Skupina D: Danci nakon olimpijskog žele i svjetsko zlato, Argentina s optimizmom gleda na svoje šanse

Danci legitimni kandidati za zlato

Danska i u Francusku putuje po najsjajnije odličje i učinit će sve da do njega dođe. Reprezentacija pod vodstvom Gudmundura Gudmundssona legitimni je kandidat za titulu prvaka Europe, posjeduje kvalitetu, širinu i ima iskusnog izbornika na klupi.

Tijekom priprema, unatoč isprobavanju brojnih opcija, Gudmundsson je mogao biti zadovoljan jer je njegova vrsta upisivala pobjede bez da je protivnicima dala neke velike šanse. Najbliže joj je došla Mađarska koja je zaostala tri gola dok su Islanđani i Egipćani upisali visoke poraze. Nakon posljednjeg dvoboja s Islandom, manje od 24 sata prije odluke o putnicima u Francusku, Gudmundsson je znakovito poručio: "Mislim da ću cijelu noć pregledavati snimke naših nastupa.". Niti sam izbornik nije imao definitivan kadar, a dvije dvojbe su se isticale.

Prva je bila kome pružiti prednost kao alternativi za Niklasa Landina. U igri su bili Jannick Green i Kevin Möller, obojica s popriličnom skromnim učinkom tijekom pripremnog razdoblja u kojem nisu pokazali da zaslužuju prednost nad onim drugim. Ipak Green je i zbog iskustva i zbog bolje forme na treninzima dobio prednost. Druga je bila ona između Lassea Anderssona ili Niklasa Kirkelokkea. Andersson je donosio kvalitetu više i u obrambenoj fazi dok je Kirkelokke ipak kvalitetniji prema naprijed, a Islanđanin na klupi Danaca ipak kraju je odlučio potonjeg ostaviti u statusu 17. igrača.

Niklas Landin, Jannick Green, Casper U. Mortensen, Magnus Landin, Hans Lindberg, Lasse Svan Hansen, Henrik Toft Hansen, Jesper Noddesbo, Rene Toft Hansen, Mikkel Hansen, Lasse Andersson, Michael Damgaard, Henrik Mollgaard, Kasper Sondergaard, Morten Olsen i Mads Mensah Larsen predstavljat će tako zlatne iz Rija u Francuskoj.

Odmah je vidljivo da nedostaju igrači poput Rasmusa Laugea Schmidta, Madsa Christiansena ili Andersa Eggerta, ali i bez njih Danska je vrlo snažna. Aktualni olimpijski pobjednici i dvostruki europski prvaci nemaju još samo svjetsku krunu. Na četiri od posljednjih pet svjetskih prvenstava igrali su u polufinalu, dva su puta zaustavljeni u finalu i nakon što su po prvi put osvojili olimpijsko zlato, žele to napraviti i na svjetskoj smotri.

Švedska predvodi ostatak, Bahrein potpuna nepoznanica

Reprezentacija koja se nada da bi mogla biti iznenađenje Prvenstva je Argentina. Izbornik Dady Gallardo već najavljuje: "Naša želja je ući među osam najboljih." Za reprezentaciju bez velikih zvijezda najava je poprilično hrabra, međutim Gallardo je uvjeren da Argentina može pozitivno iznenaditi. Ono što je sigurno, ponudit će pravi fight. Borit će se, igrati energično, a koliko će s tim napraviti, vrijeme će pokazati.

Tijekom posljednjih godina nastupala je uredno hendikepirana i s brojnim izostancima, a to se uoči SP-a u Francuskoj napokon promijenilo. "Ne sjećam se kada smo bili ovako kompletirani i kada smo imali sve igrače u top formi. Na tome temeljim optimizam, radili smo jako dobro od prvog dana i želimo nadmašiti dosadašnje najbolje plasmane, 12. mjesta iz Švedske i Katara."

Najviše razloga za optimizam daje mu povratak Diega Simoneta u reprezentaciju. Član Montpelliera propustio je Olimpijske igre zbog ozljede koljena, ali sada je potpuno spreman i u punoj formi. U biti jedini značajni izostanak je onaj Agustina Vidala zbog ozljede.

Na Gallardovom '16 plus 1' popisu nalaze se Matias Schulz, Fernando Garcia, Federico Fernandez, Adrian Portela, Pablo Simonet, Sebastian Deschamps, Sebastian Simonet, Diego Simonet, Julian Souto Cueto, Leonardo Querin, Federico Vieyra, Federico Pizarro, Pablo Vainstein, Facundo Cangiani, Gonzalo Carou, Pablo Portela i Lucas Moscariello.

Kako će Argentina izgledati, Gallardo je vidio tijekom priprema kada je njegova momčad uvjerljivo izgubila od Španjolske (38:25), pružila bolji otpor Katru (30:25) i remizirala s Poljskom (26:26).

Švedska kao jedno od najuglednijih imena svjetskog rukometa u povijesti u Pariz odlazi u novom ruhu. Nakon 16-godišnje vladavine legendarnog izbornika Bengta Johanssona, činilo se da će dvojac Staffan Olsson i Ola Lindgren krenuti sličnim putem, ali izdržali su dva olimpijska ciklusa prije nego što su prepustili svoje mjesto na klupi.

Naslijedio ih je Kristjan Andresson, 35-godišnji Islanđanin koji je dosad trenirao švedski Guif. Velikog međunarodnog iskustva nema, reprezentaciju je u značajnijoj mjeri pomladio i s njom kreće ispočetka. Nerijetko se dogodi da se tako mlad trener teško nametne starijim igračima, no ovdje takav problem neće imati jer ih je vrlo malo s nekim većim iskustvom. Nakon razočaravajućeg nastupa na Olimpijskim igrama, poveći broj igrača ostao je bez statusa reprezentativca i neka nova imena preuzela su primat.

Loša vijest za Andressona je neizvjesna situacija oko Johana Jakobssona koji je u smanjenom režimu treninga zbog dobivenog udarca u glavu zbog čega je propustio i posljednji pripremni susret protiv Čilea u kojem je briljirala njegova prva zamjena Albin Lagergren iz Kristianstada.

Prolazak u sljedeću rundu natjecanja ne bi trebao biti pod znakom pitanja, ali upitno je koliko će Šveđanima previsoka prepreka biti jaki protivnik u osmini finala. U kvalifikacijama i tijekom priprema nisu izgledali loše, a sada će se vidjeti koliko mogu konstantno igrati dobro praktički dan za danom.

Švedski popis 18 igrača čine Andreas Palicka, Mikael Appelgren, Mikael Aggefors, Jerry Tollbring, Emil Frend Ofors, Philip Stenmalm, Lukas Nilsson, Simon Jeppsson, Jim Gottfridsson, Jesper Konradsson, Johan Jakobsson, Albin Lagergren, Niclas Ekberg, Mattias Zachrisson, Andreas Nilsson, Jesper Nielsen, Fredric Pettersson i Max Darj.

Već neko vrijeme priča se kako Katar više nema tako velika sredstva za dovođenje stranih igrača pod svoj stijeg, a i popis reprezentativaca dodatno otvara prostor špekulacijama o tome. Petorica važnih stranaca nisu se našla na provizornom popisu od 28 igrača, nije tu bilo Žarka Markovića, Gorana Stojanovića, Marka Bagarića, Eldara Memiševića i Borje Vidala, no nekolicina sjajnih igrača i dalje su u konkurenciji.

Prvenstveno se to odnosi na Danijela Šarić i Rafaela Capotea koji bi morali nositi ovu katarsku reprezentaciju, a veliku opasnost predstavlja i Francuz Bertrand Roine.

Od prvog pojavljivanja ovakve "šarene" reprezentacije na SP-u kojem je upravo Katar bio domaćin, svjetska rukometna javnost je podijeljena i većina negoduje zbog ovakvog slaganja državnog tima. Na svom tlu Katar je otišao do odličja, ali u Riju nije uspio iako je na startu održao rukometnu lekciju potpuno izgubljenoj Hrvatskoj.

Što i koliko će moći u Francuskoj, ostaje upitno, kvalitetu za prolaz ima, ali i za Katar vrijedi kao i za prethodne dvije reprezentacije, pitanje je kolike su mu šanse u nokaut fazi. U odnosu na posljednja dva velika natjecanja definitivno je slabiji, ali ne treba zaboraviti da ga s klupe vodi veliki Valero Rivera.

Tijekom priprema Katarani su odradili turnir u Irunu gdje su upisali pobjede protiv Argentine i Poljske te su izgubili od Španjolske, a što bolji rezultat u pariškoj skupini pokušat će izboriti kadar koji čine Danijel Šarić, Rafael Capote, Abdulrazzaq Murad, Kamalaldin Mallash, Bertrand Roiné, Bassel Al-Rayes, Abdulla Al-Karbi, Ahmad Madadi, Wajdi Sinen, Hassan Mabrouk, Nasreddine Megdich, Mustafa Alsaltialkrad, Amir Denguir, Ahmed Abdelhak, Omar Al-Safadi i Youssef Benali.

Egipćani u Francusku dolaze kao prvaci Afrike nakon što su u velikom finalu u Kairu pred više od 20 tisuća navijača svladali Tunis rezultatom 21:19, a niti u jednom susretu nisu primili više od 20 pogodaka, do finala u prosjeku 17.1 gol. Njeguju sličan rukomet kao i Tunižani, borbeno i čvrsto bez predaje do kraja, no ipak nemaju neku izrađeniju kvalitetu. Naslov su dohvatili na svome tlu pred svojim navijačima, u paklenoj atmosferi, a to će im nedostajati u Francuskoj.

Prednost im je što dobar dio igrača dolazi iz Ahlyja, najvećeg egipatskog kluba, nekolicina je iz Zamaleka i neće trebati puno vremena za uigravanje. Ipak za europskim društvom još dosta zaostaju što je pokazao i pripremni period gdje su upisali poraze od Rusije, Bjelorusije, Islanda, Mađarske i Danske, a jedino su uspjeli svladati Latviju.

Tijekom priprema posebno se istaknuo srednji vanjski Ahlyja Eslam Eissa koji je skrenuo pozornost na sebe i pokazao da je igrač na kojeg treba pripaziti.

Marwan Ragab širi kadar na 16 imena skratio je već početkom siječnja od kada je poznato da su putnici za Francusku Mamdouh Abouebaid, Yahia Omar, Mahmoud Ramadan, Eslam Issa, Abouelfetoh Abdelrazek, Ahmed Khairy, Mohamed El-Bassiouny, Ibrahim El-Masry, Abdelrahman Abdou, Yehia El-Deraa, Ahmed El-Ahmar, Hady Shahin, Karim Handawy, Mohamed Shebib, Mohamed Sanad i Karim Abdelrahim.

Za kraj ostaje Bahrein, potpuna nepoznanica i reprezentacija koje ima najmanje šanse za prolaz. Bahrein nema nijednog igrača koji nastupa u Europi, većina ih igra u domaćem prvenstvu koje je kvalitetom daleko od razine s kojom će se ti igrači susresti u Francuskoj.

Dosad je ubilježio samo jedan nastup na svjetskim prvenstvima i to prije četiri godine u Švedskoj kada je zapeo u grupnoj fazi natjecanja. Tamo je šokirao Egipćane i svladao ih s 28:27 da bi kasnije u razigravanju završio u borbi za 23. mjesto u kojoj je svladao Australiju s dominantnih 33:23.

U prošloj godini azijski se predstavnik susreo s Danskom, i to na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre. Taj je susret, odigran početkom travnja, a Danska je dobila s dva razlike, 26:24. Na Mondial Bahrein dolazi kao druga momčad Azijskog prvenstva na kojem je kao domaćin svladao u polufinalu Japan da bi u finalu ipak položio oružje pred Katarom i izgubio 22:27.

Na proširenom popisu svoje su mjesto našli Ali Eid, Ali Merza, Hasan Shebab, Hasan Al-Samahiji, Husain Al-Qaidoom, Mahmood Abdulqader, Mohamed Merza, Ali Husain, Ahmed Jalal, Mohamed Merza, Mohamed Abdulhusain, Bilal Basham, Ahmed Al-Maqabi, Komail Mahfoodh, Jasim Al-Salatna, Ali Khamis, Mahdi Saad, Mohamed Habib i Husain Al-Sayyad.