Cedevita: Sedmo mjesto nije uspjeh

Cedevita je s velikim ambicijama krenula u svoju drugu "regionalnu" sezonu. Prošlosezonski nastup iskorišten je za skupljanje iskustva, ali i privikavanje na "ozbiljnu" košarku. Ipak, već u premijernoj sezoni ostvaren je plasman u Eurokup (točnije, kvalifikacije iz kojih se preko Dinama iz Moskve ušlo u grupnu fazu).

U ovu se sezonu ušlo s rosterom po ukusu trenera Ace Petrovića. Dovedeni su solidni (čak vrlo dobri) Amerikanci (od početka sezone u Sutinskim vrelima su još Corsley Edwards i Dontaye Draper), iz Cibone su na drugi kraj grada stigli Vedran Vukušić i Robert Troha, a društvo u dolascima pravili su im Vedran Princ i Vladimir Krstić. Kada im još pridodamo Baždarića, Rudeža, Petrovića, Butorca, Kovačevića, Kaštropila, možemo reći kako je trener Cedevite imao sasvim dobar materijal za odraditi sezonu.

Očekivanja uoči sezone

Kao osnovni cilj postavljeno je barem ponavljanje prošlosezonskog dosega, odnosno, ponovno osiguranje nastupa u Eurokupu. Momčad iz zagrebačkog Podsuseda nije uspjela. Iako je, baš kao i sezonu prije, osvojila sedmo mjesto. Sastav Aleksandra Petrovića upisao je 14 pobjeda i 12 poraza. Cedevita je u odnosu na prošlu sezonu ostvarila jednu pobjedu više, ali ovoga puta sedmo mjesto zbog nešto izmijenjenih pravila ne donosi Eurokup.

Ključna utakmica

San o plasmanu na Final Four NLB lige, a kako će se kasnije pokazati, i početak puta u krivom smjeru koji je odnio Eurokup, svakako je utakmica 22. kola. Naravno, riječ je o dvoboju u Sutinskim vrelima protiv Zagreb Croatia osiguranja. Ne samo da nije nadoknađen zaostatak iz prve utakmice od devet poena (83:74), nego se i porazom definitivno izgubila prilika biti najbolji hrvatski klub u NLB ligi.

Nećemo sada o tom famoznom bodovanju za Euroligu, samo ćemo reći kako je Cedevita izgubila utakmicu u kojoj je primila preko 100 koševa (97:102). To si ozbiljna momčad nikako ne smije dozvoliti. Čak i ako ima ozbiljnih problema što se ozljeda tiče. Pogotovo na centarskim pozicijama. Edwards je bio out, a Žižić još nije stigao pa je sve palo na leđa Vukušića koji i nije klasični centar (nekoliko minuta odigrao je i Kaštropil).

Najbolja predstava

U ovu kategoriju mogu ići sve pobjede protiv euroligaša. Cedevita je pobijedila sva tri NLB euroligaša (na svom parketu). Još se sjećamo fantastičnog prvog poluvremena protiv Cibone (45:23) u trećem kolu, ali i spašavanja pobjede u posljednjoj minuti (70:68). U Podsusedu je pao i beogradski Partizan (17. kolo, 88:84), ali ipak epitet najbolje utakmice pripada dvoboju protiv Union Olimpije.

Utakmica osmog kola, protiv u tom trenutku izuzetno nadahnutih Ljubljančana u Euroligi, donijela je pravu rapsodiju košarkaškog talenta i znanja. Gosti su u glavni grad Republike Hrvatske stigli opijeni odličnim igrama u Euroligi i nisu se dobro proveli. Cedevita im je održala lekciju košarke, dobila ih 95:57 u gotovo perfektnoj utakmici.

Najlošija predstava

Teško je govoriti o najlošijoj utakmici. Svaki poraz je poraz, pogotovo ako je pretrpljen na domaćem parketu. Zagrepčani su upisali tri domaća poraza (Hemofarm, Krka, Zagreb) i svaki bi mogao u ovu kategoriju. Ipak, praznina ostavljena za najlošiju utakmicu NLB sezone bit će popunjena gostujućim porazom.

Riječ je o utakmici 11. kola protiv Crvene zvezde u Beogradu. Zagrepčani su u 34. minuti imali najvećih +12 (60:72). I izgubili. Odigrali su izuzetno dekoncentrirano i vrlo loše posljednje minute pa su parket Pionira napustili spuštenih glava (poraz 82:77). Ne moramo ni govoriti koliko bi ta pobjeda značila Cedeviti u nastavku sezone, a možda bi i rasplet oko opstanka donio potpuno drugi završetak.

Najbolji igrač

Iako je malo izgubio dah u posljednjim utakmicama, ovo mjesto pripada njemu. Naravno - Dontaye Draper. Kad igra on, igra i Cedevita. Odlični asistent (drugi dodavač lige nakon Miljana Pavkovića iz Hemofarma s prosječno 5,08 uspješnih asistencija po susretu) i vrlo dobri realizator (šesti strijelac natjecanja s prosječno 16,88 koševa po utakmici) nosio je Cedevitu u većini dvoboja.

Možda se najbolje vidi kolika je njegova važnost kada pogledamo MVP poredak na kraju sezone. Američki play je drugi u poretku odmah iza Luke Žorića (Zagreb CO) s prosječnom valorizacijom 21,23. Šteta je što je zbog velike minutaže, ali i napornog ljeta Draper zadobio nekoliko lakših ozljeda pa je i učinak pred kraj pao. Ipak, za nadati se da će Amerikanac ponovno uhvatiti formu u završnici hrvatskog prvenstva, ali i Eurokupa u kojem Zagrepčani još nisu rekli posljednju riječ.

Najveće razočaranje

Najveće razočaranja sezone bez konkurencije su ozljede. Kao što smo već rekli, momčad je posložena po guštu trenera Petrovića, ali na nešto glavni strateg Cedevite nije mogao računati. Barem ne u tolikoj mjeri. I sam je kroz sezonu često govorio da ovoliko pehova s ozljedama nije imao nikada u karijeri.

Sada možemo početi popunjavati ovu rubriku. Gotovo da nije bilo ključnog igrača, a da nije izbivao zbog ozljeda ili bolesti, a onda su naravno i rezultati patili (pogotovo u NLB ligi). Baždarić, Edwards, Vukušić, Princ... samo su neki od igrača koji nisu bili na raspolaganju treneru Petroviću, a čija bi pomoć gotovo sigurno rezultirala s nekoliko pobjeda više. Dovoljno je reći kako su samo Draper i Rudež odigrali sve utakmice u NLB ligi, pa će puno toga biti jasnije.

Ipak, mora se priznati kako neki igrači nisu ulazili u igru u pojedinim utakmicama zato što se nisu uklapali u trenerovu strategiju za taj dvoboj, iako su bili potpuno zdravi. Cedevita je uz NLB ligu kontinuirano igrala i Eurokup (još od kvalifikacija) i igrači su izuzetno umorni, pa ozljede dolaze lakše. Možda je i trener Petrović mogao više rotirati, ali tko zna kakav bi onda bio rasplet. Lako je biti general poslije bitke i sada kritizirati trenera, ipak je Petrović imao najbolji uvid u stanje momčadi i svakog igrača pojedinačno.

Ocjena sezone: 3

Iako Cedevita nije ispunila očekivanja što se plasmana u NLB ligi tiče, ovdje smo stavili trojku. Zašto?

Osnovni razlog je taj što su Zagrepčani još uvijek u Eurokupu i tu činjenicu nikako ne smijemo zanemariti i gledati je odvojeno od NLB sezone. Pogotovo kada se prisjetimo kako su prošli ostali zagrebački klubovi u Europi ove sezone. Ciboninih 0-10 u Euroligi ili Zagrebovih 0-6 u Eurochallenge kupu stavljaju novo svjetlo na Cedevitine rezultate. Pred momčadi Aleksandra Petrovića četvrtfinale je Eurokupa (protiv španjolskog Estudiantesa), a eventualnim uspjehom će im za Euroligu u sljedećoj sezoni biti dosta "samo" osvojiti hrvatsko prvenstvo. U slučaju ispadanja od Estudiantesa, Zagreb ne smije biti drugi da bi Cedevita izborila Euroligu iduće sezone. Naravno, pod uvjetom da Cedevita postane prvak Hrvatske.

Euroliga se može izboriti i kroz Eurokup, ali realnije je očekivati da će se do najjačeg europskog klupskog košarkaškog natjecanja pokušati doći preko Zagreba. O tome će definitivno ovisiti završna ocjena sezone. Iako ne treba podcjenjivati hrvatsko prvenstvo, pogotovo kada se radi o Cedeviti. Klub koji je vrlo ambiciozan još uvijek nema niti jedan trofej, pa bi u slučaju osvajanja prvenstva palac definitivno bio podignut prema gore, iako se možda ni s tim neće izboriti nastup u Euroligi iduće sezone.

Uoči sezone najavljivali smo borbu za Final Four NLB lige, ali i očekivali osiguranje nastupa u Eurokupu za sljedeću sezonu. Ovi ciljevi nisu ostvareni, ali nema plakanja.

Cedevitu su pojačali Bracey Wright i Andrija Žižić, tako da će Zagrepčani vrlo dobro potkovani krenuti u borbu za naslov hrvatskog prvaka. Najveći su favoriti (naravno, uz Zagreb) za osvajanje prvenstva, a ako ih zaobiđu ozljede, mogli bi do prvog trofeja u povijesti. Iako ni Eurokup ne treba zaboraviti. Cedevita je suvereno prolazila kroz to natjecanje i evo je u četvrtfinalu. Daleko je od uloge favorita u drugom po snazi europskom klupskom košarkaškom natjecanju, ali tko zna?