Početak iz snova

Iako pobjeda protiv Latvije ne znači da smo preko noći opet postali momčad iz europskog vrha, letimičan pogled na sve subotnje rezultate vrlo jasno kaže – Hrvatska i Engleska (4:0 protiv Bugarske) uknjižili su dvije najimpresivnije pobjede. Poigravanje Španjolske i Nizozemske s amaterima ipak nije u kategoriji teških gostovanja što ovo u Latviji jest, a dovoljno je uočiti neuspjehe Portugala i Francuske da bi se shvatilo koliko kvalifikacijske utakmice mogu biti teške.

Hrvatska nije bila nužno spektakularna niti je svih 90 minuta kontinuirano pritiskala Latvijce, ali izrazu “dominantni” ne može nitko prigovoriti. Hrvatska je kontrolirala loptu, od prvog pogotka je kontrolirala i rezultat, sveukupno, bila je u apsolutnoj kontroli utakmice. Nismo Španjolska (niti imamo tu klasu), ali Latvijci nam nisu mogli ništa, baš ništa.

Svoj prvi ispit u novom ciklusu Slaven Bilić položio je s peticom, jer je pronašao dobar način kako motivirati momčad, ali i kako momcima ugraditi samopouzdanje, što je u sportu iznimno bitno. Njihove izjave poslije utakmice govore upravo o tome, kako su na opuštenosti, samopouzdanju i motivu sagradili ovu dobru predstavu.

Izbornik je pogodio i sa sastavom, prvenstveno uvršavanjem Mladena Petrića na desno krilo, igranjem s tri napadača što je jasno dalo do znanja da nas zanimaju samo tri boda. Shvatljiva je i prednost koju je Eduardo dobio pred Jelavićem, ne (samo) zbog starih zasluga već činjenice da je Dudu vrhunski napadač koji igra i zabija u Šahtaru. Istina, s obzirom da nam se igra dosta bazirala na prodorima i ubacivanjima s bokova, vjerojatno bi napadač Jelavićeva profila bio korisniji u šesnaestercu, no i ovako je ispalo dobro. Ni Eduardo ni Jelavić nisu nastup u Rigi iskoristili posebno kvalitetno, Eduardo je bio među slabije raspoloženim pojedincima, a Jelavić je propustio fantastičnu šansu za pogodak.

Zato su druga dva napadača sve nadoknadila. Petrić i Olić zabili su po pogodak, jednom su asistirali (Petrić), a jednom direktno sudjelovali kod pogotka (Olić) i pokazali da zaslužuju svoje mjesto u početnih 11. Vjerojatno u nekim zatvorenijim formacijama neće biti mjesta za trojicu napadača, no kvalifikacije su duge i povremeno smještanje na klupu ne bi smjelo nikoga uzrujati s obzirom da je očito kako izbornik vjeruje svim napadačima koje poziva.

Iznimno veseli što se izostanak Luke Modrića nije osjetio, a zasluge za to idu Kranjčaru i Rakitiću koji su bili najveća klasa na travnjaku. Rakitić sa sjajnim dijagonalama, Kranjčar s kombinatorikom, preciznim kratkim i srednje dugim dodavanjima. Gdje će izbornik ugurati i Luku teško je reći, jer Rakitić igra dobro zadnjeg veznog, a Kranjčar je definitivno vrlo bitan kotačić za kvalitetan posjed lopte i stvaranje prigoda.

Obrana nije ozbiljno ni testirana, pa je bilo dosta prostora po bokovima kojeg je kapetan Srna koristio i češće i bolje od Strinića koji još traži pravu formu nakon ozljeda. Srnin pogodak svakako spada i među ljepše u povijesti hrvatske reprezentacije, ako već nije među najvažnijima. Ćorluka i Šimunić u svakom slučaju djeluju kao stoperski par koji je dominantan u dvoboju, i u zraku i na zemlji, problem bi tek mogli biti neki brzonogi napadači, no Verpakovskis za takvo što nije dobio pravih lopti.

Jasno da bi i Bilić volio da lopta ponekada ide brže, da Hrvatska lakše stvara prigode, da možemo u dugim periodima odigrati kvalitetan presing i brzo doći do lopte.

Pa tko ne bi htio igrati poput Barcelone?

No, prvi nastup svakako ohrabruje, jer u prošlim smo kvalifikacijama samo jednom bili zaista zadovoljni igrom Hrvatske – protiv Bjelorusije u gostima. Sada već nakon prve utakmice možemo staviti jednu pozitivnu kvačicu.

Veliku ulogu u zadovoljstvu prvim danom odigrala je Gruzija koja je iznenadila Grčku, ali pritom i upozorila da je se ne smije shvatiti olako. Grčka, istina, ni nije neka moćna reprezentacija koja će zgaziti hrpu protivnika, ali se godinama pokazivala kao momčad koja se snalazi u izjednačenim skupinama gdje svatko svakome otkida bodove.

Zbog toga je krucijalno da u utorak Hrvatska pokaže Grcima kako ovo neće biti izjednačena skupina, osim eventualno u borbi za drugo mjesto. Pobjeda Hrvatske, a sigurno je da smo nakon ovakvog početka mi favoriti, odvela bi nas na pet bodova prednosti pred Grčkom, a sami najbolje znamo kako je od početka gledati nekome u leđa i pokušavati ga stići.

Ne vjerujem u teoriju da je Grčka ranjeni lav, vjerujem da je Grčka nesređena, nedefinirana i vjerojatno pogođena ovim rezultatom. I mislim da će ovakvi, bez samopouzdanja, ipak biti lakši protivnik nego što bi bili da su uvjerljivo slavili.

No, ne treba se ni zavaravati da će Grčka lako pasti, jer ako već nije momčad koja lako razbija protivnike poput Gruzije, onda je momčad koja bunkerom može i najbolje momčadi natjerati na frustraciju.

Zato će i Hrvatska i Bilić i maksimirska publika morati biti maksimalno strpljivi, jer protiv Grčke nije izgledna nikakva rapsodija. No i jedna nekako ugurana lopta u mrežu mogla bi biti dovoljna za prednost nakon dvije utakmice koju smo mogli samo sanjati uoči početka kvalifikacija…