Ranjena zvijer želi dokazati da je Srbija bila trenutak slabosti

Kada je Francuska eliminirana na Europskom prvenstvu u Srbiji, mnogi su, vrućih glava, isto proglasili krajem ove generacije. Sada, s nekoliko mjeseci odmaka, sa zdravim i nabrijanim sastavom šef struke branitelja olimpijskog zlata u London je poveo reprezentaciju koja pred sobom ima nekoliko zadaća. Ona krajnja svakako je nova najsjajnija medalja, ali niti Onesta niti ijedan njegov igrač ne brzaju s izjavama.

Euro u Srbiji Francuzima je bio opomena, a sav rukometni svijet još jednom podsjetio na to kako u sportu ništa nije sigurno. Nije tako niti sada, a "ranjena zvijer" potencijalno je veća opasnost od stroja koji ne zna za ništa drugo osim dominacije. Takvi opečeni Francuzi, više nisu bez dvojbe najveći favoriti za postolje, a situacija u kojoj se sada nalaze donosi im olakšanje.

Iz pozicije lovine sada se nalaze u onoj drugoj, u onoj u kojoj oni love - povratak vlastitog samopouzdanja, prolazak prve faze, zatim one iduće. Nema više Francuske koja je i prije početka natjecanja siguran putnik u finale, a kome je to najveći motiv ako ne njoj samoj? Francuska ima sjajne pojedince, jak kolektiv, a jedno loše natjecanje ne znači nužno i kraj njihovih ambicija i povratak u prosječnost.

Tek površni poznavatelj ove generacije zaključit će kako se ona zasitila medalja i kako je Srbija njen početak kraja. Dok takvi s opisanim razmišljanjem gledaju prema Olimpijskim igrama Onesta i njegovi izabranici zajedno su na okupu od 18. lipnja i čine sve kako bi u Londonu dokazali suprotno. Vrlo brzo i igrači i stručni stožer detektirali su gdje su griješili, vrlo brzo su prihvatili kritike i okrenuli se prema najvažnijem natjecanju ove godine.

Nakon povratka s Eura svi su na okupu ostali još nekoliko dana, kapetan Jérôme Fernandez upravo je tu spontanu i jednoglasnu odluku nazvao ključnom za oporavak i dizanje za OI koje je moralo započeti još tada. Ubrzo potom francuski su mediji zaigrali prljavo i unutar Les Expertsa pokušali unijeti dodatni nemir. Iako su svi do jednoga bez zamjeranja prihvatili kritike koje su i zaslužili, napisi kako je došlo do sukoba između Fernandeza i Karabatića izazvali su negativnu reakciju čitavog kolektiva prema predstavnicima medija, ali bio je to i pokazatelj da je ova Francuska više od reprezentacije - ona je obitelj i to je njena najveća prednost.

Koliko svaki pojedinac znači ovom dobro uhodanom kolektivu govori i činjenica da je kapetan na EP otputovao na inzistiranje ostatka ekspedicije iako je u domovini ostavio teško bolesnu majku, ali i kasnije najave da će igrači koji se nalaze pred svojim posljednjim natjecanjem i u budućnosti ostati uz reprezentaciju, kao članovi stručnog stožera ili na nekim drugim, bliskim funkcijama.

Naučili su Francuzi u Srbiji na svojoj koži i što se dogodi kada pripreme budu poremećene i na Prvenstvo se ne dođe u najboljem izdanju. "U redu, nismo igrali dobro i tu je naša krivica", priznali su akteri s terena, međutim jedan od razloga toga su i vrlo nekvalitetne pripreme. Francuska je do tada odrađivala pripremni dio na vrhunskoj razini, Claude Onesta dosta je držao do tog razdoblja i tempirao formu za one ključne utakmice. Prije Europskog prvenstva uslijedila su razna snimanja, odrađivanje sponzorskih ugovora vezanih uz reprezentaciju, brojni otvoreni treninzi lakšeg intenziteta i sve je to negativno djelovalo na momčad. Poremećen je dotadašnji ustaljeni ritam i poznato je kako su glavni favoriti na Prvenstvu izgledali.

Onesta je još za vrijeme Europskog prvenstva u Srbiji priznao da upravo on snosi velik dio krivice i kako forma nije ispravno tempirana. Dokaz tome su i odlične igre francuskih igrača po povratku s EP-a pa je tako ispalo kako ih je Onesta odlično pripremio za - nastavak klupske sezone. Odjednom su, u vrlo kratkom razdoblju, vrhunski zaigrali i Fernandez i Narcisse i Dinart, a iz susreta u susret dizao se i Karabatić, igrači kojima su mnogi najviše zamjerali. Kako se to ne bi dogodilo ponovno struka je uvela neke novine tijekom priprema. Posebna je pozornost bila okrenuta prema team-buildingu, u teškim trenucima na pripremama Onesta je među reprezentativce unio i malo opuštenosti i aktivnosti koje se inače ne uobičavaju na pripremama ostalih reprezentacija.

I na ranijim natjecanjima znalo se događati da Francuzi u turnir nisu ušli najuvjerljivije, prije svega dojmom na najvišoj razini koji se od njih prirodno očekivao, ali što je vrijeme odmicalo, to su izgledali sve bolje i sve čvršće. U Srbiji to nije bio slučaj. Sporiji ulazak u turnir nisu uspjeli nadoknaditi i u ključnim utakmicama su potpuno podbacili. Imali su i nesreću što su naletjeli na iznimno raspoloženu Hrvatsku u utakmici koja im je bila biti ili ne biti.

Baš protiv Francuske Hrvatska je odigrala najbolju utakmicu pod vodstvom Slavka Goluže, Francuzima nije ostavila niti mrvicu šanse i to je samo dodatno srušilo uzdrmano njihovo tada već potpuno krhko samopouzdanje. Uvjerljivi poraz koji je mogao biti i još uvjerljiviji na njih je ostavio previše traga i više nije bilo povratka. U posljednjem susretu su morali do pobjede protiv Islanda, ali ta Francuska nije bila sposobna za takav rezultat.

Podbacili su mnogi, razlozi su brojni i u rukometu je teško detektirati jednu ili dvije stvari kao ključni problem. Izuzev susreta s Hrvatskom, nitko ih nije razbio, bile su to utakmice u kojima su i Francuzi imali prilike okrenuti rezultat u svoju korist, no kako su gotovo u pravilu ranije takve susrete rješavali pobjedom, tako su ovaj put gubili. Jednostavno, niti fizički, a niti psihički nisu bili u najboljem izdanju.

Znači li to da će Francuska u Londonu biti van kruga kandidata za medalju? Ne. Europsko prvenstvo i posljednji loš nastup neće biti krivci za loš rezultat Francuza ako do njega dođe, već isključivo kvaliteta protivnika. No Francuska je predobra da se ne bi mogla uvrstiti među potencijalne osvajače odličja. Snagu branitelja demonstrirala je pripremna pobjeda protiv jake Španjolske. U finalu turnira u Strasbourgu s 31:24 stradao je nimalo lak protivnik, a stručni stožer najviše vesele izdanja onih najiskusnijih igrača koje je javnost polako počela križati upravo zbog godina koje nose na leđima.

Nositelji igre francuske reprezentacije su rođeni pobjednici, osvajači brojnih trofeja s mnogih natjecanja, ne samo reprezentativnih, već i klupskih. Omeyer i Narcisse ukupnom broju medalja ove su sezone nadodali nove tri, Montpellierova četvorka, Karabatić, Guigou, Honrubia i Accambray, osvojili su povijesne četiri, Sorhaindo je s Barcelonom postao prvak Španjolske, dok su Abalo i Dinart zaustavljeni tek u finalu najjačeg europskog natjecanja.

Član Chambéryja Xavier Barachet sezonu je završio kao najbolji desni vanjski LNH, a u idealnu sedmorku sezone izabran je i lijevi vanjski Toulousea Jérôme Fernandez. Njegov suigrač, Daouda Karaboué rezervirao je svoje mjesto na letu za London ispred najboljeg čuvara mreže LNH u protekloj sezoni, Cyrila Dumoulina, što dovoljno govori o kvaliteti francuskih vratara. Preostaloj trojci s olimpijskog popisa (braća Gille, Joli) Igre u Londonu idealna su prilika da poprave ne baš blistavu sezonu; i HSV i Valladolid po završetku prvenstvenog natjecanja zauzeli su četvrto mjesto.

Čak petorica putnika za London nalazi se u vrhu ljestvice reprezentativaca s najviše nastupa. Didieru Dinartu pripremni susret protiv Mađarske bio je 360. u dresu francuske vrste, čime je zauzeo visoko drugo mjesto iza legendarnog Jacksona Richardsona (417). Na trećem mjestu nalazi se kapetan Fernandez s 336 reprezentativnih nastupa u nogama, četvrti je Guillaume Gille (300), sedmi Omeyer (271), dok se poziciju dalje nalazi Bertrand Gille (260).

"Ako ste dobri u ključnim trenucima kada je najteže, ako znate da možete tada računati na čovjeka koji stoji pokraj vas i koji će sve učiniti za vas, onda je to čarobno. To je ključ uspjeha", rekao je Nikola Karabatić. Igrač koji se najviše može poistovjetiti sa stanjem čitave reprezentacije upravo je on. Razočarala je Francuska, a najviše od svih razočarao je upravo Karabatić, neprepoznatljiv u Srbiji, a zbog specifične situacije tijekom završnog dijela sezone najveća je enigma uoči početka OI.

Njegovo stanje moglo bi Francuzima predstavljati određeni hendikep jer francuska zvijezda od početka travnja pa do početka priprema nije odigrala niti jednu utakmicu. Problemi s ozljedom zaustavili su ga i ranije mu dovršili sezonu, no koliko to može biti hendikep, toliko se može odraziti i na pozitivan način. Karabatić takav definitivno nije istrošen i iscijeđen, pripreme je odradio u najboljem redu i trebao bi biti u fizički dobrom izdanju u Londonu. Manji je hendikep nedostatak natjecateljskih utakmica, no kod tako kvalitetnih i iskusnih igrača to se ne bi smjelo osjetiti.

Ostali su svi spremni, svih 20 kandidata koje je Onesta odredio za dolazak na pripreme. S tog popisa su naknadno otpali Cyril Dumoulin, Kentin Mahé, Arnaud Bingo, Grégoire Detrez i Kévynn Nyokas. Ostali su oni igrači koji već neko vrijeme nose Francusku, a u odnosu na popis iz Srbije nema posljednje spomenutog trojca što ne možemo nazvati nekom revolucionarnom promjenom. U reprezentaciji je ponovno Montpellierovo lijevo krilo Samuel Honrubia.

Popis 14 igrača pokazuje o kakvoj se kvaliteti radi. Luc Abalo (Atletico Madrid), Xavier Barachet (Chambéry), Didier Dinart (Atletico Madrid), Jérôme Fernandez (Toulouse), Guillaume Gille (HSV), Bertrand Gille (HSV), Michaël Guigou (Montpellier), Samuel Honrubia (Montpellier), Guillaume Joli (Valladolid), Nikola Karabatić (Montpellier), Daouda Karaboué (Toulouse), Daniel Narcisse (Kiel), Thierry Omeyer (Kiel), Cédric Sorhaindo (Barcelona). Jedan William Accambray nije se uspio probiti na popis onih koji će nastupati u Londonu već se morao zadovoljiti ulogom jokera, tj. 15. igrača koji će uskočiti u slučaju ozljede.

I tko može otpisati ovakvu Francusku? Francusku koja želi dokazati da je Europsko prvenstvo bilo jednokratna pogreška s nekoliko strana, Francusku kojoj dobar dio zvijezda igra svoje posljednje Olimpijske igre, Francusku koja je proteklih šest godina pokazala što je dominacija u svjetskom rukometu. Nitko nema pravo na to. Nastup na prošlom Europskom prvenstvu i nastup na predstojećim Olimpijskim igrama ne treba miješati, Francuska je vrlo jaka i dalje jedan od favorita za medalju.