"Nogomet je za nas i dalje nepoželjan"

Klasičan nogometni intervju počeo bi kako i svakome tekstu priliči, uvodom. Nastavio se dijalogom sa sugovornikom i razglabanjem o mnogim važnim i malo (manje) važnim temama, a na kraju bi balade uslijedio kratak zaključak i sažimanje izrečenih mišljenja.

No, ovo nije klasičan intervju. Osim što je rađen putem "cyber prostora", u njemu sudjeluju dvije žene, a uza sve to obje su nogometašice.

Nema niti posebnog uvoda, jer o nogometašicama u Lijepoj našoj malo se zna, a još manje piše. Međutim, tomu unatoč one i dalje treniraju, trude se, probijaju i majicu natapaju znojem.

Igraju jer vole nogomet, od sporta kojim se bave nemaju nikakvu materijalnu satisfakciju. Bez pretjerivanja, potpuna su suprotnost muškome rodu iz iste "branše".

Što rade i kako razmišljaju nogometašice, otkrila nam je Sportnetu već dobro poznata predsjednica i kapetanica ŽNK Rijeka Jackpota Jelena Jurić.

"Nogomet sam počela igrati na ulici, s dečkima. Tako bi i ostalo da se nije odigravao jedan od brojnih malonogometnih turnira na kojima su sudjelovale i ženske ekipe. Jedna od njih pozvala me da im se pridružim, a nakon dugo dvoumljenja i razmišljanja na kraju sam pristala. Tako sam odigrala svoj prvi turnir", kazala je diplomirana pravnica rodom iz Prizrena, a s prebivalištem u Kastvu.

"Nisam baš briljirala; nogometašice su me malo 'šokirale' i nisam se najbolje snašla", nastavlja. "Moja želja da se okušam u velikom nogometu ostvarila se u ŽNK Pregrada 2006. godine. U Rijeci nije bilo kluba i sreću sam morala potražiti negdje drugdje. Prvu utakmicu na velikom terenu stoga sam odradila s 25 godina. Igrala sam u vrlo dobroj ekipi, no manjkali su nam zajednički 'susreti' jer sam petkom putovala na trening, a nedjeljom odrađivala utakmice."

No, jednoga dana... "Sve se promijenilo osnivanjem ŽNK Jackpota. Vratila sam se u Rijeku i uz igračke obveze preuzela funkciju tajnika kluba. Počeci su bili užasni - postojao je velik otpor saveza i muških nogometnih klubova, manjak financijskih sredstava, potpore, iskustva, sponzora... Tada smo u jednoj sezoni ostvarile plasman u Prvu HNLŽ i odmah zasjele na četvrto mjesto."

Je li se u tvojih šest godina igračkoga staža štogod promijenilo?

"U klupskome nogometu ništa bitno. Svakodnevno se susrećemo s predrasudama, odnos prema nama ostao je isti te je ženski nogomet i dalje nepoželjan sport za djevojčice, dok su one koje se njime bave zakinute za privilegije koje imaju njihovi muški kolege."

Zanimalo me ima li ideju kako se protiv toga boriti? "Valja biti ustrajan, uporan, mudar, obrazovan, stručan, dvostruko ili čak trostruko bolji, ostvariti vrhunski rezultat... Ma zapravo nemam pojma", našalila se. "Nešto se mora iz korijena mijenjati. U sportu općenito, a pogotovo ženskom. Treba postići atraktivnost."

Stižu bolja reprezentativna vremena

Ženska nogometna reprezentacija Hrvatske već se godinama ne uspijeva plasirati na završnice velikih natjecanja. Polako se "dižemo", ali zasad na europskom i svjetskom planu imamo marginalnu ulogu. Jelena je pokušala detektirati problem.

"Na velika natjecanja nismo se plasirale jer nije postojao interes niti volja za postizanjem uspjeha. Gotovo sav ženski nogomet bio je pod ingerencijom jedne osobe koja je tako imala sve ovlasti i zadatke. Komisija za ženski nogomet nije funkcionirala na pravi način, igračice su izbjegavale reprezentativne nastupe, a one koje su nosile nacionalni dres igrale su bez pravih priprema i zajedničkih treninga. Reprezentacija je postojala takoreći formalno i mnogo ljepše izgledala na papiru", otkrila je.

"Baza reprezentacije jesu klubovi i rad u klubovima, ali na njih ne treba prebacivati svu odgovornost; dio snose i igračice same - svojim pristupom i zalaganjem. Među mladim igračicama ima iznimnih talenata, ali bile su zapostavljene i nisu dobivale priliku jer su dolazile iz 'nepodobnih' sredina, klubova. U reprezentaciji nije bilo 'pozitivne klime' i djevojke su jednostavno izbjegavale nastupati."

Danas ipak nije "sve tako sivo", kako bi reklo Hladno pivo.

"Situacija je danas po mnogočemu bolja, no ne vidim nikakav poseban razlog zašto tako nije moglo biti i ranije. Za najbolju selekciju nastupaju pojedine igračice koje su za svoje klubove igrale i prije nekoliko godina i čija kvaliteta ni po čemu nije upitna, a onomad nisu bile pozivane. Baza igračica ostala je ista, ali sada je stvorena prava atmosfera za napredak i kvalitetan rad. Imamo nadarenu mladu selekciju, ali oni se nažalost ne mogu prometnuti u ozbiljniju ekipu jer im natjecanje u kojem sudjeluju ne pruža prostor za kvalitetan i istinski napredak. Do izražaja dolaze djevojke s prirodnom nadarenošću i nogometnom inteligencijom koja, nažalost, nema prostora za 'brušenje'."

"Vrijeme prolazi i generacije se smjenjuju. Malo je međunarodnih natjecanja na kojima je moguće sudjelovati da bi se dobila prava slika stanja. Uspjesima i radom reprezentacije osobno sam zadovoljna. Bitno je da mjesta za napredak ima; u vodstvu reprezentacije, organizaciji, međusobnoj komunikaciji stožera i reprezentacije te komunikaciji s klubovima", počela je Jelena nabrajati.

"Sve je puno ograničenja"

"U klubove su se uvukli apatija i nezadovoljstvo; nema moći da se izdigne iznad monotonije. Vjerujem da nezadovoljstvo 'manjih' klubova proizlazi i iz činjenice da sve kvalitetnije igračice uzimaju bolji, jači klubovi pa je takvu ekipu teško održati. U hrvatskoj ženskoj nogometnoj ligi prostora za napredak nema - tu je ŽNK Osijek kao nositelj nekog 'obrasca' rada i rezultata - dvostruki osvajač krune po tko zna koji put."

"Nekom logikom, napredak bi značio igranje u prvoplasiranoj ili drugoplasiranoj ekipi. No, igračice su pritom uvelike limitirane boravištem, odnosno nastupaju za klubove prema teritorijalnoj pripadnosti. Usto, službene osobe morale bi profesionalnije postupati na utakmicama. Po nepravilnostima u ligi prednjače Polet i Viktorija, a klubovi prve lige inače su dobro organizirani. Nedostaje, ipak, rezultatske neizvjesnosti..."

Što bi valjalo učiniti da se to stanje u dogledno vrijeme popravi, promijeni? "Klubove bi trebalo omasoviti, stvoriti jaču konkurenciju te medijski popratiti razvoj ženskoga nogometa. Napraviti stručne studije kako pomoći, uložiti vrijeme i sredstva da bi se uočili i riješili ključni problemi ženskoga nogometa..."

"Čini mi se da u Savezu trenutačno nema osobe koja je zainteresirana odlučnije se pozabaviti ženskim nogometom. Možda pojedini klubovi trebaju tek logističku potporu i(li) infrastrukturu da bi se uključili u natjecanje. Neki imaju potencijal oformiti ženske selekcije, ali su kratkoga vijeka. Sami klubovi moraju poraditi prvenstveno na svojoj organizaciji te ozbiljnije shvatiti i prihvatiti svoju ulogu u sportu, posebno u radu s mladima. Tako bi se prezentirali određenim institucijama i državnim tijelima te ponešto uvjetovali. Nažalost, 'premali' smo", zaključila je.

Trebaju nam promjene

Kad smo se već dotakli teme Saveza, pokušala sam saznati "žensko" viđenje stanja u HNS-u. Stoga sam postavila u posljednje vrijeme često pitanje: Treba li HNS novo, svježe vodstvo? Dati prigodu "brončanoj generaciji" - Šukeru, Bobanu?

"Hrvatska treba kvalitetan program, nove, svježe ideje i projekte te dosljednost u pripremi i provođenju. Sport je zapostavljen, a sportski je duh izgubio svoju prepoznatljivost. Ključnima su postali novac i premije, a stadioni zjape prazni, bez gledatelja. Treba mijenjati prioritete i sportu vratiti natjecateljski, sportski duh. Depolitizirati nogomet, navijače vratiti na tribine i skinuti s nogometa stigmu pojedinca - učiniti ga dostupnijim običnom čovjeku, znati vrednovati nečiji uspjeh i sportsko dostignuće. U svim se strukturama trenutačno osjeća zasićenost, bezidejnost i pojedinačni interesi."

Što bi to značilo za ženski nogomet? "Ženski nogomet trebalo bi prepoznati kao novi 'brand', portale HNS-a osvježiti vijestima i fotografijama ženskoga nogometa... Bio bi to pun pogodak", misli riječka kapetanica. "Davno je iščezla predrasuda o muškobanjastim, neatraktivnim i 'plitkim' nogometašicama. To su mlade, atraktivne djevojke, studentice koje vole nogomet. Imaju pravo na izbor, a naša krovna nogometna organizacija tu je da im upravo to omogući. Kada bi samo spoznali da je to na obostrano zadovoljstvo..."

Još čekamo odgovor na "brončanu generaciju"... "Brončana generacija jedno je vrhunsko sportsko ostvarenje i svaki potez prema bilo kojoj od fotelja HNS-a bio bi apsurd. Ako bi novo vodstvo značilo kvalitetne ideje i projekte, koji bi bili vezani i uz razvoj i propagiranje ženskoga nogometa, onda je moj odgovor potvrdan. Ne bi bilo loše ni da to bude predsjednica HNS-a", politički se Jelena "zamotala u celofan".

"Da bi se nešto konkretno promijenilo, nužne su ozbiljnije strukturne i organizacijske promjene i unutar HNS-a. Ne samo na čelnim pozicijama", završila je naša "nogometna" sugovornica.

Sportnet, s potpisnicom ovih redaka na čelu, u nastavku "borbe protiv vjetrenjača" želi joj svu sreću. Svi zajedno možemo se tek nadati da će ovaj intervju doći i do čelnih ljudi Saveza i osoba koje su spremne poduzeti inicijativu i ženski nogomet u Hrvatskoj usmjeriti na pravi kolosijek.