Pet razloga zašto je Dinamo ispao od Vikinga

Dinamo je sinoć podbacio.
I financijski i rezultatski.

Po svemu viđenom u dvjema odigranim utakmicama protiv Vikinga velika većina Dinamovih navijača složit će se sa mnom kako je u Ligu prvaka sinoć vjerojatno ušla ekipa s manje nogometnog talenta.

Viking nije nogometno nadigrao Dinamo, Norvežani su ga jednostavno taktički nadmudrili i fizički natrčali. Ekipa koja je donedavno bila nepoznanica većem dijelu Europe sinoć je po prvi put ušla u Ligu prvaka izbacivši iz nje klub koji je u posljednjih 10 godina četiri puta bio među elitom, a u svojoj povijesti čak je devet puta zaigrao grupnu fazu Lige prvaka. Da stvar za Dinamo bude gora, iz Lige prvaka ga je izbacila momčad čiji igrači vrijede 15 milijuna eura manje od njihovih.

Nemojte me krivo shvatiti, ne smatram da je sramota izgubiti od prvaka Norveške, pogotovo kada si u tom dvomeču izgledao kao bolja momčad, ali ostaje gorak okus u ustima svakog navijača Dinama i osjećaj da se sa samo malo boljim potezima moglo doći do tih toliko Dinamu bitnih milijuna.

I dok mnogi danas krive igrače, drugi svaljuju krivicu isključivo na trenera, a neki se usude i kritizirati upravu, mogu vam samo reći:

SVI STE U PRAVU!

Krivicu za ovaj neuspjeh Dinama snose apsolutno svi navedeni i u sljedećih pet točaka ponudit ću vam razloge zašto je to tako.

1. UPRAVA JE GLEDALA PREDALEKO U BUDUĆNOST I ZAPOSTAVILA SADAŠNJOST

Kada je krenuo ovaj ljetni prijelazni rok bio sam iznenađen koliko je dobro uprava uočila probleme Dinama i bila spremna na njih reagirati.

Tijekom prošle sezone svakom malo boljem pratitelju Dinama postalo je jasno kako Dinamu nedostaju krilni igrači europske razine. Lisicu je pokosila mononukleoza, Hoxha je igrao toplo-hladno, Bakrar je više volio igrati špicu, a Vidović nikada nije bio krilo.

Dinamu su bila prijekopotrebna pojačanja na krilima.

Odmah na početku doveden je Mislav Oršić. Kakav fantastičan potez!

Vratiti klupsku legendu i to potpuno besplatno i dan danas smatram fenomenalnim potezom uprave. Doveo si jednu od najvećih Dinamovih ikona bez plaćanja odštete u nadi da ćeš ga probuditi.

Nažalost, nisi uspio, ali nema veze.

Velike novce nisi potrošio, prodalo se nešto dresova s Oršićevim imenom (jednog takvog sam upravo i ja kupio), a vjerojatno si i sam znao da ćeš teško u Oršiću dobiti pojačanje koje ti treba.

Bar se nadam da je tako upravo razmišljala jer trebalo je samo pogledati par Oršićevih utakmica s Cipra i već nakon par minuta igre bi i potpunom nogometnom laiku bilo jasno da Oršić teško opet može dosegnuti razinu za najveća nogometna natjecanja.

Ista stvar napravila se i s Radeljićem. Doveo si dokazanog, kvalitetnog SHNL stopera iz Rijeka koji je čak i na reprezentativnom nivou s Bosnom i Hercegovinom pokazao da može igrati ozbiljne utakmice poput onih na Svjetskom prvenstvu.

Odlično!

Zakrpao si moguće odlaske Domingueza i McKenne, u pričuvi imaš fantastičnog Galešića i Radeljića, znači razmišljaš o svemu.

U nadolazećim danima na maksimirsku adresu stizali su Smail Prevljak iz Istre (zamjena za Belju), Aleks Stojaković iz Lokomotive (rotacijski igrač na napadačkim pozicijama), Dani Rodriguez (mladi krilni igrač Barcelone), Noah Nsoki (mladi krilni igrač PSG-a) i Rus Kiril Kravcov iz Sočija (zamjena za Mišića).

U Dinamu se itekako razmišljalo o budućnosti i krpanju postojećih rupa!
Svaka čast!

Ali sigurno se pitate u čemu je onda problem ovog prijelaznog roka?

Pa problem je upravo u tome što se u Dinamu gledalo predaleko u budućnost.

Od ovih sedam nabrojenih igrača nijedan nije bio spreman doprinijeti Dinamu SADA kada si ih najviše trebao.

I dok je nekolicina tih igrača dovedena kako bi bili pričuve, druga nekolicina je stigla u Dinamo ozlijeđena i u procesu oporavka. Dinamo nije doveo nijedno pojačanje za napad na Ligu prvaka.

Dinamo je u potpunosti zapostavio sadašnjost!

I u redu, šah se igra tako da uvijek gledaš dva poteza unaprijed, ali ne radiš to tako da na svom potezu bacaš kralja ravno pod noge kraljici. Upravo tako djeluje ovaj poraz Dinama sinoć, kao da su sami sebi pucali u nogu svojim manjkom ambicija.

Neshvatljivo mi je da je Dinamo odlučio samo tako prokockati priliku za dodatnom zaradom. Kao da su u Dinamu stvarno zacrtali cilj Europske lige i odlučili se nositi krilaticom: “Ako Liga prvaka dođe, dođe!”

2. TRANSFER POLITIKA - (NE)DOLASCI I ODLASCI IGRAČA

Što tek reći na situaciju s vratarom?

I ptice na grani u maksimirskoj šumi cvrkuću od početka ljeta: “Dinamuuu trebaaa golmaaan! Dinamuuuu treeebaaa golmaaaan!”

Naravno čuli su taj cvrkut ptica i u Maksimirskoj 128, i to puno prije nego što su se ptice uistinu oglasile i krenula je akcija “Povratak Livakovića”.

Turci su odlučili biti Turci, navlačilo se i razvlačilo Livija na sve strane i u cijeloj je priči postalo jasno da Dinamo i nema baš toliko novca koliko bi navijač Dinama pomislio. Nije se na kraju moglo pronaći pet milijuna eura za provjerenu klasu na vratima koja bi vrlo vjerojatno sama donijela plasman u Ligu prvaka.

I u redu, novca očito nema jer to zvuči puno logičnije nego pomisao da Dinamo ne želi platiti najboljeg hrvatskog vratara, ali ako je iz nekog razloga postojala turska sapunica s Livijem i Turcima, ona se vrlo jednostavno mogla okončati sa sretnim završetkom: zahvali se Turcima, stisni ruku Livakoviću i dovedi drugu opciju.

Napadati Ligu prvaka s Nevistićem i Filipovićem jednostavno nije bilo moguće.

Čak i kada je kasnije Barcelona kupila Livakovića i pojavila se opcija njegove posudbe na godinu dana iz maksimirskih se prostorija proširila priča da Dinamo ne želi golmana za godinu dana?!

Dinamo ne želi top golmana za sadašnjost?

Nije li bilo bolje uzeti takvu klasu na godinu dana i time si kupiti dodatnog vremena da se u sljedećih 12 mjeseci pronađe dugotrajno rješenje?

Puno je nelogičnosti u Dinamovim transferima ovoga ljeta pa si mnogi tako ne mogu objasniti ni odlazak Bakrara koji je prošle sezone bio itekako važna karika na putu do dvostruke krune. Ulazeći većinom s klupe, Alžirac je prošle sezone postigao 18 pogodaka i podijelio sedam asistencija.

Navodno je Bakrar sam zatražio odlazak iz Dinama i u redu je pustiti ga, jer koji je smisao u momčadi imati nezadovoljnog igrača koji crpi novce svojim ugovorom, ali ako smo se već morali riješiti tako paklenog igrača nije li trebalo odmah dovesti adekvatnu zamjenu?

Dinamo jednostavno nije najbolje reagirao ovoga ljeta na nogometnom tržištu. Nije uspio podignuti razinu momčadi u ovome trenutku, a trebao je, jer klub Dinamova renomea i kvalitete mora ciljati igrati Ligu prvaka.

3. JE LI KOVAČEVIĆ TRENER ZA EUROPSKI ISKORAK?

Mario Kovačević prošle je sezone svima, pa i meni, dokazao da je trener za Dinamo u okvirima domaćeg nogometa, ali što je s europskim?

Pošto sam stava da Dinamo svake godine mora ciljati na nastup u Ligi prvaka, jer ako Ligu prvaka mogu igrati azerbajdžanski, češki, slovački, ukrajinski te dva norveška kluba, ne vidim nijedan razlog zašto to Dinamo ne bi mogao, a shodno tome onda je logično i opet nam postaviti svima dobro poznato pitanje: ima li Dinamo trenera za najveće europske utakmice?

Mario Kovačević započeo je drugu sezonu s Dinamom nakon poprilično uspješne prve. U svom debiju na Dinamovoj klupi Kovačević je suvereno došao do dvostruke krune osvojivši naslov s uvjerljivih 18 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Hajduka.

U finalu kupa je poražena Rijeka 2:0, a u Europskoj ligi je ostvaren cilj prolaskom u knockout fazu. U prvoj je sezoni Mario Kovačević ispunio sve ciljeve i rušio čudesne rekorde poput broja golova Dinama te niza bez poraza u SuperSport HNL-u koji se do danas popeo na 26 utakmica.

Dinamo ima i prepoznatljivu igru s kojom melje protivnike i za domaće je prilike gotovo nezaustavljiva sila koja i ove sezone silovito juri prema novom naslovu.

Kovačević je Dinamo u SHNL-u vodio u 39 utakmica te upisao gotovo nestvarnih 30 pobjeda, na čemu mu se zaista treba čestitati, pogotovo kada u obzir uzmemo činjenicu da mu je momčad u tih 39 susreta postigla 102 gola te primila njih tek 29!

Postotak pobjeda od 76,92% uz 2,61 pogodak po susretu! Čudesne brojke!

No dok je u hrvatskim okvirima Dinamo sila za sebe, u europskim utakmicama Dinamo često posustaje.

Kovačević je Dinamo u Europi vodio 16 puta ostvarivši šest pobjeda, četiri remija i šest poraza. Postotak je to pobjeda od samo 37,5%, a kada pobliže pogledamo te rezultate ostaje dojam da je Kovačevićeva momčad od jačih ekipa uspjela svladati tek Fenerbahce.

Da stvar bude gora Dinamo je poprilično uvjerljivo gubio susrete protiv Celte (0:3), Lillea (4:0), Betisa (1:3), Midtjyllanda (2:0), a zanimljivo nije uspio pobijediti ni Thun u dvjema utakmicama (Švicarci su pali tek nakon produžetaka igrajući dobar dio drugog poluvremena s igračem manje), ni Viking sinoć, kao ni Genk prošle sezone! Remi protiv Malma spomenut ćemo samo za kraj.

Doista se stekao dojam kako Dinamo nema igru za europske utakmice kada se sastaje s ekipom svog ili višeg renomea.

I okej, kako me opet ne biste krivo shvatili, ne zazivam ostavku trenera Kovačevića kao neki od vas. Ni u ludilu!

Mario Kovačević zadužio nas je svojim rezultatima u SHNL-u, a i Dinamo je dovoljno osiguran nastupom u Europskoj ligi gdje će trener Kovačević imati priliku dokazati da su ovi europski rezultati samo splet nesretnih okolnosti.

I upravo je to ono što tražimo od njega. Morat će nas uvjeriti da mu je momčad spremna ostvarivati rezultate na europskom nivou dostojne Dinamova imena.

Neka malo više vjeruje igračima s klupe. Rotacije su potpuno pozitivna stvar svakog uhodanog sustava. Imat će sretniju atmosferu u svlačionici, a Dinamo svježije i odmornije igrače za napad na svim frontama.

Modra momčad ima vrelu krv među pričuvama i neka se ne boji dati im priliku na najvećoj pozornici. Galešić to svakako zaslužuje, a i Kačavenda ima mnogo toga za ponuditi. Siguran sam da maksimirska klupa krije i druge dragulje, ali da bi ih u zlatarnici prodao, moraš ih izložiti.

I neka Kovačević pronađe svoj plan B.

Plan A je poprilično dobar, ali kada naletiš na momčad koja zna neutralizirati tvoja najjača oružja: Mišića, Stojkovića i Belju, moraš znati odgovoriti drugom taktikom. Dinamo udara jedno te isto, a kada boksač stalno baca krošee, protivnik se lako navikne i odgovori direktom.

Dinamo mora pronaći svoj direkt.

Ali sve ovo pada u vodu ako su mu ruke vezane.

Što ako trener nema dopuštenje za izmjenu sustava?
Što ako čak nema ni dopuštenje za davanje minutaže određenim igračima?

Možda ipak trener snosi manje krivice od prethodno navedenih?

4. IGRAČI ZAKAŽU KAD JE NAJPOTREBNIJE

Najlakše je uvijek okriviti trenera, ali nije trener u dvomeču protiv Vikinga dodavao lopte protivničkim igračima u noge.

Nije trener sinoć istrčao sam pred vratara pa se vrtio s loptom u krug dok mu ne pobjegne, nije trener zapucao zicer oči u oči s vratarom i nije trener onako loše branio prekide.

Kolektivna krivica igrača itekako postoji.

Možeš postaviti najbolju taktiku na svijetu, ali ako tvoji pijuni na šahovskoj ploči padaju sami od sebe, kako ćeš zadati šah-mat?

Gotovo nevjerojatno zvuči statistika kako je Dinamo u dvije utakmice protiv Vikinga čak 43 puta uputio loptu prema vratima Norvežana, a ona je pogodila okvir vrata samo 8 puta!

Je li trener naredio Hoxhi i Lisici da tuku pored vrata?

Budite sigurni da nije.

Kako objasniti da Miha Zajc, čovjek kojem su mnogi umalo podignuli kip ispred stadiona prošle sezone, ove sezone djeluje tako nemoćno?

Još je teže objasniti kako Moris Valinčić jednu utakmicu izgleda kao bek od 50 milijuna eura kojeg žele svi svjetski klubovi, a onda 5 utakmica zaredom bude među najlošijim pojedincima na terenu.

O golmanima smo sve rekli.

A što tek reći o trkačkim brojkama sinoćnje utakmice?

Domaćin iz Stavangera pretrčao je čak osam kilometara više od Dinamovaca!

Momčad Vikinga sinoć je pretrčala 124,1 km dok se Dinamo zaustavio na brojci od svega 115,8 km. Za usporedbu na sinoćnjoj utakmici između Lyona i Fenerbahcea razlika u kilometraži bila je dvostruko manja - 115.7 u odnosu na 119.8!

Dapače, upravo je između Vikinga i Dinama bila najveća razlika u prijeđenim kilometrima od svih kvalifikacijskih utakmica Lige prvaka, izuzev dvoboja Bodo/Glimta i NEC Nijmegena, gdje je gost od treće minute imao igrača manje (Bodo pretrčao 13.5 kilometara više)!

O trkačkim brojkama Vikinga i Dinama sjajan je tekst upravo napisao moj kolega Mate Omazić, a možete ga pročitati ovdje.

Kad zbrojimo sve ove igračke čimbenike dolazimo do zaključka kako je tu ipak bilo previše igračke nekonzistentnosti da bi se izborilo najelitnije klupsko nogometno natjecanje na svijetu.

5. IZOSTANAK SPORTSKE SREĆE

I za kraj ajmo malo stati na loptu.

Zasigurno jedna od najbitnijih stvari u životu je upravo sreća.

Sreću svakako možemo izazvati, možemo si povećati šanse na nju (što Dinamo svakako nije napravio što sam i detaljno objasnio u prve četiri točke), ali sreću ne možemo kontrolirati.

Puno se toga ovoga ljeta posložilo tako da ne bih nazvao ludoga onoga koji kaže: “Ehh, Dinamu je samo falilo malo sreće”!

Ta izjava apsolutno stoji. Da je bilo malo više sreće Dinamo u playoffu Lige prvaka kao prvo uopće ne bi izvukao najtežeg protivnika na ždrijebu i igrao protiv Vikinga.

Da je bilo sreće Modri bi u playoffu Lige prvaka izvukli Levski iz Sofije, Slovan iz Bratislave, slovensko Celje ili Dambrauskasov Sabah. Ali eto, nije bilo sreće i putovalo se u Norvešku.

Sreću možemo uključiti i u raspravu o utakmicama s Vikingom.

Norvežani ni danas vjerojatno ne znaju kako su uspjeli pospremiti pet komada u mrežu Dinama.
Darivalo ih se kao da su Finci i sunarodnjaci Djeda Mraza.

Ako bacimo pogled na statistiku, suze nam dodatno idu na oči.

Zagrebačka je momčad imala veći posjed lopte u obje utakmice (oko 60%), uputila je više udaraca (43:19), imala više kornera (14:6), a i taj nesretni xG je bio na Dinamovoj strani (4,66:2,71) pa je jedno pravo malo čudo kako je taj dvomeč Dinama i Vikinga završio ukupnom pobjedom Norvežana 5:3!

I to Dinamu može biti utjeha - za ulazak u Ligu prvaka definitivno je nedostajalo i malo sreće.

A vama ostavljam da sami prosudite - koliko bi se Dinamo uopće trebao oslanjati na sreću protiv suparnika ovakve kvalitete?

ZAKLJUČAK

Dinamo je propustio dobru priliku da još jednom bude među nogometnom elitom i propustio je priliku za dodatne milijune kojima bi vjerojatno spriječio prodaju najboljih igrača te će ovaj poraz zauvijek boljeti svakog navijača Dinama, ali ne trebamo očajavati.

Nije sve tako crno!

Kao što sam na početku teksta naveo, Dinamo je gradio budućnost.

U klub stižu mladi igrači iz svih krajeva svijeta, dovedena su zanimljiva imena iz PSG-a i Barcelone, druga Dinamova momčad počela je igrati Prvu SHNL i Dinamo je u potpunosti spreman nadomjestiti odlaske većine igrača.

Kvalitetu, momčad i igrače za suverenu plovidbu kroz SHNL Dinamo i dalje ima i svi navijači Dinama mogu se nadati kako će se sljedeće sezone misiji zvanoj “Liga prvaka” posvetiti više pažnje.

Dinamo treba, može i mora igrati Ligu prvaka!

Neka to bude cilj svih u klubu i oko njega.

Na kraju priče kakva će Dinamova budućnost biti, ne zna apsolutno nitko, vrijeme će pokazati, ali svakako vidimo pomake u klubu u odnosu na godinu ili dvije prije.

U Dinamu se razmišlja dva koraka unaprijed, ostaje samo žal što se najbitniji korak nije napravio sinoć…