Chelsea troši novac poput papirnatih maramica, sulude svote plaćene su za niz promašaja

Kada je u lipnju 2003. godine Roman Abramovič postao novim vlasnikom Chelseaja, počela se ispisivati nova stranica povijesti kluba. Chelsea više nije bio simpatični engleski klub koji financijski ne može parirati velikanima, više mu nije bio problem dovoditi igrače za ogromne svote.

I ranije je bilo zvučnih transfera, jedno vrijeme je tako Chelsea bio okrenut talijanskom tržištu pa su dolazili Gianluca Vialli, Gianfranco Zola, Mario Stanić, Pierluigi Casiraghi, Christian Panucci, Roberto Di Matteo, ali nisu to bili oni ultrabogati transferi kakvima je postao sklon kasnije.

Dolazak Abramoviča puno toga je promijenio i već u prvoj sezone na "bobanovski" način promijenjen je veliki dio rostera, te je već u tom ljetu potrošeno 173.5 milijuna eura što je više nego godinama zajedno unazad.

Prvi mačići (ne) bacaju se u vodu

Prvi Abramovičev pohod na tržište završio je preplaćivanjem nekih igrača i to će obilježiti Chelseajevu budućnost. Tada Chelsea nije bio jedan od najvećih engleskih klubova i najpoželjnija sredina i da bi privukao igrača u svoje redove, morao je ponuditi više nego ostali engleski velikani. Osim toga i klubovi su nanjušili svjež kapital te su podigli letvicu za transfere prema Londončanima.

Tako je Blackburnu plaćeno ogromnih 24.5 milijuna eura za Damiena Duffa, preplaćeni su i Scott Parker, Juan Sebastian Veron, Wayne Bridge, Geremi..., ali bilo je tu i transfera koji su se pokazali kao pun pogodak poput Claudea Makelelea ili Joea Colea.

Već prva sezona donijela je borbu za titulu, a u narednih sedam sezona Chelsea niti jednom nije bio slabije plasiran od trećeg mjesta. Novac za pojačanja nije se štedio, a rezultat nije izostajao. U tom razdoblju stigli su i Didier Drogba, Petr Čech, Michael Essien, Ashley Cole, Michael Ballack i još mnogi drugi igrači koji će ostati upisani u povijest kluba.

Torres prvi probio čarobnu granicu

U sezoni u kojoj je Matej Delač preselio iz zaprešićkog Intera na Stamford Bridge, stigao je i Fernando Torres. Bio je to prvi transfer preko 50 milijuna eura, Torres je u Liverpoolu briljirao, bio jedan od najboljih napadača svijeta, a prelazak u Chelsea pokazao se kao jedan od najgorih poteza u karijeri.

Ako gledamo uloženo i dobiveno, njegovo dovođenje bio je teški promašaj, tu je krenuo Torresov neobjašnjiv pad i nikada više nije bio igrač kakav je bio u Liverpoolu. Od stroja za golove, postao je sinonim za promašaje.

Chelsea je i u budućnosti trošio, ali granicu od 50 milijuna eura za transfer sljedeći put je probio tek sedam godina kasnije kada je ponovno u pitanju bio španjolski napadač, ovaj put Alvaro Morata. U Realu su trljali ruke, dobili su 66 milijuna eura, a Morata je u Chelseaju u sezoni i pol postigao 24 gola u svim natjecanjima, samo jednom je probio granicu od deset golova u Premier ligi i to u prvoj sezoni kada je u 31 utakmici bio strijelac 11 puta.

Ponovno za novac koji je uložen - nedovoljno.

Skupa promjena na vratima

U sezoni 2018/2019 Thibaut Courtois otišao je u madridski Real i odmah se krenulo u potragu za novim vratarem. U to vrijeme vladao je neviđeni hype oko Kepe Arrizabalage, Londončani nisu imali previše prostora za pregovore jer su izgubili Belgijca i jednostavno su aktivirali odštetnu klauzulu koju je imao i platili Athletic Bilbau 80 milijuna eura. Kepa nikada ni izbliza nije dostigao Courtoisovu razinu i za Chelsea je to bio bačen novac.

Španjolac niti u jednom trenutku nije opravdao ovu ogromnu odštetu, a i kasnije nikada nije ispunio sav svoj potencijal. Slično kao s Torresom, dolazak u Chelsea usmjerio mu je karijeru u krivom smjeru i proglašen je jednim od najvećih klupskih promašaja u povijesti.

Nakon pouzdanog Čecha i odličnog Courtoisa, uslijedit će godine lutanja za pravim vratarskim rješenjem, a Kepa je trebao biti taj koji će Chelseaju osigurati mirnu i stabilnu budućnost.

Prva stotka pala je 2020. godine

270 milijuna eura Chelsea je potrošio na transfere u sezoni 2020/2021, a najveći je bio onaj Kaija Havertza za kojeg je platio čak 100 milijuna eura. Havertz je bio zvijezda Bayera iz Leverkusena, ne može reći da je bio promašaj, ali novac koji je za njega plaćen je ogroman. Ipak, Havertz je taj koji je Chelseaju donio titulu europskog prvaka, upravo njegovim golom u finalu Lige prvaka svladan je Manchester City s 1:0.

Imao je i on problema s realizacijom, nijednu sezonu nije došao do dvoznamenkastog broja golova u prvenstvu, ali taj gol izdvaja ga od ostalih koji su došli te sezone.

To su uglavnom bili promašaji - Timo Werner (53 milijuna), Ben Chilwell (50 milijuna), Hakim Ziyech (40 milijuna), Edouard Mendy (24 milijuna). Preko sto milijuna uludo bačenih eura.

113 milijuna za 15 golova u svim natjecanjima

Riječ je o Romeluu Lukakuu. Kao klinac je došao iz Anderlechta, ali u Chelseaju se nije snašao, otišao je te je vraćen sedam godina kasnije. Čak 113 milijuna eura plaćeno je Interu za njegov povratak, ali i to se pokazalo kao teški promašaj.

Chelsea i Lukaku jednostavno nisu dobro funkcionirali zajedno, u ukupno 57 nastupa postigao je samo 15 pogodaka, od čeka osam u Premier ligi. Puno premalo od igrača koji je toliko plaćen i od kojeg se očekivalo da će riješiti sve Chelseajeve napadačke probleme.

Boehly kao "Abramovič na steroidima"

Ako je Roman Abramovič bio rastrošan i nije štedio kada je Chelsea u pitanju, što tek reći za njegove nasljednike. Ted Boehly i njegovi suradnici nemilice troše i dovode praktički svakog igrača za kojeg im se ukaže prilika.

Kada je Boehly u svibnju 2022. godine i službeno došao u klub, dogodila se nova revolucija, slično kao kod dolaska Abramoviča, veliki broj igrača je otišao, a veliki broj došao.

U toj sezoni Chelsea je potrošio nevjerojatnih 630 milijuna eura, a gotovo da nema spominjanijeg igrača na tržištu koji se nije povezivao uz klub sa Stamford Bridgea. Praktički svako ime koje se pojavilo, u igru je ušao i Chelsea.

Enzo Fernandez srušio je klupski rekord sa 121 milijunom eura, Wesley Fofana plaćen je 80 milijuna, Mykhaylo Mudryk 70, Raheem Sterling 56, a od svih njih jedino je Fernandez baš ispunio očekivanja. No vrijedi li 121 milijun eura?

Sljedeće sezone uslijedila je nadopuna kadra pa je tako i Brighton dobio ponudu za Moisesa Caiceda koja izbija iz cipela. 116 milijuna eura. Vrijedi li toliko? Teško. No preko 120 milijuna eura plaćeni su Romeo Lavia i Christopher Nkunku (62 i 60 milijuna) koji zajedno nisu napravili kao Caicedo sam.

Još jedan promašaj i igrač za kojeg su se nadali da će u Londonu proigrao je Joao Felix. Iako već u Atleticu nije izgledao dobro u tim mjesecima, Chelsea je iskrcao preko 50 milijuna eura, a nije dobio gotovo ništa.

Nitko kao Chelsea

Nitko u svijetu nogometa u novijem dobu nije trošio kao Chelsea. Chelsea je jedini u proteklom desetljeću probio granicu od dvije milijarde eura potrošene na pojačanja, a u Boehlyjevom mandatu Chelsea ima jedno 12., jedno šesto i jedno četvrto mjesto. Ova sezona bit će bliža 12. nego četvrtom mjestu.

Novac koji se troši na transfere u današnjem nogometu je ogroman, Chelseajeva potrošnja je suluda, mijenjaju se igrači, treneri, kao na pokretnoj traci, nema nikakvog plana niti kontinuiteta. Niti ovo ljeto neće biti iznimka, doći će nova imena, neka stara otići, a traži se i novi trener koji će postati vrlo brzo postati potrošna roba.