Ivica: "Ne mislim da sam najveći, ali danas jesam!"

"Odlična utrka, odlična atmosfera prvenstvo zbog velikog broja navijača. Ako pogledam unatrag mislim da nitko nije napravio tako veliki korak u povijesti alpskog skijanja. Od broja 64 do Kristalnog globusa u jednoj sezoni. Mislim da je to dobar rezultat."

Foto: Davor Sajko

Nakon svih dosadašnjih ozljeda ovaj rezultat ima dodatnu težinu.
"Bio je to izuzetan dan za mene. Nakon Wengena sam potvrdio da mogu ostvariti odlične rezultate i kad sam pod izuzetnim pritiskom. Bode je vodio s velikom prednošću i tada sam rekao sebi: "Moraš riskirati sve", i uspio sam. Ovo mogu napraviti samo najveći. Ne mislim da sam ja najveći, ali danas jesam."

Miller je imao ogromnu prednost u drugoj vožnji. Da li je bilo kakve nervoze prije druge vožnje?
"Ne. Bio sam usredotočen na utrku, malo agresivan, ali ne i nervozan. Znao sam da sam se dobro pripremio za ovu utrku i to mi je bilo najvažnije. "Rulja" je urlala na stazi i kad gledaš nema većeg momenta nego da se baš sada dokažeš. I onda sam rekao sebi: "Ajde, sad se dokaži." Nije mi preostalo ništa drugo nego se spustiti se na glavu. Imao sam nekoliko greški i tada sam se malo prestrašio, ali na kraju je bilo sve OK."

Vidimo da imaš "sređene" nokte. Čija je to ideja?
"Piše JANICA i to je nekakva mentalna potpora."

I ti imaš posebnu majicu. Na njoj piše "Ja nisam genije".
"Gledali smo Ivaniševića u onom ludom finalu Wimbledona i poslije onu poplavu majica s njegovim riječima "Ja sam genije". Onda smo mi rekli: "Pa dobro. Mi ćemo imati majicu "Ja nisam genije"." Na kraju kako se osjećaš nakon osvojenog malog Kristlnog globusa?
"San je svakog sportaša u nekom natjecanju u kojem je potrebna konstanta, osvojiti najvrjednije odličje. Meni je drago što sam uspio dokazati da ptica koja sporo leti, leti naj dalje." Preostao je veleslalom i onda je kraj za ovu sezonu. Sad se moram malo odmoriti, još mi predstoji veleslalom, a nakon toga ću svirati. Onda ćemo slaviti."

Nakon tri godine nastupa u Svjetskom kupu došao je i mali Kristalni globus. Do tog uspjeha je bio težak put. Put pun ozljeda.
"Zadnji puta sam zdrav sezonu završio 1997. godine, a sveukupno sam imao pet godina operacija. Najsretniji sam što sam sezonu završio zdrav. Na nogama. Mislio sam uoči utrke: "Možeš biti najmanje drugi i to je odličan uspjeh", ali na kraju sam na vrhu."

Da postoji mogućnost da se ovako nešto održi na Sljemenu, u Zagrebu što misliš kako bi to izgledalo?
"Na Sljeme bi došao cijeli Zagreb, a svi zapadnjaci bi ostali zaprepašteni, ali moram spomenuti jednu stvar. Danas ovdje nije bilo niti jedne hrvatske zastave koju je postavio organizator. Pobijedili smo, a organizator nije uspio nabaviti niti jednu hrvatsku zastavu. Mislim da je to velika sramota, ne samo za organizatora, nego i za Austriju."