"Herojski kraj poslije ružnih događaja"

Nešto više od mjesec dana preostalo je do početka Prve hrvatske nogometne lige. Natjecanja koje je umnogome skromnije, medijski gotovo anonimno i nerazvikano, a financijski "tanko" u usporedbi sa svojim "muškim" pandanom.

Potkraj kolovoza na travnjake će, naime, iznova istrčati nogometašice te "zakrviti" za jedan jedini cilj - trofej najbolje hrvatske nogometne ekipe.

Posljednje prvenstveno izdanje proteklo je u potpunoj dominaciji Osijeka. Nogometašice s Mačkamame suvereno su, bez izgubljenog boda, odnijele i petnaesti naslov prvakinja, a od 1993. godine u uzastopnom osvajanju trofeja spriječene su tek u periodu od 2004. - 2006. U vitrine su usto pospremile i pehar namijenjen pobjedniku Kupa te se mirno i samouvjereno počele pripremati za nova iskušenja u Ligi prvakinja (od 11. - 16. kolovoza sučelit će se NSA Sofiji, Bobruichanki i Crusaders/Strikersu).

Zašto Osječanke toliko dominiraju hrvatskim "pašnjacima", provjerili smo kod Jelene Jurić, predsjednice ŽNK Rijeka Jackpota te kapetanice hrvatskih viceprvakinja i finalistica Kupa.

"ŽNK Osijek najozbiljnije pristupa radu s igračicama, a na treninzima vrlo vjerojatno okuplja najveći broj nogometašica koje potom zajedno rade. Trenutačno su, po godištu seniorki, najmlađi klub, no znaju prepoznati kvalitetu te imaju uvjete i način dovođenja mladih igračica. Minus im je što, barem prema mojim saznanjima, nemaju igračica iz Osijeka, već su sve pristigle iz okolnih mjesta. Ove sezone, s dosad najmlađim sastavom, ostvarile su najbolji rezultat, a na konačni ishod nije utjecao ni odlazak nekoliko iskusnijih i starijih igračica. Usto imaju i nekoliko pojedinaca koji donose prevagu poput Jošćak, Kalamize, Šalek, Balog", prokomentirala je Jelena.

ŽNK Rijeka Jackpot u hrvatski ženski nogomet uključio se kao malonogometni klub, a već u prvim sezonama u kojima se formirao kao drugoligaš, ostvario je plasman u elitno natjecanje. U Prvoj HNLŽ natječu se tri sezone, a svaki puta dogurale su do finala Kupa. Prošle sezone ostvaren je najbolji, povijesni rezultat; nakon četvrtog i petog mjesta progurale su se na korak do "nepobjedivih" Osječanki te tako postale nominalno drugi najjači hrvatski klub.

"Ostvarile smo dosad najbolji rezultat i ponovno se plasirale u finale Kupa. Uz donekle ozbiljniji pristup, mjesto viceprvakinja bilo bi uvjerljivije i s pokojim bodom više, ali možda smo ga ipak malo prerano osigurale pa je slijedom toga ponešto pao angažman igračica. Zaslužen je to veliki uspjeh i vjerujem da smo, nakon ružnih događaja ove sezone, herojski privele prvenstvo kraju. Nadam se da će relevantne osobe ovaj fenomenalan rezultat moći prepoznati", kaže Jelena, aludirajući na incident u Slavonskom Brodu, o kojem je Sportnet već detaljno izvještavao.

"Možemo i bolje, kvalitetnije. Pritom prvenstveno mislim na igru, organizaciju i pristup, jer ćemo na prvo mjesto ipak morati pričekati. Za to je potrebno mnogo rada i još više strpljenja."

Poslije Osijeka, ŽNK Rijeka najviše igračica daje reprezentativnim vrstama. Trenutačno ih nacionalni dres nosi osam, a raspoređene su u tri selekcije. Zanimalo nas je kakvo je stanje u kadru riječkoga kluba?

"Srž ekipe i dalje čine igračice koje klupske boje brane od samih početaka - Juko, Perić, Jurić i Morožin te pojedine koje su nam se priključile ulaskom u službeno natjecanje - Ostarčević, Štokan, Vrbanić, Horvat. Dvije, usto, nisu iz Rijeke - vratarka Karnjus i Makar. Silom prilika, ali i po kvaliteti, u prvoj postavi standardno je i nekoliko mlađih igračica - Zandona, Mrakovčić, a velik nam je hendikep izbivanje mlade Martine Čop, koja je zadobila ozbiljnu ozljedu."

"Generalno imamo popriličan broj igračica, ali praktički svaki zapisnik s utakmice različit je i tek dvije-tri odigrale su sve susrete (ozljede, obveze...) Djevojke je vrlo teško privući bavljenju nogometom - velik broj tek proba pa je fluktuacija igračica golema i mnoge odustanu jer se u ovome sportu treba mnogo odricati i truditi. Seniorke, primjerice, idu na naporna i duga putovanja koja nerijetko moraju proći nedugo prije no što igraju utakmicu", otkrila je čitateljima Jelena.

"Trenutačno u klubu djeluju trener seniorki, trener juniorki i trener vratara, a ako se poveća interes za treniranjem, osnovat ćemo školu nogometa za najmlađe uzraste."

Kako je ovaj tekst trebao svjetlo dana ugledati mnogo ranije, jedno od mojih pitanja bilo je vezano i uz uzvratnu utakmicu finala Kupa, koja se igrala na Kantridi. Konkretno, upit je glasio: "Što Rijeka može ponuditi u finalu Kupa"? Odgovor moje sugovornice bio je originalan i smiješan, ali u isto vrijeme dao odgovor na bolnu istinu o "jednosmjernoj cesti" u hrvatskom ženskom nogometu. "Hrenovke sa senfom... i kokice", kazala je Jelena.

Poznato je kako stanje u hrvatskom ženskom nogometu nije bajno. Naprotiv. Mnogo truda valjalo bi uložiti da natjecanje poprimi konture ozbiljnosti i, što je najbitnije, legitimnosti. Što valja pohvaliti, a što pokuditi?

"Pohvaliti mogu tek igračice i ljude koji u klubovima volontiraju, dajući sve od sebe da bi opstali i funkcionirali. Klupski nogomet stalno je u začetku i kao da nema prostora ili mu netko ne dopušta da se razvije. Velik dio krivnje snose i sami klubovi koji neozbiljno shvaćaju svoju ulogu. Ili svemu ne posvećuju dovoljno pažnje ili jednostavno nemaju moći, sputani su. Za sve je potrebno mnogo rada, odricanja i učenja."

Lista kritika, sudeći prema ovome, poduža je.

"Stanje je krajnje alarmantno. Svake godine liga se održava na nekakav umjetan način - propozicije se prilagođavaju broju klubova, a trebalo bi biti obratno. Valja se ozbiljno zapitati zašto se, primjerice, prvaci drugih liga ne žele uključiti u Prvu HNL? Kako bi se razvio kvalitetniji nogomet, morala bi se pojaviti oštrija konkurencija među klubovima. Pravo osvježenje za ligu ulazak je u natjecanje ŽNK Plamena iz Križevaca, a veliki minus odustajanje ŽNK Omble", zaključila je Jurić. No, poslije ovoga razgovora pojavile su se indicije da će od natjecanja odustati i "Plamen". Što će se zbivati u Križevcima i hrvatskom ženskom nogometu, tako, tek će se saznati.