Sezona jedva da je počela, na Poljudu već drama, a puno toga je baš neobjašnjivo

Nakon poraza u Varaždinu, Hajduk je na Poljudu ugostio Istru 1961 i upisao je samo remi. Gosti iz Pule potpuno zasluženo došli su do boda, bez obzira što je Hajduk imao više udaraca na gol (17:7), Istra nije zaslužila poraz u ovom susretu.

Hajduk je ponovno izgledao kao momčad s puno problema i baš ničim nije pokazivao da izgleda kao netko tko bi se mogao potući za titulu prvaka. Istra je ponovno istrčala na travnjak s vrlo mladom momčadi i bez obzira na to odlično se nosila s domaćinom.

Nastup ispod svake kritike dijela igrača

Praktički nema linije u kojoj Hajduk nije imao problema, ali neki su izgledali dramatično loše.

Iako je Toni Silić velik potencijal za kojeg se smatra da bi mogao jednog dana dogurati i do reprezentacije, ovdje nije izgledao dobro i svojim pogreškama doprinosio je nesigurnosti i suigrača. Ajde, prvi gol mu je teško zamjeriti jer je lopta prošla kroz zid i tu treba tražiti krivca, ali kasnije je skoro zakuhao kazneni udarac iz čistog mira.

Zašto Michele Šego nije igrao? Oprostite, igrao je, ali nismo ga vidjeli, naša greška.

Što se događa sa stoperima? Praktički ne prolazi niti jedna utakmica bez amaterskih reakcija i pogrešaka i to koga god da Garcia stavi na travnjak.

Čudne Garcijine izjave

Nije se niti Garcia baš proslavio. Igrači sredine terena sve su više padali i na kraju potpuno ostali bez snage, a zadnju izmjenu nije potrošio kako bi ubacio primjerice Del Morala koji je doveden kao pojačanje i to baš na kritičnoj poziciji zadnjeg veznog gdje je, gle čuda, Hajduk sinoć u završnici trebao najveću pomoć.

Međutim, ono što je posebno zasmetalo su izjave nakon susreta i traženje alibija za loš rezultat. "Treba ovoj momčadi vremena da se privikne na igranje dvije utakmice tjedno."

Stvarno?

Govorimo o utakmicama kod slabašnog Žalgirisa i kod kuće protiv Istre za koju će prosječan navijač Hajduka također ustvrditi da je "slabašna". Privikavanje? Ne, to je samo alibi za ostanak bez pobjede i novi kiks. Znači svaki igrač koji ode iz SHNL-a u neku momčad koja nastupa u Europi ne može redovno igrati jer se nije priviknuo na igranje dvije utakmice tjedno?

Nije li želja svakog kluba i svakog igrača baš to, dvije utakmice tjedno su znak da si nešto napravio i da si u Europi još živ? Nije da si igrao protiv PSG-a pa gostuješ na Rujevici. Što će biti ako Hajduk izbori glavnu rundu Konferencijske lige?

Koliko igračima treba vremena da se priviknu na igranje dva puta tjedno?Postoje li možda oni s klupe koji bi mogli zamijeniti neke umorne koji nisu "navikli često igrati"?

Hoće li i tamo u listopadu biti neprilagođeni ili će se prilagoditi? Da pogodim, ovisi o rezultatu.

Čemu VAR služi?

Osim što se priča o Hajdukovom lošem nastupu i prosutim bodovima, glavna tema je suđenje. Ovisno o viđenju i onom tko komentira, Istra je oštećena u ovom dvoboju.

Prva dvojbena situacija koju je zakuhao Silić kojem je neshvatljivo ispala lopta bez ikakvog kontakta s bilo kojim igračem. Pokušao se "ispraviti", bacio se za njom, pao na Maurića koji je bio na lopti, kaznenog udarca nema.

Druga situacija puno očitija i stvarno je teško objasniti zašto nije dosuđen kazneni udarac. U skoku su bili Van Hoorenbeeck i Jaganjac, domaći stoper laktom je zakačio napadača Istre po licu, onemogućio ga u skoku, ali ponovno nije bilo ništa dosuđeno.

I Hajduk se ljutio, smatrali su Splićani da je Miettinen trebao biti isključen zbog grubog prekršaja na Šotičeku i bilo je elemenata za to.

No u Puli su uvjereni kako su oni ti koji imaju više razloga za nezadovoljstvo, a sa zanimanjem čekamo što će na sve to reći Bertrand Layec.

Lakše je odgovoriti tko nije pod pritiskom

Sezona je tek počela, a već su krenula nezadovoljstva i lakše je odgovoriti tko je cijepljen od kritika i nije pod pritiskom.

To sigurno nisu niti Garcia, niti igrači, a sinoć je na meti navijača bila i uprava kluba.

Kada rezultat nije dobar, onda su svi krivi, netko krivi ovog, netko onog, a istina je da svatko nosi svoj dio krivice i kada se sve to spoji, dobijemo "recept za katastrofu".

Niti je Garcia savršen trener, niti je jedini krivac za loše rezultate. I igrači snose svoj dio krivice.

U svakom slučaju, sinusoida na Poljudu se nastavlja. U četvrtak dolazi slabašni Žalgiris vjerojatno po novu porciju koja će nakrcati dio hajdučkog puka velikim optimizmom, opet će se pričati o visokim ciljevima, a onda u nedjelju dolazi Gorica. I ako se tu ne upiše pobjeda, vraćamo se tamo gdje smo danas.

Sve već toliko puta viđeno, sve je crno ili bijelo.