Vilanovina Barcelona nasljeđuje Guardiolinu, Benfica se "šulja" iza nje, a Spartak prijeti

Koliko je Benfica slabija nakon odlazaka Witsela i Javija Garcije? Hoće li unatoč tomu do drugog kruga?

Benfica, kao i svaki drugi portugalski klub, nikad nema problema s implementiranjem novih igrača u postojeći kadar. Momčad iz Lisabona čini to jednako kao i ona iz Porta, no s nešto manje međunarodnih uspjeha. Premda su Axel Witsel i Javi Garcia bili stupovi Benficine igre u protekloj sezoni, njihov se izostanak ipak u ovakvoj ekipi s postojećim kadrom ne bi smio osjetiti.

Vrlo dobri trener Jose Jesus koji je na klupi kluba od 2009. godine i koji odlično poznaje svoju ekipu, njene afinitete i mogućnosti, još je jedan razlog više za optimizam Benfice u ovogodišnjoj Ligi prvaka. Jesus njeguje atraktivan napadački stil nogometa, pravi portugalski u kojem teži igri s mnogo posjeda lopte, kratkih dodavanja, brzini, atletičnosti tehnici. A u takvoj se igri svaka dosadašnja momčad tog portugalskog kluba jako dobro snalazila i relativno je uspješno prolazila u europskim natjecanjima.

U skupini s Barcelonom, Spartakom i Celticom Benfica bi svakako trebala biti "broj dva" za prolazak u drugu fazu natjecanja Lige prvaka. Ako ne bude ozljeda ključnih igrača i nesretnih okolnosti Benfica bi trebala proći dalje, iako je za nijansu slabija ekipa od one s Witselom i Garcijom. Jedino joj moskovski Spartak može zaprijetiti u borbi za drugo mjesto skupine G, ali zbog kvalitete, pojedinačne i kolektivne, iskustva u velikim natjecanjima te tradicije, Benfica definitivno može računati na europsko proljeće u kojem će zasigurno i završiti, međutim, morat će se ipak "potući" da to proljeće dočeka baš u Ligi prvaka.

Spartak se pojačao dovođenjem Jurada i Källströma, no je li dovoljno jak da prati ritam Zenita i Šahtara kao vodećim klubovima istočnog bloka?

Spartak iz Moskve sigurno je najveća nepoznanica skupine G. Mnogo novih igrača, novi trener Unai Emery, koji apsolutno zna što radi sa svim momčadima koje vodi ili koje je vodio, a s Valencijom je pokazao što sve zna i umije proteklih godina, također je novost u ruskom klubu. Međutim, novi sastav Moskovljana nije dobro startao u sezonu, momčad ima mnogo oscilacija čemu svjedoči sredina ljestvice, odnosno sedmo mjesto nakon osam odigranih utakmica u prvenstvu te četiri pobjede i tri poraza u tim susretima uz samo jedan remi. Dakle, Spartak još nije definiran, nije izbalansiran, nema stalnu početnu jedanaestorku i još ga čeka mnogo rada kroz sezonu.

No, Spartak je ekipa s mnogo talenta, koju su naravno pojačali i novi igrači, Jose Manuel Jurado i Kim Källström svojim dolascima. Tu su još i bivši Tofees Dinjar Biljaletdinov, sjajni Brazilci Welliton i Ari u napadu, potentni i lucidni Škot Aiden McGeady, odlični stoperski internacionalac Insaurralde te braća Kombarov i mnogi drugi. I kao takva mlada, potentna i momčad željna uspjeha te dokazivanja, i s Emeryjem na klupi, Spartak zaista može puno - samo nitko ne zna koliko, čak niti oni sami.

Moskovljani nemaju previše iskustva u velikim natjecanjima poput Lige prvaka, bar ne onih pozitivnih i toliko velikih kao ostatak skupine u kojoj se nalaze. Jurado kao veliko pojačanje iz Schalkea tek se treba inkorporirati u sustav i kadar, a to traje, dok je Šveđanin Källström ipak jaka karika ekipe. Međutim, previše je tu oscilacija i nepoznanica, a konstantu Spartak nigdje nema te je tek u procesu "stvaranja" i "nastajanja". A kao takav ima ogroman potencijal za praćenje Zenita i Šahtara kao predstavnika istočnog bloka, ali će mu trebati mnogo više od toga da tim klubovima u Ligi prvaka stane "rame uz rame". Sreće, zdravlja, dobre kolektivne igre, taktičnosti, uigranosti, stalnosti u rezultatima.

Celtic je na papiru najslabija momčad skupine. Može li pomrsiti račune favoritima?

Škotski je prvak uvijek opasan protivnik svim nebritanskim ekipama u europskim i/ili međunarodnim natjecanjima i to zbog načina shvaćanja, percipiranja i igranja nogometa. Nitko ne smije podcijeniti Celtic u ovoj skupini, čak ni velika Barcelona, jer taj klub može biti i jest opasan uvijek i svugdje, a pogotovo na svojoj škotskoj travi. Na papiru i po imenima Celtic zasigurno jest najslabija momčad ove skupine, ali nikako nije autsajder.

Tomu je tako iz mnogo razloga, više tradicionalnih, nego igračkih. Iako legenda kluba, Neil Lennon, radi dosta dobar posao unazad nekoliko godina s financijski dosta slabim klubom u odnosu na ostale europske velikane. No, Celtic kao klub i njegova momčad, kakva god bila i u kakvom god se sastavu nalazila, uvijek može dati ono najbolje od sebe i ugroziti i mnogo jače protivnike od sebe. A Spartak i Benfica, za razliku od Barcelone, ipak nisu toliko jači od Škota da im Bhoysi ne bi mogli pomrsiti račune.

Škoti znaju igrati nogomet, a Celtic ima svoju vrhunsku nogometnu školu. Bijelo-zeleni njeguju svoj tradicionalan stil igre u koji samo uvode igrače "sa strane" od kojih i u ovoj, uvjetno rečeno slaboj, ekipi ima vrsnih i talentiranih nogometaša poput Grka Samarasa, domaćih dečki Commonsa i Hoopera, potom stranaca Izaguirrea i Wanyame... U svakom slučaju, na Celtic Parku bi sve ekipe ove skupine mogle "slomiti zube" s lošim danom ili bez njega, a stoga i Celtic u ovoj skupini ima što tražiti; može pomrsiti račune favoriziranijim klubovima i njegovo eventualno treće mjesto u skupini G ne bi bilo nikakvo iznenađenje. Dapače.

Tito Vilanova nema karizmu Josepa Guardiole, no Barcelona i Leo Messi nastavili su u svom ritmu. Jesu li i s novim trenerom Katalonci prvi favoriti natjecanja?

Barcelona koju je stvorio Josep Guardiola, naslijedivši nogometnu filozofiju velikog Johanna Cruyffa, i koju je bez mnogo "rošada", promjena i turbulencija naslijedio Tito Vilanova, uvijek je favorit za osvajanje Lige prvaka. Razlozi za to nameću se sami po sebi, ova Barcelona po mnogima je najbolja momčad svih vremena, uz njeno ime u mnogo stvari stoji prefiks ili atribut "prvi" ili "jedini", a to je rijetkost u svijetu nogometa. Stoga, iako Vilanova nije trener Guardiolina kalibra, Barcelona ove sezone nije ništa slabija u odnosu na prošlu ili prošle te je zasigurno jedan od favorita natjecanja.

Međutim, teško je i prerano reći da je Barcelona prvi favorit natjecanja. Ako se gledaju brojke i imena onda to Vilanovin sastav svakako jest, no, nogomet nisu brojke, nogomet nisu imena. Mnogo toga se Barceloni treba poklopiti da bi došla do nove titule najbolje momčadi Starog kontinenta, a sezona je jako duga. Tito Vilanova, premda ne toliko karizmatičan, možda i stručan, kao Pep Guardiola, ipak je uveo određene novitete i poboljšanja u igru Blaugrane - pogotovo dajući joj okomicu, veću gustoću i čvrstoću u sredini te odmarajući ponajveće zvijezde, Messija, Iniestu, Xavija i ine, u "nevažnim" utakmicama, što Guardiola nije toliko često činio.

Na kraju, Barcelona je fantastična momčad, ima razgrađenu igru, svoj stil, igrači se predobro poznaju, kemija postoji - to je gotova momčad. A takvoj momčadi ne treba "izmišljati toplu vodu", treba je pustiti da igra, raditi na taktici, proučavati protivnike te kao što Vilanova već čini, brusiti je kao dragulj i uvoditi potrebne novitete za još veće usavršavanje. Ukoliko to sve Barci i Vilanovi dobro "sjedne" i ako nastave rasti u igri kao što je to trenutno slučaj, Barcelona će se definitivno tijekom sezone iskristalizirati u prvog favorita Lige prvaka, iako prvi favorit za osvajanje ove skupine već bez premca jest i iako je sigurno u top pet favorita za podizanje srebrnog pokala s velikim "ušima".