Na tragu momčadi iz 2007.

Dok ne vidimo kako će Dinamo zaista izgledati na terenu u prvim službenim utakmicama, zgodno se podsjetiti na ono što se događalo proteklih nekoliko godina koje su redom donosile razočaranja. Istina, porazi od Arsenala, Werdera i Šahtara nisu bili razočaravajući kao oni protiv Red Bulla i Šerifa, no i te su generacije imale svoje "Auxerre, Branne i Spartake", utakmice u kojima se očekivao bolji rezultat od postignutog.

Skidajući prašinu sa starih izvještaja, može se zaključiti da je Krunoslav Jurčić prošao bolje od prethodnika. Dinamo (za sada) nije prodao niti jednog nositelja igre, a sva četiri igrača koja su pristigla (Leko, Alispahić, Vida, Krstanović) lako bi se mogla naći u prvom sastavu, što će reći da su bliže statusu pojačanja nego prinova. K tomu, svi su stigli na vrijeme za proći s momčadi cijele pripreme, a nisu pojačanja u zadnjim danima prijelaznog roka kao što su bili Balaban, Rukavina, Beqiraj, Tonel i neki drugi.

Način formiranja momčadi

U okviru s desne strane možete vidjeti prve momčadi Dinama, te nekoliko najvažnijih igrača na klupi, u proteklih pet europskih pokušaja. Radi lakše usporedbe, sve momčadi su postavljene u formaciju 4-4-2, a probali smo ih posložiti tako da se uspoređuju igrači na istim, ili barem što je moguće sličnijim pozicijama.

Kao reference za prve sastave nismo koristili roster te cjelokupne sezone, već sastave koji su igrali ključne europske utakmice te sezone - pretkola Lige prvaka te eventualno 1. kolo/pretkolo Kupa Uefa/Europske lige. Uzeli smo, dakle, u obzir ozljede, poput one Roberta Kovača u sezoni 2009./2010., jer nije isto igra li protiv Red Bulla Kovač ili Carlos. Isto tako, iako su se neki igrači tijekom sezona izborili za svoje mjesto u momčadi, prednost smo davali onim igračima koji su igrali u tim najvažnijim utakmicama (poput Glavine koji je kasnije postao sporedni akter). Cilj je usporediti one momčadi koje su pokušale ući u Ligu prvaka s ovom koja će uskoro protiv Neftčija krenuti na taj put.

Ocjenjivanje

Pored svakog igrača u zagradi se nalazi njegova ocjena. Usporedba je rađena na način da najbolji igrač na nekoj poziciji dobije ocjenu 10 (primjerice, Bišćan iz prošle sezone najbolji je desni stoper), a svi ostali igrači na toj poziciji ocijenjeni su u odnosu na njega (primjerice, Drpić iz sezone 2007./2008. ima ocjenu 7 u odnosu na lanjskog Bišćana).

Važno je naglasiti kako ocjena u zagradi nije ocjena tog igrača DANAS, već ocjena tog igrača u tom trenutku, u odnosu na njegovu tadašnju formu, kvalitetu, iskustvo, uigranost i značenje unutar momčadi. Stoga, osmica Dejana Lovrena (09/10) ne znači da je on danas slabiji igrač od Vrsaljka, već da je tada bio nešto slabija karika u momčadi nego što je danas Vrsaljko.

Činjenica da desetku imaju i Vukojević i Modrić ne znači da su to dvojica igrača podjednake kvalitete, već samo da je Modrić najbolji igrač na svojoj poziciji kojeg je Dinamo imao ovih sezona, kao što je i Vukojević najbolji zadnji vezni.

Nadalje, primijetit ćete kako i poneki igrači imaju drugačiju ocjenu od sezone do sezone - to označava njihov igrački napredak, jer ovogodišnji Badelj bolji je od onog iz sezone 2008./2009. Ovo ne vrijedi nužno za sve igrače, pa je tako Sammir već i u sezoni 2007./2008. bio među najboljim Dinamovim igračima u europskim okršajima, pa ga se stoga ne može smatrati (puno) lošijim od Sammira iz prošle sezone.

Završno, treba naglasiti kako su ocjene momčadi za novu sezonu samo nagađanje i pretpostavke temeljene na viđenome u prošloj sezoni te očekivanjima u novoj. Nije nemoguće da Kelava ne potvrdi svoju "desetku" niti da se Krstanović pokaže značajnijim od "šestice" ili Alispahić od "sedmice" - te ocjene tek će trebati zaslužiti ili demantirati, povećati ili smanjiti.

Vratari

Iako su Butina i Koch vratari s puno više međunarodnog iskustva te su dali važan doprinos Dinamovim uspjesima (prisjetimo se recimo Kochovih obrana u Amsterdamu), niti jedan od njih ne može se pohvaliti sezonom kakvu je lani imao Kelava. K tomu, i Koch (protiv Hazara primjerice) i Butina imali su svojih kikseva u važnim europskim utakmicama, pa zbog izvanredne prošle sezone blaga prednost ide Kelavi.

Desni bek

Ovdje smo dali prednost "ovogodišnjem" Šimi Vrsaljku jer je od svih kandidata "najčišći" desni bek, ima najbolje fizičke karakteristike te je obrambeno čvršća karika od Buljata, Ettoa, Mikića i Lovrena koji prije dvije sezone nije bio pojam sigurnosti na toj poziciji.

Desni stoper

Iza Igora Bišćana je sjajna sezona, i da je kapetan zdrav, onda bi ovogodišnji Dinamo imao još dva boda više. Bišćan je prošle jeseni nadmašio svoje igre iz dvije prijašnje sezone, svakako je bio sigurniji igrač od Drpića 2007./2008., bolji i od tada još dosta mladog Vedrana Ćorluke 2006. godine, koji, k tomu, nerijetko nije igrao stopera. Domagoj Vida zaradio je "osmicu na kredit", na temelju odličnih fizičkih mogućnosti i igara u Osijeku; tek ćemo saznati je li u Levekusenu postao bolji ili lošiji igrač.

Lijevi stoper

I ovdje ovosezonska momčad ima "pobjednika" - Tonel je sigurno jedna od najboljih investicija Dinama, pa je lakoćom pobijedio konkurenciju - Nowotnyja na zalasku karijere, Schildenfelda na početku ozbiljne karijere, Drpića, Carlosa i Mesarića. Nije teško zaključiti da je ovo često bila slabija karika Dinamovih sastava, a s Tonelom je postala jedna od najjačih.

Lijevi bek

Iako je Leandro Cufre miljenik maksimirskih tribina, a Hrvoje Čale suprotno od toga, Čale je, objektivno, najbolji Dinamov lijevi bek proteklih godina. Čale ipak vrijedi dvostruko više od Cufrea (3 milijuna naspram 1.5), prvenstveno jer je mlađi i puno brži. Argentinac može na iskustvo odigrati puno toga dobroga, ali s obzirom na gubitak brzine, lako je moguće da više vremena provede na mjestu stopera nego beka. Drugi Dinamov argentinski lijevi bek, Luis Ibanez, ofenzivno je bolji igrač od Čalea (no još uvijek prilično nekonkretan), no lijevi bek je prvenstveno obrambena pozicija, a tu je Ibanez slaba karika - barem dok nas ne uvjeri u suprotno. Dok je duet Cufre/Ibanez odmah do prvotimca Fenerbahčea, Cvitanović, Hrgović, Glavina i Mesarić ruše prosjeke svojih momčadi.

Zadnji vezni

Ognjen Vukojević iz sezone 2007./2008. sigurno je najbolji Dinamov zadnji vezni proteklih godina, posebno jer je odlično funkcionirao u tandemu s Pokrivačem, a iza Luke Modrića. Vukojević je bio i efikasan strijelac, pa zaslužuje značajnu prednost ispred Jerka Leke, Ivice Vrdoljaka i Adriana Calella.

Zadnji vezni/playmaker

Ovu će poziciju već četvrtu godinu zaredom popuniti Milan Badelj, a nakon vrlo konzistentne i dobre sezone očekuje se njegova najbolja do sada viđena "verzija". Badelj je sve viđeniji i u reprezentativnom krugu, nastavi li se dokazivati i razvijati - ugrozit će neke pozicije i u prvom sastavu reprezentacije. Kao takav, ima prednost ispred "drugih Badelja", te Zorana Mamića i Nikole Pokrivača, koji su u svojim momčadima također bili vrlo važni kotačići.

Desni vezni

Sammir će i sam priznati da je lani njegova igra bila na višoj razini nego do tada, iako je i prijašnjih sezona u Europi pružio dosta dobrih partija. No, lani se nametnuo i kao strijelac i kao asistent, kao čovjek koji dobiva važne utakmice, zbog toga dobiva bod više od "prijašnjih Sammira". I ova analiza pokazuje da se bliži Sammirov rastanak s Dinamom, niti jedan važniji igrač nije boravio tako dugo u Maksimiru.

Lijevi vezni

Luka Modrić ovdje je, dakako, prvi i nedodirljiv. Pedro Morales odigrao je i dobrih utakmica, ali nije se nikada uspio nametnuti kao ozbiljan nasljednik danas najboljeg hrvatskog nogometaša. I u Dinamu su, čini se, odustali od Čileanca, pustili su ga da se doma liječi (i po po mogućnosti pronađe novi klub), a ozbiljnu priliku će dobiti Mehmed Alispahić. Bivši Šibenikov razigravač ima "fini dodir" i "meku nogu", kako se obično naziva igrače koji imaju dobar osjećaj i znaju igrati nogomet, ali su još nedokazani na jednoj višoj razini i protiv čvršćih protivnika.

(Polu)špica

Četiri godine ovu je poziciju okupirao Mario Mandžukić, a usput je odigrao puno dobrih partija zbog kojih je zaslužio biti "desetka" ove pozicije. Imao je Mandžo i slabijih nastupa, no pamte se Amsterdam i Prag, kada je predvodio Dinamo u skupine Europske lige. Fatos Beqiraj dobio je "osmicu" na temelju dobre prve sezone, no morat će je vrlo uskoro potvrditi pravim europskim partijama.

Centarfor

Netko će reći, ako je Eduardo prije ozljede desetka, onda su svi ostali na popisu napadača jedinice i dvice. Uistinu, Eduardo je u sezoni 2006./2007. briljirao, iako se pamti i jedan težak i vrlo važan promašaj protiv Auxerrea. Balaban je, pak, usprkos kritikama zabijao pogotke, puno više i češće nego Papadopoulos ili Slepička. Ovo je ujedno i najslabija, ili barem najupitnija točka ovosezonskog Dinama - Ivan Krstanović tek mora dokazati može li na svojim dugačkim leđima nositi pritisak koji ima centarfor Dinama.

Klupe

Ovdje nismo popisali sve ostale igrače u momčadi, već one koji su igrali koliko-toliko važnu ulogu u početnim europskim utakmicama jer, podsjećamo, uspoređujemo momčadi koje su se pokušavale probiti u Ligu prvaka, a ne momčadi koje su osvojile naslov prvaka Hrvatske.

Ovosezonska momčad poprilično je "duboka", posebno ako joj pridodamo i ozlijeđenog kapetana Bišćana, no još više "štofa" imao je na raspolaganju Branko Ivanković prije četiri godine (Vugrinec, Vrdoljak, Šokota, Mikić, Tadić, Guela...)

Zbroj

Upravo je spomenuta Ivankovićeva momčad - ponajviše zahvaljujući odličnoj veznoj liniji Vukojević-Pokrivač-Modrić-Sammir - skupila najviše bodova (109). To se slaže i s generalnim razmišljanjem da je to najbolja Dinamova momčad proteklih sezona, što se uglavnom potvrđivalo i na terenu (Werder u gostima, Ajax u gostima i Basel doma zaista su ponajbolje partije Dinama u Europi), no ta generacija nije ipak znala iskoristiti priliku protiv Bremena, a potom ni u Kupu Uefa gdje je protiv Basela i Branna morala uzeti svih šest, a ne jedan pišljivi bod.

Kuže je imao preslabu obranu (što se vidjelo i po rezultatima), dok su momčadi iz prošle dvije sezone imale najslabije karike u vrhu napada i na poziciji lijevog beka.

Vezna linija današnjeg Dinama, pa ni napad, ne mogu se (još) mjeriti s Ivankovićevom momčadi, no Dinamo nije imao ovako dobru, kvalitetnu i moćnu obranu niti u jednom pohodu na Ligu prvaka. Ako se prisjetimo načina kako je Dinamo ispadao i primao pogotke - najčešće kroz neke tragikomične pogreške obrambenih ili veznih igrača - onda se može zaključiti da su u klubu napravili dobar posao u smjeru rješavanju tih problema.

Nemoguće je garantirati da Vrsaljko, Vida, Tonel i Cufre neće "zaribati", ali sigurno se lakše kladiti na njih nego na, primjerice, obranu Lovren-Bišćan-Carlos-Glavina.

Ovisno o tri nedokazana igrača, Alispahiću, Beqiraju i Krstanoviću, jednom prekaljenom veteranu Jerku Leki, te trojici mladih, potencijalnih hrvatskih reprezentativaca, Kelavi, Vidi i Vrsaljku, novi Dinamo mogao bi u nekoj idućoj analizi imati i više i manje od ovih 106 bodova.

Ali, optimizam u Maksimiru definitivno ima pokriće. Dinamo je pametno gradio momčad, sagradio je čvrste temelje u obrani, ima dosta iskustva i klase u veznoj liniji, a u napadu ima više opcija. Pa ako Krstanovića i/ili Beqiraja ne bude išlo, tu su Rukavina iSylvestr, također potentni igrači.

Na Krunoslavu Jurčiću je da od dobrog tijesta napravi nešto ukusno. Trenere ovom prigodom nismo ocjenjivali, ali Kruno ima priliku da ulaskom u Ligu prvaka sebi osigura "desetku"...