Britanke uz snove o četvrtfinalu ispisuju svoju rukometnu povijest

Rukomet u Velikoj Britaniji nikada nije bio sport od interesa, sport od zanimanja. Njime se bavilo svega nekoliko sportaša i sportašica, a sam akademski rukometni program borio se kako bi pronašao igrače za stvaranje jedva jedne rukometne postave. Možda je razlog bio taj što u školama gdje bi trebala biti zastupljena većina sportova rukomet jednostavno nije pronašao svoje mjesto, možda je za to kriv i manjak dvorana i objekata u kojima bi se on igrao, no sada kada britanski sportaši čine povijesni rukometni korak na svom domaćem tlu sam razlog više nije važan, važna je samo nada kako će od sada pa nadalje rukomet postati i ostati sport koji će britansku Kristalnu palaču puniti i nakon Olimpijskih igara, kako na terenu tako i na tribinama. A upravo za to u Londonu će se pobrinuti britanski rukometaši, ali i 15 veličanstvenih rukometašica predvođenih trenerom Jesperom Holmrisom.

Kada je rukometni program prije šest godina započeo sa svojim radom u Velikoj Britaniji privukao je pažnju tek tri djevojke, tri hrabre rukometašice, od kojih će dvije krajem srpnja postati dio nezaboravne rukometne britanske priče. Kada je, pak, London postao domaćin Olimpijskih igara, a obje rukometne reprezentacije sudionici po prvi puta, diljem svijeta krenula je potraga za rukometašicama i rukometašima britanskog porijekla, a valja napomenuti kako je na koncu Skandinavija dala praktički kostur ženske ekipe koja će potom raditi prve uspjehe u europskim kvalifikacijama, kao i u pripremnom razdoblju za same Igre.

Uz igračice iz Danske je stigao i izbornik Jesper Holmris, dok je njegova pomoćna trenerica Vigdis Holmeset put do Britanije napravila iz Norveške. Nakon što se ekipa okupila i započela sa svojim radom ono u čemu nije naišla na velike probleme bila je obrana koja je na samom startu dobro profunkcionirala, a čija su čvrstoća i jačina potom postali glavni aduti ove ekipe. Napad je, pak, bio sasvim druga priča, te je tako zadao dosta posla kako trenerima tako i igračicama koje su prvenstveno htjele usvojiti brze kontre kako bi postizale što lakše pogotke. Sama igra ove mlade ekipe stoga možda još i nije izuzetno protočna, no trud, znoj i zalaganje koje ove Britanke ulažu kako bi svoj san odsanjale na najljepši mogući način nešto je što će ih, dakako, uz podršku domaće publike, voditi na njihovu putu zvanom Olimpijske igre.

Tamo ih, pak, ne očekuje nimalo lak posao, jer snovi i stvarnost dva su različita pojma, a realno gledajući Britanke na Igre dolaze kao potpuno nova ekipa koja je svoje mjesto u Londonu stekla domaćinstvom te koja slovi za outsidera turnira u skupini u kojoj će snage morati odmjeriti sa srebrnom ekipom Igara u Pekingu, Rusijom, kao i Crnom Gorom, Brazilom, Angolom te Hrvatskom. Međutim, biti outsider ne znači nužno biti najlošiji jer pritisak koji na njima neće postojati uz silnu emociju i želju, ali i rad koji su ostvarile proteklih mjeseci, ali i godina, možda stvori kombinaciju koja bi označila ostvarenje sna ovih djevojaka, a to je četvrtfinale.

Ususret Olimpijskim igrama

Nastup na Olimpijskim igrama ovim je igračicama, dakle, osiguran domaćinstvom samog turnira, no olimpijski ciklus i pripreme za ono što slijedi krajem srpnja i početkom kolovoza 2012. za Britanke je značio mnogo više. Naime, okupljanje ekipe koja je željna i voljna raditi označavao je ne samo napredak u igri već i pomak u rezultatima. Tako je 2008. godine Velika Britanija na Challenge Trophyju osigurala prvo mjesto u skupini, a iako je potom upisala poraz u polufinalu i borbi za treću poziciju, konačno četvrto mjesto označavalo je veliki uspjeh.

Uslijedile su potom kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2009. u kojima su Britanke upisale tek jednu pobjedu (Grčka), dok su u onima dvije godine kasnije slavile nad čak dvije reprezentacije (Cipar, Slovačka). Pretkvalifikacije za Euro 2010. Britaniji su dodijelile Finsku koja je uspješno svladana oba puta, no u samim kvalifikacijama potom nije bilo uspjeha. Ista situacija ponovila se i u kvalifikacijama za ovogodišnje Europsko prvenstvo koje će se održati u Srbiji, naime, Finska je ponovno svladana u oba ogleda, no u nastavku Britanke upisuju po dva poraza od Crne Gore, Poljske i Rusije koja ih potpuno zaustavljaju na europskom putu.

Međutim, dvoboj upravo s potonjom reprezentacijom, točnije, četverostrukim svjetskim prvakom, dao je nadu Britankama u njihovu pothvatu na Olimpijskim igrama. Naime, bez straha i s velikim motivom izabranice Jespera Holmrisa ušle su u susret s Rusijom te su u prvom dijelu istoga pokazale kako se potpuno koncentrirane mogu nositi i s onim najjačima. Dobro su se držale i početkom drugoga dijela te nisu dopustile protivnicama da se rezultatski znatnije odvoje, no na koncu je i njima ponestalo snage za tako veliku borbu. Bio je to ipak dobar uvod u senzaciju koja je uslijedila, a to je britanska pobjeda nad afričkim prvakom Angolom s kojom će Britanija snage odmjeriti već u grupnoj fazi olimpijskog turnira, stoga vrijedi pričekati i vidjeti što će sve spremiti ove djevojke s velikim snom.

Najveće zvijezde

Svakako najveća i najpoznatija rukometašica ove ekipe jest 33-godišnja veteranka Lynn McCafferty, vrijedna srednja vanjska igračica koja će se nakon Igara najvjerojatnije oprostiti od aktivnog igranja rukometa, a za koju je poziv u nacionalnu selekciju ostvarenje sna, kao i velika čast: "Uzbuđenje koje vlada oko Olimpijskih igara i britanskog sporta pretvorit će se u predivnu atmosferu čiji dio jedva čekam postati. Također se radujem što ćemo britanskoj publici moći pokazati koliko je rukomet fantastičan, koliko smo naporno radile u pripremama za ovaj turnir te koliko borbene možemo biti protiv najboljih rukometnih ekipa na svijetu."

Uz McCafferty tu su i iskusna kružna napadačica Lyn Byl, kao i dvije igračice na radu u danskoj ligi, vratarka Sarah Hargreaves i desnokrilna rukometašica Kelsi Fairbrother koje će nastaviti nositi ovu reprezentaciju na terenu, dok njihova kapetanica McCafferty to namjerava čini van njega: "Nikada nisam mogla ni sanjati da ćemo doći na OI, no kada sve ovo završi rado ću se vratiti kući i živjeti normalnim životom. Moja će nova uloga tada biti pomagati u razvoju rukometa van terena jer moje mi tijelo govori kako je vrijeme da stanem s igrom i dam prednost mlađim igračicama."

Izbornik s vizijom

Žensku rukometnu reprezentaciju na Igrama će voditi danski čovjek s vizijom, Jesper Holmris, koji je uz pomoć norveške trenerice Vigdis Holmeset do sada svoju ekipu suprotstavio raznim protivnicima, no unatoč tome zna što njegove izabranice najbolje znaju i mogu: "Već i prije OI imali smo priliku zaigrati s najboljim rukometnim ekipama na svijetu tako da jako dobro znamo gdje smo, ali i što možemo. Kako bi izbalansirali naše nastupe morali smo igrati i protiv jakih, ali i protiv nešto manje jakih ekipa koje možemo sigurno svladati", pojasnio je britanski izbornik.

Ono što, pak, Holmris nakon cijele ove priče u Londonu želi jest da rukometna atmosfera u Velikoj Britaniji potraje i nakon samog olimpijskog turnira: "Siguran sam da u britanskom sportu ima mjesta za rukomet jer on je brz i dinamičan te ga je užitak kako gledati tako i igrati. Stoga se nadam da ćemo i nakon OI nastaviti s napretkom rukometa u zemlji te da ćemo mi kao reprezentacija na tom polju polučiti još bolje rezultate."

Pogled prema kraju srpnja...

Iako slovi za outsidera Velika Britanija je u proteklih šest godina napravila veliki pomak te je s nulte točke stigla do solidne ekipe koja uz još mnogo rada, truda i stečenog iskustva može proći i one kvalifikacijske stepenice za europske i svjetske smotre. No, na Igrama koje dolaze neće imati lak zadatak budući da je u skupini čekaju dvije ekipe od kojih je pretrpjela već nekoliko ružnih poraza (Rusija, Crna Gora), ekipa nad kojom je napravila pravu malu senzaciju slaveći u međusobnom ogledu (Angola), kao i Brazil i Hrvatska s kojima još nikada nije odmjerila snage.

Vizija samog izbornika i njegova tima postoji i traje već nekoliko godina, a tu je i za budućnost, stoga na Igrama koje su pred nama vrijedi vidjeti što je spremila ekipa koja će, kao i hrvatska ženska rukometna reprezentacija, po prvi i povijesni puta nastupiti na Olimpijskim igrama. Tko zna, ukoliko bude koncentracije i manjka respekta od strane drugih ekipa, rukometašice Velike Britanije možda prirede i pokoje zanimljivo iznenađenje.