Dvoboj egoističnih genijalaca

Dakako da će navijačima zanimljivije biti gledati okršaje Lucija i Olića ili Milita i Lahma, no pobjednika najvažnijeg klupskog nogometnog natjecanja uvelike će odrediti sudar dva velika nogometna uma.

Ako u obzir uzmemo slabosti i nedorečenosti Intera i Bayerna u Ligi prvaka proteklih godina, pa tome pridodamo izvrsne rezultate ova dva trenera koji ih prate cijelu karijeru, može se argumentirati da će dva najjača "igrača" talijanskog i njemačkog prvaka biti - u odijelima.

Njihove karijere - osim što su dakako rezultatski impresivne - umnogome su slične, i još k tome - isprepletene.

Mourinho, kojeg u Barceloni i dan danas zovu "Prevoditelj", bio je upravo to na početku Van Gaalovog mandata u Barceloni (1997.). U Kataloniju ga je sa sobom iz Sportinga doveo Bobby Robson, koji je i prvi prepoznao trenerske vještine tada mladog Portugalca. Mourinho nije ostavio nikakav trag u profesionalnom nogometu, no studirao je sportsku znanost i bio odlučan da postane vrhunski trener. Ako je za žrtvu nekoliko godina morao biti prevoditelj - bio je spreman na to.

Robson, a kasnije i Van Gaal, prepoznali su Mourinhov smisao za taktiku i prepoznavanje detalja, pa su ga sve više koristili u pripremama utakmice i izvan uobičajenih zaduženja poput prevođenja trenerskih zamisli igračima. Pred kraj svog mandata u Barceloni, Van Gaal je Mourinhu omogućavao čak i vođenje momčadi u nekim prijateljskim utakmicama, pa se zaista može reći da je Nizozemac ostavio značajan trag u Mourinhovoj karijeri.

S obzirom da su slični karakteri - tvrdoglavi, tvrdokorni, egoistični, autoritativni, osjetljivi, ali i vrlo inteligetni, pomalo čudi da su se tako dobro slagali tijekom Van Gaalove vladavine u Barceloni, pa i da su nakon toga ostali prijatelji. Godinama si šalju poruke, pa je tako Van Gaal nakon prolaska Bayerna u finale, a prije uzvratne utakmice Intera i Barcelone poručio Mourinhu: "Ja sam svoje obavio, čekam te u Madridu."

Mourinho ne skriva da je Nizozemac dao doprinos njegovoj karijeri: "Prije deset godina smo se složili oko nogometa. U međuvremenu smo se promijenili kao osobe, ali on je i dalje veliki trener i velika osoba. Takve se stvari ne mogu promijeniti u 10 godina."

Van Gaal je, pak, komplimentirao Mourinhu, ali i naglasio da je ipak on njegov učenik: "Jose je tada bio vrlo skroman, lijepo je bilo pratiti njegov razvoj, vidjeti kakva je osoba postao. Znao sam da će mi biti od pomoći jer je vrlo strastven. Vjerujem da sam ga educirao, a odmah sam vidio da ima razvijeno shvaćanje igre."

Iako nipošto njihove karijere nisu identične - uostalom, Mourinho tek ulazi u "najbolje godine", a Van Gaal se približava kraju istih, mogu se povući mnoge paralele.

Van Gaal je svoj pohod na trofeje najavio osvajanjem Kupa UEFA s Ajaxom - kao i Mourinho s Portom. Van Gaalu je potom trebala koja godina da s Ajaxom pokori Europu, dok je Mourinho to učinio iduće godine, ali oba uspjeha su vrijedna divljenja. Van Gaalov zbog načina i stila (Ajax je, primjerice, tri puta porazio Milan, uključujući u finalu, a Milan je bio europski prvak), Mourinhov zbog činjenice da je to učinio s Portom - kada mu za to nitko nije davao ni gram šanse uoči sezone. Van Gaala su tek jedanaesterci protiv Juventusa iduće godine spriječili da ne uzme još jednu titulu prvaka Europe.

Obojica su otišla u bogatije klubove (pojam "veći klubovi" bio bi pogrešan), i obojica su ostvarili ligaške uspjehe - Van Gaal je uzeo dvije titule prvaka Španjolske s Barcelonom (i Mourinhom), a Mourinho dvije "kante" u Engleskoj s Chelseajem. I obojica nisu uspjeli u onome što su navijači i vodstvo kluba željeli - u Ligi prvaka.

Putevi im se nakon toga razilaze - Van Gaal je doživio svoj najveći (i jedini pravi) neuspjeh, s reprezentacijom Nizozemske nije se plasirao na Svjetsko prvenstvo, postavši još jedan primjer uspješnog klupskog trenera koji nije uspio u reprezentativnom dresu. Istina, Irci ni dan danas ne znaju kako su se uspjeli provući pored Nizozemske u dodatnim kvalifikacijama, ali i to je nogomet.

U međuvremenu je Van Gaal "potratio" nekoliko godina, da bi se onda vratio na veliku scenu s možda i najvećim svojim uspjehom - osvajanjem prvenstva Nizozemske s "malim" AZ-om, što ga je "katapultiralo" natrag u svjetski trenerski vrh. Ove je sezone potvrdio da mu pripada osvajanjem dvostruke krune s Bayernom, iako je nakon nekoliko mjeseci sve izgledalo vrlo kritično.

Mourinho se, pak, skrasio u Interu gdje je nastavio nizati trofeje, upisavši dvije titule prvaka i ovogodišnji Kup, kao i lanjski Superkup. Ukupno, Mourinho u svojim vitrinama može nabrojati 16 trofeja, a Van Gaal tri više. Usporedbe radi, jedan veliki Fabio Capello ima ih 14 (bez jednog oduzetog naslova s Juventusom).

Međutim, koliko Mourinho i Van Gaal po mnogim osobinama (i rezultatima) bili slični, u nogometnoj filozofiji mogu se među njima pronaći i broje razlike.

Mourinho je trener kojem je ispred svega rezultat. Bilo bi nepošteno reći da je "ziheraš" ili "bunkeraš", jer njegove momčadi znale su imati i dojmljivih napadačkih predstava, ali ni njegovi najveći zagovornici ne mogu ne priznati da se Mourinhov koncept prije svega temelji na granitnoj obrani i učinkovitom kontranapadu, fizički moćnom nogometu koji danas donosi rezultat. I taktici koja je usmjerena na zaustavljanje najvećih protivnikovih snaga.

Van Gaal - iako očigledno sklon i postizanju rezultata - ipak ima drugačiji pristup jer je trener koji voli lijep nogomet. Ništa čudno za polaznika nizozemske škole, a s tim u skladu uvijek je bio voljan i davati šanse mladim igračima. Dok Mourinho preferira Zanettije, kod Van Gaala će puno češće šansu dobiti igrač poput Contenta.

I sam Van Gaal će naglasiti tu razliku: "On trenira da bi pobijedio. Ja treniram kako bih igrao prekrasan nogomet i kako bih pobijedio. Moj način je teži."

Mourinhu se ova opaska nije svidjela pa je kontrirao davši primjere Interovih nastupa na Stamford Bridgeu i u domaćoj utakmici s Barcelonom, istaknuvši da je njegova momčad napala onda kada se to nije očekivalo: "Ovakve izjave su bacanje prašine u oči."

I ova podbadanja trofejnih trenera - i prijatelja - dio su folklora koji okružuje klupsku utakmicu godine.

S obzirom da su obojica sjajni taktičari, nogometni zaljubljenici koji vole taj dio nogometne igre, imat će u čemu uživati - nadmudrivanje Mourinha i Van Gaala bit će najzanimljivija podtema okršaja Bayerna i Intera.

Tko god u subotu pobijedi, postat će treći trener u povijesti koji je Kup/Ligu prvaka osvojio s dva različita kluba. I kada jednoga dana netko bude radio ljestvicu najvećih trenera ovog doba, o poziciji Van Gaala i Mourinha uvelike će odlučiti baš ishod ovog finala.

Samo još jedan razlog zašto ne treba propustiti dvoboj Bayerna i Intera, bez obzira ako ste navijač Barcelone, Milana, Manchester Uniteda, Chelseja ili nekog petog...