljena kao jedinstvena zdrava jezgra, bez duhova prošlosti i dugova, Škola je Međimurju trebala donijeti kvalitetnu budućnost i domaće igrače spremne za prvoligaške izazove. Iako se struci, te dječacima i mladićima koji igraju u njemu nema baš ništa za prigovoriti, prstom treba uprijeti i u NK Međimurje i u NK Čakovec. Međusobnim su prepucavanjem nanijeli prve pukotine na friškoj fasadi, a doda li se svemu činjenica da Grad i Županija nisu popratili projekt, opstanak Škole dolazi pod znak upitnika. Dio krivice ide i na račun vodstva Škole, velike su vizije uništili slabom realizacijom istih.

Prognoza iz srpnja: Svoju snagu u novom natjecanju Međimurje vidi u uigranosti, jer je momčad ostala na okupu, a svega su dva igrača napustila Čakovec. Jedan od njih je doduše Damir Vitas, vrijedni obrambeni igrač, pa Međimurci još uvijek traže igrača za stopersku poziciju. Zbog ostanka većine igrača nije bilo potrebe ni mijenjati sustav igre, već će on ostati 4-2-3-1. Dakle, Međimurje ima solidnu ekipu spremnu za dobre rezultate, sad još to samo treba poduprijeti, financijski i organizacijski.

Presuda: Nakon Pjesnika najviše su u procjenama svojih mogućnosti, od posljednje četvorke, pogriješili u Čakovcu. Više-manje "poklonjeni" nastup u društvu najboljih prokazao se promašajem, nepotrebnom avanturom, a hoće li povratak u rang niže promijeniti ponešto u razmišljanju Uprave ostaje vidjeti iduće sezone. Najbolje po Međimurje bilo bi kada bi to bila promjena baš spomenutih ljudi iz vrhu kluba.

CROATIA SESVETE

Pozitivno: Sesvećani su do pozitivnog mini iznenađenja stigli u drugom dijelu sezone, kada su osigurali jedino što su i mogli - drugu ligu. Domaće pobjede protiv Međimurja i Intera, i samim time kompliciranje borbe na začelju, a posebno bod u Osijeku najsvjetliji su trenuci još jedne Croatijine sezone životarenja. Osim toga, s dva domaća boda u prvih osam kola efikasnije su branili Kranjčevićevu od njezinih pravih stanovnika, nogometaša Zagreba.

Negativno: Tek 30 pogodaka u jednako toliko utakmica, gol razlika -51, svega devet bodova na stadionu koji i nije njihov, u prosjeku 300 gledatelja na tim "domaćim" dvobojima (...). Kada se svemu tome pridoda sam opis igre sesvetskog prvoligaša, te brojne besmislene promjene trenera, teško je zamisliti kako takav klub od samog starta nije zauzeo, za sebe pretplaćenu, 16. poziciju.

Najbolji igrač: Iako niti statistika najboljeg Sesvećanina Ante Pokrajčića nije impresivna; 24-godišnji napadač u 22 je susreta postigao šest pogodaka, igrač koji u dresu Croatije uspije postići hat-trick ipak zaslužuje biti korak ispred ostalih. Pokrajčić je u Interu našao svoju žrtvu te skrojio jedno od ranije spomenutih iznenađenja proljeća.

Najveće razočaranje: Posebno je tragično djelovala obrana Croatije, koja se sve do kraja prvenstva iskazala u svojoj konstantnosti. Pogreške koje se mogu objasniti jedino neznanjem igrača, nizale su se iz kola u kolo, vratarske intervencije također, i čak i kad je napad uspio nešto i realizirati, obrana je sve bacila u vjetar.

Prognoza iz srpnja: Igrački je kadar još uvijek nedefiniran te Petrović sa sigurnošću može računati tek na šesnaestoricu igrača. Stoga je kvaliteta priprema, na kojima rezultati prijateljskih utakmica nisu posebno loši, ipak pomalo upitna te se može očekivati da će već uhodanom načelu ponajviše opet ovisiti o - improvizaciji.

Presuda: Višak viškova. Croatia je ove sezone poslužila tek za popravak protivničke gol razlike, odigravši ulogu suparnika od kojeg nitko ne strahuje. Tek su se rijetki opekli, puno premalo kako bi se opravdao status prvoligaša.