Ozmec: "Od pretplate samo tri kune idu za sport"

Otkad je demokracije glavna teza je bila zadovoljiti potrebe i želje većine. Međutim, ako je suditi po brojnim internetskim forumima, e-mail porukama i Službi za korisnike HTV-a, dugo javna televizija u Hrvatskoj nije imala toliko problema sa nezadovoljstvom većine sportskih gledatelja koji traže više sporta.

Lavina je počela prijenosima nastupa Cibone u Euroligi, koji su na HTV 2 zamijenjeni jugoslavenskim filmovima, da bi se nastavilo prijenosom dodjele zlatnih medalja hrvatskim vaterpolistima na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, što se kosilo s prijenosom mise na Cvjetnicu. Kulminacija je došla nakon što je treća utakmica košarkaškog prvenstva Hrvatske u posljednji tren zamijenjena prijenosom susreta odbojke na pijesku, a HTV-ovo odbijanje Cibone su prihvatile i šibenske košarkašice.

U vrijeme izrade priče o sportu na TV programima u regiji nismo uspjeli čuti i stranu HTV-a, ali je upornost urodila plodom i urednik sportskog programa HTV-a, Jura Ozmec, odazvao se pozivu na razgovor. Prednost razgovora sa sportskim novinarom je poznavanje gledatelja, njihovih želja i kritika, tako da nema potrebe za okolišanjem. Pokušali smo dobiti odgovore na brojna pitanja koja su se provlačila u posljednje vrijeme, a prvi čovjek sporta na HTV-u nam je uvelike pomogao.

"Razumijem ljutnju košarkaša"

Posljednjih dana ste jedna od najspominjanijih osoba u hrvatskom sportskom svijetu. Nažalost, najviše zbog brojnih nezadovoljnih gledatelja koji žele više sporta na programima HTV-a, odnosno žele bar one događaje koji su najavljeni. Kako je biti u stolici urednika sportskog programa?

"Sigurno je dobar osjećaj kada te ljudi prepoznaju i dobivaš sitne usluge zbog toga, ali također je strašno neugodno kada se mora odgovoriti na brojne uvredljive pozive i mailove. Sportski program je u svakom slučaju premijerni program, ali se krivo postavljaju stvari kada se misli da je prijenos osnovna funkcija. Ne, prvenstvena funkcija je informacija. Sportska redakcija nikad nije htjela nekog povrijediti ili omalovažiti neki sport. Minus sportskog programa je što ispada da samo trošimo novac, odnosno naš budžet, a sve što zaradimo ide marketingu.", kaže Ozmec.

Najotrovnije strelice nezadovoljstva na račun sportske redakcije HTV-a došle su nakon prošlog vikenda kada se umjesto s prijenosa treće utakmice košarkaškog finala između Cibone i Zadra, HTV uključuje s mečeva odbojke na pijesku. Kakav je Vaš pogled na tu situaciju?

"Moram odmah reći kako to nije bila odluka sportskog programa, niti sam ja kontaktiran u procesu odlučivanja. To je bilo prvi puta u mojoj karijeri da je došla direktna naredba iz vrha HRT-a po kojoj se maknuo jedan prijenos i stavio drugi. Osobno sam napravio sve što je u mojoj moći da promijenim takvu odluku, kontaktirao sam i ravnatelja HRT-a, direktora programa, a na kraju je ponuđena i mogućnost kombiniranog prijenosa, što je odbijeno od strane Cibone."

Ne mislite li kako je takva reakcija iz zagrebačkog kluba zapravo reakcija zbog odnosa prema košarci kao sportu? Pogotovo uz stav HTV-a po kojem ta utakmica "ne rješava ništa".

"Takva izjava je velika pogreška. Ponovno kažem, mi nismo konzultirani, a takva reakcija glasnogovornika HTV-a Januša Roemera je došla i kao rezultat velikog broja poziva gledatelja, čime su glasnogovornik i voditelj dužnosti direktora programa ostali zatečeni. Mogu reći kako razumijem gospodina Božu Miličevića, jer nije u redu da se kaže kako će prijenosa biti, a zatim da se mijenja situacija, ali tada moram spomenuti i gospodina Pina Giergiju, koji je za četvrtu utakmicu finala pristao na prijenos. To je bila prava sportska reakcija i jedino što se može reći je hvala. Definitivno je da košarka, kao nacionalni sport, ima svoju "težinu" i bez obzira na gledanost treba biti u prijenosu."

Nakon odbijanja Cibone došla je i odbijenica iz Šibenika, kada predsjednik ženskog košarkaškog kluba, Josip Stojanović, ne dopušta prijenos. Može li se nastaviti takva politika u hrvatskim klubovima?

"Pravo klubova je da odbiju prijenos, ali gospodin Stojanović je htio zabraniti i informaciju, što po Zakonu o informiranju, ne smije. Definitivno razumijem Božu Miličevića i Josipa Stojanovića, a meni je najviše žao što nisam bio u prilici sastati se tada s direktorom Cibone i popričati, kako bi se ta situacija riješila. Uz nezadovoljstvo košarkaša došlo je i do sprdnje odbojkom na pijesku, tako da je i tu možda došlo do kontraefekta. Ne znam kome to treba. Međutim, treba se znati i da je odbojka na pijesku olimpijski sport, koji zaslužuje svoje mjesto na HTV-u. Najgora posljedica je što ja moram zvati zadarsku policijsku upravu da stave tri specijalca zbog prijetnji našem komentatoru u zadarskim Jazinama."

Prije košarkaškog finala veliki broj kritika je došao na Vašu adresu zbog prijenosa dodjele medalja hrvatskim vaterpolistima kao svjetskim prvacima u Melbourneu. Upravo ste Vi bili tamo pa možete govoriti o događanjima s lica mjesta.

"Problem je nastavio već prije početka utakmice jer je finale kasnilo zbog susreta za treće mjesto. HTV, kao što znate, ima obvezu prema Crkvi i vjernicima koji su u nemogućnosti otići na misu, da ponudi prijenos, a čak je i svećenik čekao. Međutim, u Melbourneu niti organizatori nisu znali kada će početi dodjela medalja. Nakon susreta je trebalo pripremiti pozornicu, ispuhati balone na bazenu, okupiti sve reprezentativce i pričekati igrače koji su otišli na kontrolu za doping. Doslovno su svi iz organizacije slijegali remenima, a mi smo već "probili" programsku shemu."

Ispada kako bi se problemi s nezadovoljnim gledateljima mogli riješiti samo nešto boljom komunikacijom. Dodjela medalja je išla direktno na Prvom programu, HTV je za košarku ponudio rješenje, ali se nije iskomuniciralo s javnošću, kojoj je prvi krivac uvijek sportska redakcija. Kakva je situacija bila s prijenosima Cibone, koji su zbog starih filmova prebačeni na HRT+?

"Prijedlog sportske redakcije je bio da prijenosi euroligaških nastupa Cibone budu na HTV 2, ali nakon toga odluku donosi direktor programa (op.a. u to vrijeme Tanja Šimić), u dogovoru s ostatkom odgovornih ljudi iz vrha HTV-a."

Kada smo već kod konkretnih stvari, teniski zaljubljenici postavljaju pitanje kako to da jedino finale hrvatskih tenisača, koje se nije moglo vidjeti na HTV-u je bilo ono Ive Karlovića u Las Vegasu?

"Bespotrebno je govoriti kako svaki prijenos košta, a kada se zove vlasnika prava za finalni susret, onda se zna kako nam je to važno. Samim time i cijena raste, a uz malu gledanost se ispriječila i činjenica da bi time morali izbaciti već isplanirane stvari iz programa za koje su plaćena visoka sredstva."

Rijetko se vodi priča o sportu na HTV-u, a da se ne spomene NBA. Prije su prijenosi NBA-a bili standardan dio sportskog programa, koji je glavni razlog da više nije takav slučaj?

"Prije se NBA dobivao za male, odnosno manje, iznose. Bio je relativno jeftin, ali se situacija promijenila dolaskom na tržište dva nova konkurenta. Sama prijava na natječaj za prijenose je podigla cijene, a osim cijene, narasle su i obaveze. Osim prijenosa jedne utakmice, snimke i emisije NBA Action, dodana je obveza prijenosa barem jedne polufinalne i jedne finalne utakmice WNBA-a, kao i WNBA Actiona. Sama cijena je skočila za barem tri puta, dok su ostali prijenosi skuplji za sedam do osam puta, sve zbog ulaska dvije nove TV kuće. Dovoljno je reći kako smo tek na pola sezone, a već smo blizu granica budžeta."

Kada se već dobije prigoda za sportski program kako to da golf dobije svoje vrijeme u programu HRT+?

"Što se tiče golfa tu je riječ o grupaciji, koja je zainteresirana za investiranje u golf igrališta, kao i promociju golfa u Hrvatskoj. Zbog marketinških interesa su otkupili prava na jake turnire iz Europske serije, a uz pozitivnu činjenicu kako je sport na programu, sportski program daje priliku mladim komentatorima da skupljaju iskustvo. Takav interes je uvijek dobrodošao na HTV."

Neugodno je biti u stolici, kada si kriv od strane gledatelja, a najčešće su ti ruke svezane. Ako Vi kao urednik sportskog programa možete samo predlagati, kako ide hijerarhija na HTV-u?

"Svakako smo mi odgovorni jer gledatelja ne zanima zašto nema nekog prijenosa i kritika će uvijek ići na adresu sportske redakcije. Iznad urednika sportskog programa je direktor programa (obnašatelj dužnosti Željko Vela), koji odlučuje u dogovoru s ravnateljicom HTV-a (Marija Nemčić) i ravnateljstvom (ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić, ravnateljica HTV-a, ravnateljica HR-a i ravnatelj glazbene produkcije HRT-a). Kako sam osobno sad urednik sporta, uvijek ću odgovoriti na pitanja vezana za sportski program, ali ne mogu odgovarati za druge programe ili programsku shemu."

"Pripremamo prijedlog za brojnije sportske termine"

Realno stanje za sport na Drugom programu HTV-a je prilično loše. Termina je sve manje, a interes ne jenjava. Što sportski program može učiniti da se takva situacija popravi? Kakav je sportski pogled u budućnost?

"Mi smo upravo u intenzivnim pripremama za jesensku shemu. Najveći udarac sportu je bio gubitak Treće programa kada smo izgubili jako puno. Morali smo se stisnuti s ostalima, a mogu reći kako pripremamo konkretan prijedlog za jesensku shemu. Uz jače mjesto vikendom, koje smo imali i dosad, od subote navečer i HNL-a, nedjelje popodne, dat ćemo prijedlog i jednog ili dva termina preko tjedna. Prvenstveno ćemo tražiti da imamo svakodnevnu emisiju. Ako su se kultura i znanost uspjeli izboriti da imaju tako nešto, onda i sport ne smije izostati. Postoje jaki argumenti za to, udaljeni smo godinu dana od Olimpijskih igara, a uz to u Dnevniku imamo samo tri minute."

Osim dosadašnje subote navečer, nedjeljnog popodneva te termina utorkom i srijedom, što će još biti u prijedlogu?

"Osim svakodnevne emisije, dat ćemo prijedlog za termine subotom ujutro ili poslijepodne. Tu moram pohvaliti rukometaši koji su se dogovorili za četvrtak u 18 sati, a osim rukometaša koji će zasigurno biti za dogovor o stalnom terminu igranja, vaterpolisti su uvijek za dogovor. Na većim su natjecanjima navikli igrati ranije, tako da npr. 10 sati ujutro bi bio jako dobar termin. Tu moram zahvaliti gospodinu Perici Bukiću, koji je pokazao puno razumijevanja, kao i rukometaši, koje sam već spomenuo. Vjerujem da bi i košarkaši pristali na dogovor o stalnom terminu jer time sport samo dobiva. Uz to, zašto ne bi npr. za vrijeme Wimbledona imali stalni termin prijenosa od 13 sati. Tako ćemo ponuditi surogat reprizama brojnih serija i filmova. Osim dodatnog termina tijekom tjedna, mislim da je realno da u četvrtom, petom i šestom mjesecu, kada je završnica brojnih natjecanja, dobijemo i dva termina."

Što sportski zaljubljenici mogu očekivati od programske sheme HTV-a u nadolazećim tjednima?

"Nastavak Formule 1, zatim Svjetsko atletsko prvenstvo u Osaki. Sedmi i osmi mjesec donose europske nastupe Dinama, Hajduka i Slavena Belupa, a prenosit ćemo i nastupe Zagreba, ukoliko dođu do susreta koji odlučuju o ulasku u Kup Uefa. Standardno je u programu već ATP turnir u Umagu, EP u košarci, koje je na rasporedu u rujnu, zatim Europska prvenstva za odbojkaše i odbojkašice, atletska Zlatna liga. Mogu najaviti kako od 21. srpnja, kada kreće nova sezona HNL-a, odmah kreće i studijska emisija."

I dalje bez dogovora o sportskom programu

Sama najava govori kako sporta ima napretek, a interes sportske javnosti u Hrvatskoj nikad nije bio upitan.

"Kada se HTV širio, bili smo presretni jer smo na Trećem programu bili "apsolutni vladari". Nakon odredbe Sabora da se Treći program jeftino proda RTL-u, sport se morao uklopiti na Drugi program, tako da preko tjedna apsolutno nije bilo sporta, a dva termina su morala popuniti sve želje i potrebe. Glavni argument za više sporta je plaćanje RTV pretplate, ali malo tko zna da od 69 kuna samo dvije i pol do tri kune idu za sportski program. Tako da je potreba za samostalnim sportskim programom opravdana."

Zbog svega navedenog realan je i pogled prema hrvatskom sportskom programu. Najava o razgovorima je ostala samo najava, a osim pozitivnih mišljenja, nije bilo konkretnih poteza. Procjene govore kako bi za takav projekt trebalo oko osam milijuna eura.

"Svi relevantni čimbenici su zainteresirani i imaju pozitivan odgovor, ali da bi projekt doista zaživio, neke se stvari trebaju poklopiti. HRT svoj dio treba dati u tehnici i ljudima, to nije upitno. Zatim treba volja saveza, klubova i pojedinaca, koji trebaju pristati na kompromise. Prvenstveno se tu radi o istim terminima održavanja događaja i sponzorima. Takav program bi zbog svog obujma trebao imati vlastiti marketing i tehniku. Međutim, takav dogovor treba početi na najvišim razinama. Od predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora i ravnatelja HRT-a, pa prema nižim razinama."

Kako gledate na kritike o favoriziranju pojedinih sportova zbog utjecaja ljudi u sportskom programu? Primjerice, ime Željka Vele se uvelike veže uz nogomet, dok je veća zastupljenost Formule 1 povezivana s Ivanom Blažičkom?

"To nije točno, jer po tome ja forsiram boćanje. Formula 1 ima svoj krug gledatelja, a nogomet je najgledaniji dio sporta. Ja bih osobno volio vratiti prijenose Četiri skakaonice, probuditi se 1. siječnja 2008. i pogledati skijaške skokove."

Nažalost, pozitivne stvari se rijetko spominju kada je riječ o HTV-u. Međutim, Vi ste poznati kao novinar koji je u konstantnom kontaktu s gledateljima.

"Istina, primam jako puno telefonskih poziva, kao i e-mailova. Možda zato i što sam na HTV-u bio "pionir" na Internetu. Ne vidim razloga zašto ne bih odgovorio svakome tko napiše pristojan e-mail te se potpiše. Već imam standardna imena s kojima se dopisujem. Pogotovo kad se radi o vječnom problemu, izgovaranju stranih imena. Dopisivanje traje već niz godina i mislim da je to odličan način."

Ovim razgovorom s Jurom Ozmecom, pokušali smo pokazati i "drugu stranu medalje" u priči o sportu na TV ekranima. Ukoliko se i ne slažete s nekim razmišljanjima urednika sportskog programa, svakako je pozitivna činjenica da je gospodin Ozmec uzeo dobar dio svog vremena i posvetio ga brojnim pitanjima na koja sportski zaljubljenici u Hrvatskoj nisu dobili odgovore. Na kraju smo izrazili želju da komunikacija između HTV-a i gledatelja bude što kvalitetnija jer tako će i sportski program, a u krajnjoj liniji i hrvatski sport, dobiti dimenziju više.