Dinamu derbi, strijelac Mamić

Šimunić je bio velika prigoda za Maleša da povuče potez kojim bi nakon dugo vremena udrmao tezu da je Zdravko Mamić vladar hrvatskog nogometa. Hajduk se očito uspio privući Hoffenheimu prije nego Dinamo, no nije imao dovoljno pregovaračke moći (novca i Ligu prvaka) kao i umiješnosti u komunikaciji da Šimunića usmjeri prema Poljudu.

No, poraz bi za Maleša bio manje bolan da se putem nije ponašao poput Mamića. Jer obojica su vikali "Joe je naš", obojica su kategorički tvrdili da imaju potpisane dogovore i ugovore, Maleš je s jednim takvim čak i mahao pred televizijskim kamerama. Hajduk je uporno demantirao sve Mamićeve navode, golicao navijače vrlo jasnim izjavama kako će Šimunić postati igrač Hajduka, a sada kada je očigledno tu bitku izgubio, Hajduku i Malešu bit će puno teže sačuvati obraz.

Maleš je i reakcijom na objavljeni transfer pokazao kako ne zna gubiti jer vrijeđanjem Josipa Šimunića kao čovjeka izgubit će respekt kod mnogih, a pridobiti može samo one koji su mu povjerovali svaku riječ koju je rekao do sada. A kako je transfer Šimunića pokazao, i nije mu za vjerovati.

Naime, iza mlađahnog predsjednika Hajduka za sada stoji sljedeće: dovođenje Barcelone, nejasni prihodi od te utakmice, nekoliko prijetnji o istupanju iz lige, loši financijski rezultati, slabi sportski rezultati, puno galame, a malo konkretnih rezultata.

Iza Josipa Šimunića stoji 87 nastupa u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, respekt svakog njenog navijača jer je Joe za "kvadratiće" uvijek davao sve od sebe, njegov angažman nikada nije bio upitan, a putem je odigrao puno velikih utakmica. Iza Josipa Šimunića stoji velika bundesligaška karijera i iza njega stoji respekt igrača na klupskoj i reprezentativnoj razini s kojima je i protiv kojih je igrao.

I Malešu treba puno hrabrosti da onda bude "razočaran Šimunićem kao čovjekom koji je dao riječ" i čiji "obraz očito ima svoju cijenu". Jer, ne postoji nikakav trag da je Šimunić Hajduku davao bilo kakvu riječ, osim onoga što tvrdi Maleš. Koji bi time, logično je za pretpostaviti, trebao opravdati svoj poraz. S takvim izjavama na račun igrača Šimunićeve klase i Šimunićevog statusa u hrvatskom nogometu Malešu će biti još tri puta teže u idućoj sličnoj situaciji pridobiti kakvog "kapitalca".

Maleš će uspjeti okrenuti dio navijača Hajduka protiv Josipa Šimunića, no Šimuniću je zaista besmisleno prigovarati što je izabrao igranje u sređenijem, trenutno puno uspješnijem klubu, u boljoj momčadi, za (puno) više novca i uz nastup u nogometnoj Ligi prvaka protiv Reala, Ajaxa i Lyona.

Loše je što su u Hajduku priču oko Šimunića sveli na "Dinamo=novac", "Hajduk=srce", jer postoji i puno nogometnih faktora koji su usmjerili Šimunića prema Zagrebu. Dok je ostatak Hrvatske to gledao kao bitku Zagreba i Splita, Šimunić je samo gledao klubove i što u kojem može postići.

Iz toga je jasno da je Dinamo u startu bio u boljoj poziciji, no kako se otkrivaju detalji cijele trakavice, Dinamo je očito morao odraditi popriličan posao u pregovorima s Hoffenheimom gdje si je Hajduk osigurao bolju startnu poziciju i gdje je Dinamo poprilično zapeo.

Zdravko Mamić tu je odao veliko priznanje bratu, kako ga je nazvao, "velemajstoru" Zoranu, Dinamovom sportskom direktoru koji se pokazao vrlo spretnim pregovaračem. I nakon ovoga transfera, vrijeme je za prihvaćanje Zorana Mamića kao iznimno važnog igrača u ovakvim pričama, nipošto samo "operativca" izvršnog predsjednika. Zoran Mamić očito ima velike i ovlasti, ali i sposobnosti u pregovaranju, odlučivanju, skautiranju, pa je u uspjehu Dinama i kvaliteti momčadi ove sezone i njegova zasluga veća nego što mu se ponekada priznaje, samo jer je izvršni predsjednik glasniji i medijima atraktivniji. Zoran Mamić iza sebe sada ima već nisku prilično respektabilnih, dobrih transfera.

Dovođenje Josipa Šimunića snažan je potez Dinama na svim razinama.

Netko će reći, "uzeli su ga samo da ne ode u Hajduk". Čak i da je istina, i to bi bio dobar potez jer Šimunić bi Hajduku bio igračko, ljudsko i psihološko pojačanje kakvog do sada nije imao otkad gleda u leđa Dinamu.

No, Šimunić je veliko igračko pojačanje i za Dinamo. Pustite priče o uigranom dvojcu Vida-Tonel, kao i priče o igraču koji dobiva crvene kartone i radi jedanaesterce kada to ne treba.

Šimunić je igrač s 87 nastupa za hrvatsku reprezentaciju! I dan danas, s 33 godine i bez utakmica u klubu, Šimunić je - prvi hrvatski stoper! I pored Ćorluke iz Tottenhama i pored Lovrena iz Lyona, Slaven Bilić zna da mu je najbolji stoper - Šimunić. Znaju to i Lovren i Ćorluka. Znaju to svi koji prate hrvatsku reprezentaciju.

I iako Vida igra dobro, jako dobro ove sezone, on od Šimunića može samo učiti. Jer, Vida se nije nametnuo u Leverkusenu, a Šimunić je ne tako davno po Kickeru bio najbolji stoper Bundeslige. To je velika, velika razlika.

Godine nisu problem, Šimunić može igrati na vrhunskoj razini još dvije godine, nedostaje mu samo natjecateljskog ritma. Brzina mu ionako nikad nije bila forte, niti je to za stopera najvažniji segment igre. Ali Šimunić Dinamovoj obrani donosi svoj stas, visinu i snagu kakvu Vida nema, a donosi i briljantnu tehniku koja ga zna uvaliti u probleme, ali je i jedan od razloga zašto je mnogima vrlo drag igrač.

Sa Šimunićem, Tonelom i Cufreom Dinamo ima veliko iskustvo u dijelu momčadi gdje je iskustvo najpotrebnije.

Kadrovski gledano, nije upitno da će prvi stoperski par Dinama biti Šimunić i Tonel, ali ostaje za vidjeti kako će druge igrače posložiti Jurčić. Vida će očito u Ligi prvaka zamijeniti suspendiranog Vrsaljka na desnom boku, a kada je Šime na dispoziciji, Jurčiću ostaje nekoliko opcija ako želi igrati sa svom četvoricom najboljih obrambenih igrača - Vida desno, Vrsaljko lijevo (možda i obrnuto), ili sa Šimunićem kao lijevim bekom, a Vidom opet u sredini. Ali o snazi te linije dovoljno govori da jedan Leandro Cufre ovoga trenutka tu nema mjesto.

U ovom slučaju od viška glava ne boli, jer koliko god Vida i Tonel dobro izgledali, Šimunić daje dodatnu klasu i vrijednost momčadi. I to sve vrijedi prije nego spomenemo njegovu važnost kao tipa zbog kojeg će svakog mladog igrača Dinama biti barem 10 ili 20 posto manje strah izaći na teren u Madridu, Lyonu ili Amsterdamu. Neprocjenjivo je u momčadi imati fakine, i to k tome iskusne fakine, koji će posložiti na pod Cristiana Ronalda u prvoj minuti i pokazati ostatku momčadi da iako je Real puno, puno bolja i skuplja momčad, da to ne znači da samo treba skinuti gaće i brojiti koliko će ti komada utrpati.

Bišćan nezasluženo ostao u sjeni

Iako je Zdravko Mamić to lijepo i hvale vrijedno zamolio, produženje ugovora s Igorom Bišćanom ne može biti glavna vijest u danu kada je okončana sapunica sa Šimunićem.

No i taj potez braća Mamić odlično su odigrala. Bišćan je sjajan igrač koji se u javnosti percipira pomalo pogrešno, za što si je uvelike sam kriv. No, taj pred kamerama povučeni stoper interno je u Maksimiru vrlo respektiran kapetan, sa sjajnim radnim navikama i također s puno stečenog iskustva u Liverpoolu i Panathinaikosu.

U Dinamu cijene Bišćanovu nevjerojatnu upornost u oporavljanju od ozljede - jer netko s takvom ozljedom, a takvom karijerom i dosta zarađenog novca lako bi mogao objesiti kopačke o klin i reći "što meni to treba?". No, Bišćan radi, trenira, diže, trči, vježba kao manijak i inteligentno je od Dinama što su na ovakav način honorirali kapetana i od njega učinili primjer svim drugim igračima, uključujući one koji se također oporavljaju od nekih ozljeda.

Igrački, ljudski i kao profesionalac, Šimunić će biti jak adut Dinama ove i naredne sezone. Znaju to u Dinamu, znaju to u Hajduku. Zna to Maleš, a da jako dobro to zna i Zdravko Mamić jasno je iz spomenutog "kulerskog" poteza.

Što će dodatno pričati kada je sve jasno? Derbi se možda tek treba igrati u Splitu, ali prvi je već odigran izvan travnjaka: Dinamo - Hajduk 1:0, strijelac Zdravko Mamić na asistenciju brata Zorana.