Red Bull daje mu krila

Više od dva tjedna su prošla otkad je Mark Webber prvi prošao ciljem na Velikoj nagradi Brazila. Bio je to svojevrsni "poklon" momčadskog kolege za Australca na kraju sezone u kojoj je Sebastian Vettel ostalima ostavio mrvice, a u kojoj je Webber gotovo savršeno odradio ulogu drugog vozača. Ili jednostavno drugu ulogu nije mogao ni dobiti? Zapravo, možda mu je ova i dodijeljena, jer njegova nešto teža prilagodba bolidu Red Bulla i (pre)česti problemi s KERS-om možda su zapravo idealan i željeni scenarij vodstva austrijske momčadi.

Kako bilo, mladi Nijemac, nositelj brojnih rekorda u svijetu automoto sporta, prošlosezonskim se slavljem u izuzetno zanimljivoj završnici sezone "upisao" na listu svjetskih prvaka. Time je svom nespornom vozačkom talentu pridodao još jednu dozu samopouzdanja. Stvorio je oko sebe kult ličnosti, kult najmlađeg prvaka, a pred njim je bila sezona u kojoj se očekivalo da ponovi prošlu.

No, nije je ponovio. Debelo je nadmašio. 2010., sve ostale vozače i "prošlog" sebe.

Treba podsjetiti kako su najave uoči netom završene sezone govorile o "dizanju" Ferrarija i "buđenju" Mercedesa. McLaren se pred sezonu našao u velikim problemima, ali od njih se očekivalo da u posljednji trenutak dođu na ili blizu željene razine. Uspjeli su i tako se zatvorio krug momčadi i pripadajućih vozača koji su imali u planu srušiti Vettela. Samo što se planovi mladog Nijemca nisu poklapali s njima.

Nisu se poklapali ni oni Adriana Neweya, čovjeka koji je Marku i Sebu "servirao" šampionski bolid. Već na samom početku sezone se mogao iz viđenog izvesti taj zaključak. Prve kvalifikacije sezone ostavile su pola sekunde "praznine" između Vettela i ostatka, predvođenih Hamiltonom. Kvalifikacije su se reprizirale u utrci u Melbourne Parku, utrci prema kojoj se moglo dosta toga predvidjeti.

Tjedan dana kasnije, drugim uzastopnim slavljem Vettel je pokazao nakane i mogućnosti, omogućujući i onima bez vidovnjačkih sposobnosti da vide ime onog tko će na kraju sezone ponijeti naslov. Pokazao je da je nešto manje "zelen" nego godinu prije, a da je vozačko umijeće ostalo isto. Čak je u nekoliko navrata tijekom sezone pokazao onu drugu stranu, onog "gladnog" Sebastiana spremnog riskirati u namjeri da izbije ispred protivnika. Najbolji primjer je pretjecanje Fernanda Alonsa u Monzi, jedno od onih koje je obilježilo ovu sezonu.

Ipak, da se ne bi stekao dojam da je Vettel "izvanzemaljac", treba napomenuti da je u nekoliko navrata pokazao i vlastitu ranjivost. Teško da će to baciti mrlju na njegovu 2011. godinu, ali sigurno je da će poraz od Hamiltona u Kini i, pogotovo, greška u Kanadi kad je Buttona prometnuo u heroja, dosta tugo živjeti u sjećanjima ovog dvostrukog svjetskog prvaka.

Bilo je tu još "sušnih" perioda, jer tako se mogu nazvati svi oni u kojima su izostajale pobjede. Ljeto je donijelo nekoliko utrka nakon kojih je morao čestitati pobjednicima, ali čak ni u tim trenucima njegovo skidanje s trona nije izgledalo kao pretjerano realna opcija. Jednostavno je u svim prijelomnim trenucima sezone Vettel "dodao gas" i ponovno završavao ispred svih.

Seb 2010. vs. Seb 2011

Već sam pogled na brojke govore da u ogledu "dva Vettela" nema previše neizvjesnosti. Jedino što je ostalo nepromijenjeno je broj osvojenih najbržih krugova, tri u obje sezone. Osim toga, u 2010. je osvojio 256 bodova, ostvario deset pole-positiona i pet pobjeda, uz sveukupno deset mjesta na postolju.

U 2011. je samo pobjeda imao više nego godinu prije postolja. 11 puta je prvi prošao ispod zastavice u cilju, a samo u dvije utrke sezone nije bio na postolju. U Njemačkoj, kad je jedini put prošao ciljem i ostao izvan kruga prva tri vozača, te u Abu Dhabiju kad je odustao. Teško je i to odustajanje okarakterizirati kao njegovu krivicu jer "ona guma je očito odlučila puknuti". Konačni učinak od 392 boda, odnosno 136 više nego u godini prije, govori sve.

I Adrian Newey je komentirajući svog vozača napomenuo da je u 2010. godini gubio bodove gdje god se pojavila šansa za to, a svejedno je na kraju osvojio naslov. U 2011. je gubio bodove samo tamo gdje ih je "morao" izgubiti, po "zakonu velikih brojeva", ili iz jednostavnog razloga bolje prilagodbe bolida ostalih momčadi nekim stazama.

Istina, u prvoj šampionskoj sezoni Seb je srušio onaj rekord koji će se najčešće spominjati uz njegovo ime, najmlađeg svjetskog prvaka. U godinama prije je srušio još mnoge koji sadrže "najmlađi" u svom opisu, ali tek u 2011. je počeo nizati rekorde "od kojih zastaje dah".

Vettel je u proteklih devet mjeseci osvojio više bodova nego itko prije u jednoj sezoni (392), najviše je, čak 18 puta startao iz prvog reda. U spomenutih 15 navrata je startao s prve pozicije, od čega je devet puta uspjeh iz kvalifikacija pretvorio u pobjedu u utrci. Sve su to rekordi kojima su put otvorila nova pravila i sve veći broj utrka u ovoj sezoni, a njima treba pridodati i onaj o najvećem broju krugova provedenih u vodstvu tijekom iste sezone. Kod Vettela je riječ o 739 krugova.

Seb kao Schumi

Tri velika idola postojala su u životu mladog Sebastiana. Između tri Michaela on se odlučio za Schumachera i tako krenuo putem na kojem se trenutno nalazi. Krenuo je putem svog vozačkog uzora, kojeg je u mnogim rekordima već nadmašio, ali čije brojne rekorde i dalje hvata. No, vrijeme je pred njim i na njegovoj strani.

"Ljudi zanovijetaju oko razdoblja Schumacherove dominacije, ali usuđujem se reći da bi razdoblje vladavine Sebastiana Vettela moglo biti još gore", izjava je kojom je nekadašnji Vettelov momčadski kolega Sebastian Bourdais prokomentirao moguću budućnost ovog sporta.

Mišljenje je to koji dijele mnogi željni veće neizvjesnosti u "oktanskom cirkusu", a sličnom izjavom se nadovezao i nekadašnji svjetski prvak Nigel Mansell: "Obećavam vam da ćemo ukoliko Christian Horner, Adrian Newey i Sebastian Vettel ostanu zajedno gledati još jedan 'dream team' koji će moći učiniti što su u Ferrariju zajedno učinili Michael Schumacher, Jean Todt i Ross Brawn."

Ne treba Mansell ništa obećati da bi svi prosječni poznavatelji situacije u Formuli 1 došli do istog zaključka. Horner i Newey zaista odrađuju velik dio zakulisnog posla, ali svima, isto tako, mora biti jasno da Sebastian Vettel nije slučajno dio ovog "trijumvirata". Doduše, nikad nećemo znati bi li netko drugi jednako dobro odradio ovu ulogu, samo možemo pretpostaviti da bolje ne bi nitko.

Previše je truda, pažnje, koncentracije, studioznosti i ostalih sličnih karakteristika u svakom izlasku Nijemca na stazu. Sam talent je bezvrijedan ako ne znate njime upravljati, dokazali su to mnogi prije u ovom sportu. Sebastian dokazuje, pak, koliko je svjestan svoje prilike da ispiše povijest, koliko je zreo s obzirom na godine i koliko svaki zavoj može biti jednostavan. Ako ga proučite. I ako ste Sebastian Vettel.

Seb o sebi

Pred aktualnim svjetskim prvakom su godine uživanja u stečenoj reputaciji, poštovanju i slavi, ali i godine potvrde učinjenog. Pokazao je da teza kako je lakše osvojiti nego braniti u njegovom slučaju "ne drži vodu", a sad će to morati još godina dokazivati. Sljedeće godine kad na gridu bude šest svjetskih prvaka i još nekolicina vozača željnih "skalpa" Vettel će morati biti još koncentriraniji i imuniji na pogreške. Misli li on da može to?

"Neće biti lako, ali morat ćemo se jako truditi. Ostale će nas momčadi pokušati stići i vjerojatno će nam doći jako blizu, mnogo bliže nego su bili protekle sezone, ali jedva čekam početak nove", njegova je izjava. Ukoliko jedva čeka, onda očito vjeruje u svoje mogućnosti. I potom realno rezonira:

"Nije lako tjerati sebe i bolid do krajnjih granica. Ako pobijedite, to je ponekad iznenađenje, ali što ako ste pobjedu očekivali? Bili smo iznimno uspješni u protekle dvije sezone i bilo bi čudno da kažemo kako iduće sezone želimo završavati utrke među osvajačima bodova. Očito je da želimo obraniti svoje naslove prvaka."

Bilo bi čudno da ne obrane naslove prvaka. Koliko god Formula 1 sadrži onu najbitniju sportsku odrednicu, nepredvidivost, toliko sadrži i veliki utjecaj bolida na izvedbe i rezultate vozača. Red Bullov je zasad ispred svih i Vettel može biti sretan što se nalazi u njemu.

Ili je ipak Red Bull sretniji što u njemu sjedi baš Vettel?