Skupina B: Červar i Vujović protiv motiviranih Španjolaca

Španjolci ispiru gorak okus neodlaska u Rio

Iako je prošle godine u Poljskoj osvojila srebrno odličje, Španjolska se razočarana vratila kući. Na baš svako veliko natjecanje odlazi s velikim najavama i kao jedan od glavnih favorita za zlatno odličje, no od 2013. godine i Svjetskog prvenstva kojem je bila domaćin, Španjolska nije uspjela doći na vrh.

Bilo je tu i dosta razočaranja, već spomenuto Prvenstvo u Poljskoj obilježili su brojni izostanci igrača kod gotovo svih reprezentacija i Španjolska se nekako činila najkompletnijom. Uoči finala protiv ozljedama okrnjene Njemačke, javnost je prihvaćala samo zlato, ali sjajni Nijemci ipak su bili bolji.

Nakon tog poraza i "samo" drugog mjesta, uslijedilo je veliko razočaranje u kvalifikacijama za Olimpijske igre. Na turniru u Švedskoj Španjolska je završila iza domaćina i Slovenije, sve tri reprezentacije imale su isti broj bodova i na kraju je odlučivala gol razlike gdje je Španjolska za jedan jedini pogodak ostala bez plasmana u Rio. Svi planovi i priče o velikom rezultatu na Olimpijskim igrama pali su u vodu. Olimpijske igre ostaju tako natjecanje s najmanje uspjeha za Španjolce, tamo nikada nisu došli do finala iako su dva puta bili svjetski prvaci i četiri puta igrali finale europskih prvenstava.

Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Olimpijske igre, bilo je jasno da će doći do značajnih promjena. Manolo Cadenas napustio je klupu, a zamijenio ga je Jordi Ribera koji u reprezentativnom rukometu ima iskustva te je na klupu Španjolske došao s klupe Brazila. Ribera je odmah najavio da će raditi na vraćanju Španjolske na svjetski vrh i sada ima priliku pokazati što je smislio.

Neka dobro poznata lica nećemo gledati na ovom Svjetskom prvenstvu, na popisu putnika nema Arpada Šterbika, Jorgea Maquede, Rafaela Baene, Antonija Garcije, Cristiana Ugaldea, a dodatni problem pojavio se ozljedom Raula Entrerriosa koji odlazi za Francusku, ali je upitno koliko će se na njega moći računati.

Tijekom pripremnog razdoblja Ribera je naglasak stavljao na dobru obranu i brzu tranziciju prema naprijed. Obrana će i dalje biti čvrsta s Guardiolom i Morrosom, napadački imaju dovoljno aduta, ostaje pitanje u kakvoj formi će biti vratari. Nema više Šterbika, prvi izbor je Gonzalo Perez de Vargas, a ako ne bude njemu išlo, mijenjat će ga Rodrigo Corrales.

Ribera u Francusku vodi sljedeće igrače: Gonzalo Pérez de Vargas, Rodrigo Corrales, Ángel Fernández, Valero Rivera, Víctor Tomás, David Balaguer, Raúl Entrerríos, Daniel Sarmiento, Julen Aguinagalde, Gedeón Guardiola, Adria Figueras, Joan Canellas, Viran Morros, Iosu Goni, Alejandro Costoya, Eduardo Gurbindo i Alex Dujšebaev.

Palmarsson islandski problem, Červar vodi Makedoniju, Slovenci s dosta promjena

Od Olimpijskih igara u Londonu Islanđani čekaju na pravi rezultat. Tada je jedna velika generacija polako išla prema zenitu, dolazili su novi nositelji igre predvođeni sjajnim Aronom Palmarssonom, ali došlo je i vrijeme rezultatske suše.

Najveći islandski hendikep je činjenica da najbolji islandski treneri vode druge reprezentacje. Dovoljno je vidjeti što su sve ostvarili Dagur Sigurdsson s Njemačkom ili Gudmundur Gudmundsson s Danskom da prosječnom islandskom navijaču bude "dosta svega". Na klupi ove reprezentacije sjedi Geir Sveinsson koji ima zadatak vratiti Island među najbolje, a zadatak mu je jako težak.

Ova reprezentacija je iznimno nepredvidljiva, sposobna je svladati baš svakoga, ali i izgledati potpuno zalutalo i blijedo. Sjetimo se Europskog prvenstva u Poljskoj gdje su Islanđani predvođeni potpuno indisponiranim Palmarssonom "dizali tlak" svojim navijačima netipično nediscipliniranim i lošim igrama, izgledali su kao da su se tek skupili. "Poljska nas je spustila na zemlju, neće se takvo što ponoviti", govorio je Palmarsson, a koliko su naučili, vidjet će se u Francuskoj.

Prva zvijezda reprezentacije muči se s ozljedom, fizički neće biti na svom vrhuncu i tek je rezerva za mogući ulazak u roster u nastavku turnira. Ukoliko Palmarsson stisne zube i donese dimenziju više svojoj reprezentaciji, ukoliko Björgvin Gustavsson bude imao svaki dan "jedan od onih dana", ukoliko Island "sakrije" izostanak zvijezde Veszprema, sigurno neće biti poželjan protivnik. Međutim puno je tu "ukoliko".

Sveinsson na put vodi 16 sigurnih: Björgvin Páll Gústavsson, Kári Kristjánsson, Rúnar Kárason, Ásgeir Örn Hallgrímsson, Arnór Atlason, Gudjón Valur Sigurdsson, Aron Rafn Edvardsson, Ólafur Gudmundsson, Arnór Thór Gunnarsson, Arnar Freyr Arnarsson, Bjarki Már Elísson, Bjarki Már Gunnarsson, Gunnar Steinn Jónsson, Gudmundur Hólmar Helgason, Ómar Ingi Magnússon, Janus Dadi Smárason.

Lino Červar naučio je na uspjehe, a s ovom reprezentacijom Makedonije uspjeh će biti i drugi krug. Dosta izmijenjen sastav s čak osmoricom debitanata bit će u značajnoj mjeri i nepoznanica za protivnike.

No, neke stvari se ne mijenjaju, ostaju konstanta. Makedonska konstanta je Kiril Lazarov oko kojeg će se bazirati igra i u Francuskoj, a od dobro poznatih lica tamo će biti i Filip Mirkulovski, Dejan Manaskov., Goce Georgievski...

Červar i Lazarov najveća su snaga ove Makedonije, ali na žalost za neki veliki rezultat to nije dovoljno. Potrebno je više i trebat će proći vremena dok mlađi poput Filipa Talevskog stasaju i donesu kvalitetu više.

Svjestan je toga i Červar stoga niti nema neke velike najave uoči puta u Francusku. Naravno, kao izbornik želi što više, a u ovom slučaju bit će to prolaz u nokaut fazu što bi bio uspjeh sam po sebi.

Bivši hrvatski izbornik na put je odveo 19 igrača pa su tako otputovali Nikola Mitrevski, Dejan Manaskov, Stojanče Stoilov, Risto Arnaudovski, Kiril Lazarov, Vlatko Mitkov, Stefan Drogrishki, Filip Taleski, Kiril Kolev, Filip Mirkulovski, Velko Markoski, Nikola Markoski, Blagojče Trajkovski, Goce Georgievski, Filip Lazarov, Goce Ojleski, Martin Popovski, Marko Neloski, Žarko Peševski.

Červar u skupini ima Sloveniju koju vodi njegov stari znanac iz makedonskih klupskih okršaja Veselin Vujović. Vujović se također našao u situaciji da ima dosta izmijenjen kadar, što voljom, a što prisilno. Nedostaju mu neka zvučna imena i morat će pronaći način kako ih nadomjestiti.

Najveća rupa otvorila se na srednjem vanjskom gdje je ostao bez Deana Bombača zbog ozljede i Uroša Zormana za kojeg je procijenio kako u napornoj sezoni neće imati dovoljno snage izdržati ovaj pakleni turnirski ritam natjecanja. U njihovom izostanku dosta nade polaže u Mihu Zarabeca za kojeg vjeruje da će biti dobitak ovog Prvenstva.

Vujović nema niti Gorazda Škofa te se pouzdaje u Matevža Skoka i Urbana Lesjaka koji bi morali nadoknaditi Škofov dvoznamenkast broj obrana.

Sudeći prema posljednjim izjavama, Škof je zaključio reprezentativno poglavlje kao što su to ranije učinili i Dragan Gajić, Sebastian Skube i Luka Žvižej. Navode se komunikacijski problemi s izbornikom, a na gubitku je najviše Slovenija.

U svakom slučaju Slovenija i dalje ima sasvim solidnu reprezentaciju, Tu su sjajni Marguč i Janc na desnom krilu, u vanjskoj liniji iskusni duo Kavtičnik - Dolenec koji nose igru Montpelliera, zatim Borut Mačkovšek, Matej Gaber, Marko Bezjak.

Vujović se odlučio za ovih 16 igrača: Matevž Skok, Blaž Blagotinšek, Nik Henigman, Gašper Marguč, Vid Kavtičnik, Blaž Janc, Jure Dolenec, Darko Cingesar, Vid Poteko, David Miklavčič, Tilen Kodrin, Matej Gaber, Marko Bezjak, Miha Zarabec, Borut Mačkovšek, Urban Lesjak, Urh Kastelic.

Tunižane smo imali prilike pobliže upoznati na Croatia kupu gdje su i doživjeli veliki hendikep. Naime tamo im se ozlijedio prvi vratar, iskusni Marouen Maggaiz, koji neće putovati u Francusku i tuniski izbornik ostao je na Makramu Missaouiju i Marouaneu Soussiju.

Nimalo ugodna situacija za Tunižane, Maggaiz je sjajan vratar koji kada ima dan može uništiti svakog napadača. Godinama je s uspjehom nosio dres Nantesa gdje je bio miljenik navijača, prije dvije godine vratio se u Tunis i s nestrpljenjem je čekao povratak u Francusku gdje ipak neće u statusu sudionika SP-a.

Napadački gledano Tunis ima potencijala, nekolicinu vrlo opasnih igrača predvođenih prvenstveno Oussamom Boughanmijem i Waelom Jallouzom. Ne treba zaboraviti niti Bannoura i Teja iako je Tejova glavna preokupacija ipak obrana.

Snažni pivot godinama je uz Wissema Hmama bio zaštitni znak tuniske reprezentacije, a Hmamovim odlaskom iz reprezentacije ostao je uz Sobhija Saeida i Missaouija jedini član one reprezentacije koja je u Tunisu došla do polufinala na SP-u.

Od Tunisa možemo očekivati čvrstu igru, ali ne i toliko grubu kako se to često potencira. Ova tuniska reprezentacija neće imati onako visok prag tolerancije kod sudaca kao što je to bilo 2005. godine, uostalom već godinama niti nema.

18 igrača koji su ostali na popisu su: Makram Missaoui, Marouane Soussi, Anouar Ben Abdallah, Oussama Hosni, Tarak Jallouz, Aymen Toumi, Amine Bannour, Sobhi Saied, Mohamed Soussi, Khaled Haj Youssef, Wael Jallouz, Mosbah Sanai, Skander Zaidi, Rafik Bacha, Oussama Boughanmi, Marouan Chouiref, Jihed Jaballah, Issam Tej.

Za kraj ostaje Angola, apsolutna nepoznanica i reprezentacija kojoj će svaki bod predstavljati uspjeh. Riječ je o reprezentaciji koja je sastavljena od igrača iz angolskih klubova i jedina prednost nad ostalima je to što većina igra u Primero Agostu i neće biti potrebe za nekim velikim uigravanjem.

Međutim, problem im predstavlja kvaliteta, vrlo teško će se nositi s taktički puno potkovanijim protivnicima. Napadački je vrlo skromnih mogućnosti, pokušat će tvrdom obranom stvoriti protivnicima što više problema, ali vrlo teško će se ugurati u borbu za osminu finala.

Na ovom SP-u predstavljat će ju: Juliao Gaspar, Romé Ebo, Osvaldo Mulenessa, Elias António, Belchior Camuanga, Adilson Maneco, Gilberto Figueira, Manuel Nascimento, Nestor Kinanga, Geovanni Muachissengue, Sérgio Lopes, Adelino Pestana, Edvaldo Ferreira, Yaroslav Aguiar, Gabriel Tecas.