Hrvatska kreće po novo finale

Scene sa splitskih Gripa zauvijek će ostati u pamćenju hrvatskim ljubiteljima tenisa. Prije četiri godine u rujnu su u goste došli Rusi s četiri kvalitetna aduta, Nikolajem Davidenkom, Mihailom Južnim, Igorom Andrejevim i Dmitrijem Tursunovim, na klupi je bio iskusni Šamil Tarpišev, no tadašnji izabranici ne manje iskusnog Nikole Pilića pokazali su više.

Uvodni gostujući bod Davidenkovom pobjedom u četiri seta protiv Marija Ančića bio je samo privremena briga uoči showa s Ivanom Ljubičićem u glavnoj ulozi, uz dvije Ivanove pobjede u singlu, protiv Južnog u pet i Davidenka bez izgubljenog seta, a jednom u paru u sjajnoj kombinaciji s Ančićem. U pet setova pali su Andrejev i Tursunov, samo jedna od epizoda hrvatskog puta do uglednog trofeja.

Ugodne i ne tako davne prošlosti uvijek se lijepo prisjetiti, blistava hrvatska, pogotovo Ljubičićeva, godina u Davis Cupu teško je ponovljiva, najljepše je kada nešto napraviš prvi puta, ali kao što znamo, od prošlosti se ne živi. Ako imaš kvalitetu i dovoljno ambicije, gledaš dalje i čekaš novu priliku, a hrvatska reprezentacija sada je tu šansu i dočekala.

Protiv Čeha će nas većina staviti u ulogu barem blagog favorita, ako ništa drugo, zbog domaćeg terena, ali ne treba se previše obazirati na prognoze. Bilo je reprezentacija i s bolje rangiranim prvim igračem koje su dolazile u Hrvatsku i vraćale se kući praznih ruku, no s obzirom na kvalitetu Radeka Štepaneka i Tomaša Berdycha, koji su na svoj najbolji dan sposobni dobiti baš svakoga na bilo kojoj podlozi, Češka se može svrstati u kategoriju najjačih gostiju u 17 godina hrvatske samostalnosti u Davis Cupu.

S momčadi koju je izbornik Jaroslav Navratil doveo u Hrvatsku detaljnije ste se upoznali u ovom tekstu, dovoljno su snažni da Goran Prpić upozori da su sva četiri singla potpuno otvorena, no i Hrvatska ima jake adute. Marin Čilić i Ivo Karlović su u četvrtfinalnoj pobjedi nad Amerikancima pokazali da mogu nositi teret očekivanja u Davis Cupu, ovog vikenda očekuje se nešto slično.

Čilić je u Poreč došao pun samopouzdanja nakon četvrtfinala US Opena, na kojem je u drugi plan pogurnuo neuvjerljivi raniji dio sjevernoameričke ljetne turneje. Newyorški Grand Slam turnir bio je najvažniji u toj seriji, a hrvatski reket odradio ga je najkvalitetnije, dižući se u igri kroz prvi tjedan do te razine da je na otvaranju drugog potpuno nadigrao drugog nositelja Andyja Murraya, tada drugog na svijetu.

Najzvučniji "skalp" karijere Marinu je značio puno, niti u četvrtfinalu nije krenuo loše, imao je set i break prednosti protiv Juana Martina Del Potra, no argentinski vršnjak je i tada i u nastavku turnira pokazao koliko ga je teško slomiti. Poraz od kasnijeg pobjednika US Opena, jasno, nije bio tragedija, a ako se pogleda interes reprezentacije, možda nije ni loše da je prvi hrvatski reket nešto ranije stigao u Poreč i imao dovoljno vremena za prilagodbu po prijelazu s tvrde na zemljanu podlogu.

Na Čiliću je odgovornost da bude glavni adut, igrač od kojeg se očekuju dvije pobjede u singlu, a ostatak posla trebao bi odraditi Ivo Karlović. Hrvatski div nije imao tako uspješno sjevernoameričko ljeto i US Open kao reprezentativni kolega, u New Yorku ga je već u prvom kolu zaustavio Ivan Navarro, nije u takvom naletu kao uoči susreta s Amerikancima kada je u Poreč stigao nakon četvrtfinala Wimbledona, no s obzirom na Karlovo iskustvo, nadajmo se da se to neće osjetiti i da će u najvažnijem trenutku biti pravi.

Karlović je u svoja posljednja tri "živa" singla u Davis Cupu s terena izlazio kao pobjednik, lani u rujnu dvaput protiv Brazilaca u kvalifikacijama za Svjetsku skupinu u Zadru i u srpanjskom porečkom četvrtfinalu protiv SAD-a u pet setova protiv Jamesa Blakea nakon što je Amerikanac dobio prva dva. Nastavak te serije značajno bi približio Hrvatsku željenom finalu.

Slično četvrtfinalnom ogledu s američkom reprezentacijom, u parovima je objektivno najmanja šansa za hrvatsku pobjedu iako ovog puta na suprotnoj strani mreže neće biti braća Bryan. Ako se previše ne umore prvog dana, Navratil se može osloniti na Berdycha i Štepaneka, ima i Lukaša Dlouhog, sjajnog igrača parova, a Prpić tako kvalitetne kombinacije ipak ne može složiti sa sastavom kojeg ima. Ukoliko će baš trebati, dobra opcija mogli bi biti Karlović i Lovro Zovko, ali Lovro Zovko u pravom izdanju, puno boljem nego u već spomenutom ogledu s braćom Bryan.

Ipak, teško se ne složiti s Goranom Prpićem i redovitim podcrtavanjem važnosti singla. Ako Hrvatska, kao u četvrtfinalu, završi prvi dan s vodstvom od 2-0, već će se smiješiti prolazak u finale koje bi se, s obzirom da su Španjolci u drugom polufinalu veliki favoriti protiv Izraela, igralo u Hrvatskoj.

Ima li boljeg motiva od mogućnosti da se godina završi lovom na najveći reprezentativni trofej u tenisu, pa još pred svojim navijačima?