Cibona: Mjeseci otriježnjenja

Apetiti su ponekad veći od realnosti, a realnost je od listopada, kada je NLB liga započela, do posljednjeg kola odigranog ranije ovog tjedna Ciboni donijela jako sivu sliku. S tendencijom prema potpunom crnilu, koje je ipak izbjegnuto nekoliko utakmica prije kraja, kada su Cibosi i matematički osigurali završetak koju poziciju iznad samog dna.

Kada prije početka sezone predsjednik kluba, a tada je to bio Vlatko Previšić, kaže da je stanje takvo da su svi natjecateljski ciljevi pod golemim upitnikom, pretjerani optimizam bio je baš jako nerealan, uključujući i očekivanje da će Cibona konkurirati za Final Four, kako smo napisali u najavi sezone.

U razdoblju od prvog do posljednjeg kola, Cibona je, između ostalog, promijenila trenera, s početkom 2011. godine Dražen Anzulović naslijedio je Zdravka Radulovića, a prije toga promijenila je i vodstvo kluba, s dolaskom Ivice Lovrića i Zdenka Antunovića umjesto Vlatka Previšića i dotadašnjeg direktora Andre Knege - ili, da to prevedemo u jasnije pojmove, ljudi iz Grada zamijenili su ljude koji su s Gradom zaratili, u priči oko preuzimanja poslovnih prostora u Ciboninom kompleksu, koja je prijetila odlaskom na sud i dugom, bolnom agonijom s neizvjesnim ishodom za klub.

Za Cibonu je jedini izlaz za što brži spas bio onaj koji se dogodio, a iako spas još nije došao s obzirom da dugovi i dalje opterećuju klub, ekipa koja je sada na čelu nada se da će do ljeta slika biti ljepša nego je trenutno. Ostvari li se ta najava, bit će to preduvjet da iduća sezona bude rezultatski puno uspješnija.

Očekivanja uoči sezone

Kako smo već i spomenuli, bila su puno veća nego je ispalo, s 12. pozicijom na kraju lige. Na papiru, Cibona je izgledala bolje nego se to pokazalo na parketu, no papir nije predvidio smjene na čelu kluba, trenersku promjenu, probleme s ozljedama, Amerikance koji su se pokazali kao potpuni promašaji, odlaske igrača usred sezone (Delaš, Pašalić, Stipčević), pa i nekoliko dana štrajka u prosincu, kada su igrači tražili da netko dođe u spas u teškoj situaciji u kojoj je tada bio klub.

Ubrzo je u spas došla ekipa iz Grada, a s njom i novi trener, no rezultatski gledano, Dražen Anzulović u svojih 13 kola nije donio pomak u odnosu na prvih 13 kola sa Zdravkom Radulovićem. I jedan i drugi bili su na omjeru 5-8, a sveukupnih 10-16 bilo je dovoljno da se bude bolji jedino od Crvene zvezde i Zadra, koji su se borili za osiguranje ostanka u ligi.

Ključna utakmica

Dogodila se u ranom dijelu sezone, u Draženovom domu protiv Nymburka, početkom studenog u šestom kolu. Cibosi su u taj susret ušli nakon dvije vrijedne pobjede u svojoj dvorani (Union Olimpija, Zagreb CO), bili su na omjeru 3-2 - no, propuštena prilika protiv gostiju iz Češke u završnici utakmice, uz poraz s 86:85, bila je najava svih problema koji su slijedili u nastavku sezone.

Naravno, nije to bila jedina utakmica koju bismo mogli podcrtati kao ključnu, ali bila je prva takva.

Najbolja predstava

Cibona nije ispunila očekivanja, ali u po jednoj utakmici pod Zdravkom Radulovićem i Draženom Anzulovićem, pokazalo se za koliko više je ova momčad sposobna.

U petom kolu, kada je na klupi bio Radulović, Cibosi su kao nominalni gosti u Draženovom domu nadjačali Zagreb CO, okrenuvši zaostatak od 50:43 iz treće četvrtine u vodstvo od 59:52 u završnici te dionice, dok su u posljednjih deset minuta to povećali na 87:77 na kraju utakmice. Kvartet u kojem su bili Bojan Bogdanović, Drago Pašalić, Leon Radošević i Tomislav Zubčić, uz podršku Roka Stipčevića, iznio je teret na putu do pobjede.

Bez pomoći ozlijeđenog Bogdanovića, Dražen Anzulović doveo je Cibose u Ljubljanu u 17. kolu, a Vukovi su s 84:75 protiv Union Olimpije upotpunili najdužu pobjedničku seriju u sezoni, proslavivši svoju treću uzastopnu pobjedu. Cibona je sve riješila s 10:0 u završnici utakmice, a uz Radoševića (24) i Gorana Vrbanca (15), koji su zabili najviše poena, vrijedi izdvojiti i važnu ulogu Gordana Giričeka, koji je košem za 76:75 započeo završnu seriju svoje momčadi.

Najlošija predstava

Gostovanje Partizana u Draženovom domu u 13. kolu, bilo je, kako se pokazalo, posljednja utakmica sa Zdravkom Radulovićem na Ciboninoj klupi. Što drugo reći o susretu koji je praktički bio riješen već u petoj minuti, kod 9:0 za Beograđane, a u nastavku je ta razlika rasla, sa završetkom s gostujućih 30 poena prednosti (85:55)?

Partizan je dobar, ali ne baš tako dobar.

Najbolji igrač

Početak mu je bio puno bolji od kraja NLB sezone, no Bojan Bogdanović sveukupno je pokazao najviše u Ciboninom dresu, što će potvrditi i najbolja valorizacija u momčadi - sveukupno 432, prosječno 18 po utakmici - ali i to što je dobar dio sezone nosio Cibose kao kapetan, a s problemima koji su pratili klub, nije bilo lako biti kapetan ove momčadi.

Je li teret koji je Bogdanović imao na svojim leđima bio prevelik? S obzirom da mu je ovo druga prava seniorska sezona, vrlo vjerojatno, a ne treba zanemariti niti probleme s koljenom u završnom dijelu lige, zbog čega je ponekad više izgledao kao veteran, a ne kao svježi, spremni i dobro motivirani 21-godišnjak, kakav je bio početkom listopada i u prvom dijelu sezone.

Osim što je bio najbolji po valorizaciji, Bojan je bio i prvi strijelac momčadi (18,9 poena po utakmici) i poravnat s Rokom Stipčevićem kao vodeći asistent (sveukupno 61, po utakmici 2,5), predvodio je Cibose u broju pretrpljenih prekršaja (ukupno 157, u prosjeku 6,5) ali bio je prvi i u dvije negativne kategorije, izgubljenim loptama (74, prosječno 3,1) i pretrpljenim blokadama (12, prosječno 0,5).

Nitko od Cibosa nije igrao toliko, 35 minuta po utakmici, što je najviše pridonijelo da u završnici NLB sezone gledamo ozlijeđenog i iscijeđenog Bogdanovića. Da je Gordan Giriček došao ranije i ostao zdrav cijelo vrijeme, vjerojatno bi Bojanu bilo puno lakše - no, za Ciboninu sezonu možemo spomenuti barem deset "da je...", ali od toga sada više nema puno koristi.

Najveće razočaranje

Rok Stipčević, prije nego je otišao, nikako se nije uklopio u ono što je Ciboni trebalo na poziciji na kojoj je igrao, Mario Delaš igrao je malo i ne dobro, a onda naglo otišao, Drago Pašalić igrao je bolje i također naglo otišao, a Marcus Johnson i Terrell Everett jednostavno nisu bili dovoljno dobri.

Kada doživite 16 poraza u 26 utakmica, igračko razočaranje ne može biti samo jedno, a od utakmice do utakmice, našao bi se i još poneki kandidat.

Ocjena sezone: 2

Opisno, ocjena je dostatna da bi Cibona imala prolaz, ali ništa više od toga. Plus je što se nije strijepilo za ostanak u ligi do posljednjeg kola, minus je sve ostalo, zaključno s četiri poraza u nizu u posljednje četiri utakmice.

No, pokaže li se da je ovo zaista bila sezona za otriježnjenje, stabilizaciju i promjenu u politici kluba, koja je proteklih godina donijela previše troškova za igrače sumnjive kvalitete, bit će lakše "progutati" i što brže zaboraviti slab rezultat.