Bišćanova metamorfoza

Bišćanova metamorfoza

Sedam pobjeda i jedan remi, uz tek dva primljena pogotka, dostizanje, prestizanje i sada već lagani bijeg Hajduku - to je učinak Vahida Halilhodžića na klupi Dinama u HNL-u. Dovoljno za pljesak, dovoljno da nakon pobjede nad Šibenikom nitko ne pita "zar samo 1:0"...

Šibenčani su 19. puta došli na Maksimir u okviru HNL-a na noge Dinamu, i 19. puta otišli kući bez ijednog boda. S obzirom na gol-razliku od 21:1 u zadnjih pet gostovanja, ovih minimalnih 1:0 vjerojatno je bilo i prihvatljivo momcima u narančastom. No, iako su se bunkerirali cijelu utakmicu bez primisli da pokušaju ugroziti gol Dinama, Šibenčani nisu bili daleko od boda. Štoviše, baš se u akciji iz koje je Dinamo zabio lijepi gol pokazalo zašto je Lokica naredio parkiranje autobusa - naime, čim su Šibenčani s nekoliko igrača prešli centar, Dinamo je iskoristio taj prostor brzom akcijom Sammira, Sylvestra, asistenta Beqiraja i egzekutora Tomečaka.

Goran Blažević bio je prvo ime susreta, i u okršaju s vodećom momčadi prvenstva pokazao je, ne treba bježati od te riječi samo zato što momak brani u Šibeniku, reprezentativnu kvalitetu. Blažević dominira konstitucijom pa lako kupi sve visoke lopte, no šibenski golman ima i odlične reflekse, dobro se postavlja i, što je najvažnije za vratara koji pretendira na mjesto u reprezentaciji, iskazuje veliku sigurnost. Blažević nije "parader" koji se proslavlja zahvaljujući lošijoj momčadi pa ima puno prilika za isticanje - Blažević je siguran i koncentriran vratar koji ne griješi. I ne bi morao otići u veći klub kako bi dobio reprezentativni poziv.

Što se Dinama tiče, Plavima nije prvi puta da se nakon europskog iskušenja muče kod kuće - nakon trijumfa nad Villarrealom u sudačkoj su nadoknadi svladali istim rezultatom Zagreb. Dinamo je i tada i ove nedjelje teško probijao bunker, ali je ipak pritisak nekako okrunio pobjedničkim pogocima, što je u prvenstvenoj utrci daleko najvažnije. Vahid Halilhodžić bio je nakon utakmice solidno zadovoljan nastupom svoje momčadi, tek je zamjerio igračima na malo previše kombiniranja, a premalo dubine.

Iako Šibenik nije puno izlazio na polovicu Dinama, još jednom je na visokoj razini igrao kapetan Igor Bišćan iza kojeg je najboljih mjesec-dva koje je odigrao od povratka u klub. Dolaskom Tonela Bišćan je dobio ozbiljnog partnera u sredini, riješio se neke psihičke blokade i sada u većini susreta dominira protiv svakog suparnika, i u zračnim i u zemljanim duelima. U svim europskim susretima bio je ponajbolji dinamovac - protiv Villarreala i Bruggea to su vidjeli svi, no mnogima je bio krivac za pogodak PAOK-a, iako je u trokutu Chago (čuvao igrača koji je zabio gol)-Kelava (dopustio da lopta padne na dva metra od gola)-Bišćan najmanje kriv bio upravo kapetan; štoviše, njegova krivica je najviše u tome što je zbog svoje pozicije izgledao kao krivac. No, kako god vidjeli tu situaciju, neosporno je da Bišćan igra jako dobro i da je među najzaslužnijima što Dinamo gotovo da i ne prima pogotke, ni u HNL-u ni u Europi. Nekad je moralo

Svi koji su se u nedjelju ujutro kladili na pobjedu Hajduka u Vinkovcima ili su teški kladioničarski kronikusi ili su totalno nerealni zaljubljenici (ili je bolje reći zasljepljenici) bijele boje. Ne, Hajduk je u Vinkovce stigao nikad ranjiviji, nikad lošiji i nikad tanji. Pričamo o ovoj sezoni, naravno. Vinkovački Stanko zasluženo je pobijedio splitskog...

Nekad je moralo. Hajduk se izvukao već nekoliko puta ove sezone, spasio je bodove usprkos neuvjerljivoj igri, pa su navijači gurali pod tepih činjenicu da je zenit Hajdukove ovosezonske igre očito prošao. Bilo je i logično očekivati, jer onako kako su "bili" izgledali u kolovozu i početkom rujna, posebno protiv Rumunja u kvalifikacijama Europske lige, nije bilo realno držati cijelu jesen. Upravo zato se s mnogih strana odaslala misao da s ovakvim kadrom i ovakvim ritmom Hajdukova igra po svim zakonima sporta i fizike jednostavno mora "kleknuti".

Nadali su se Hajdukovci da će to biti što kasnije, da će se dogurati nekako barem rame uz rame s Dinamom do prosinca i zimske stanke, no čini se da su problemi dohvatili Poklepovićevu momčad prilično rano, više od dva mjeseca prije negoli se odigra posljednja utakmica ove jeseni. U Vinkovcima je nastavljen niz započet lošom, ali pobjedom skrivenom predstavom protiv Varaždina, potom s izgubljena dva boda u Karlovcu i novom lošom domaćom predstavom protiv Slavena. Cibalia Hajduku nije oprostila loš dan, a nije ni Dinamo koji je utekao na četiri boda fore. I s proljetnim derbijem u Maksimiru u rukavu.

Ako Hajdukovci žele pronaći nešto pozitivnoga u onome što se događalo u Vinkovcima, mogli bismo se sjetiti samo jedne stvari. Senijad Ibričić dobio je malo odmora od žestokog ritma klub-reprezentacija koji ga je evidentno "usporio" i izbacio iz forme u kojoj je bio prošle dvije sezone. "Ibro" je nužno trebao predah, dobio ga je u reprezentativnom terminu kad je BiH gostovala u Tirani, dobio ga je i sad u prvenstvu protiv Cibalije, pa se od najskupljeg eksponata Hajdukove svlačionice očekuje da u završnici jeseni opet ubaci u petu brzinu i nosi "bile" kako ih je nosio proteklih sezona. Pozitivno je i to što je Ante Vukušić nastavio svoj golgeterski niz, makar i s bijele točke, čisto da ne izgubi naviku. Ostalo - što prije zaboraviti.

"Bile" sad čeka novi žestoki mjesec na sva tri fronta, ali sad uz uteg da je Dinamo ispred njih i da svaki naredni prvenstveni kiks može biti poguban za šampionske ambicije u sezoni proslave prvog stoljeća postojanja. Ispred Hajduka su tri poljudske zadaće koje traže pozitivan ishod - Istra 1961 u kupu u srijedu, Hrvatski dragovoljac u prvenstvu u subotu, pa Zenit u Europskoj ligi u naredni četvrtak. Stanko Poklepović morat će pronaći način kako osvježiti momčad, kako je barem približiti kolovoškim i rujanskim izdanjima i kako sačuvati kompetitivnost na barem dva od tri fronta za proljeće.