Vujović: "Zagreb je kao pupoljak ruže koji se pretvara u divan cvijet, ponekad te nabode, a ponekad zamiriše"

Hrvatski rukometni prvak tijekom ove je rukometne polusezone, točnije pred kraj rujna, dobio novo trenersko lice. Na klupu PPD Zagreba tako je sjeo bivši crnogorski rukometaš i reprezentativac Jugoslavije koji je sa svojom reprezentacijom stigao kako do olimpijske tako i svjetske medalje. Ovaj novi trener Zagrebaša tijekom svoje igračke karijere nosio je dres Lovćena, Metaloplastike, Barcelone i Granollersa, a brojni rukometni zaljubljenici potom ga ponajviše pamte kao izbornika Srbije i Crne Gore.

Veselina Vujovića potom posebice pamte i kao temperamentnog trenera makedonskog Vardara s kojim je upravo u drugoj sezoni SEHA lige u itekako uzbudljivom finalu stajao na suprotnoj strani terena svoje nove momčadi. Prvi je to igrač i kojemu je pripala čast i priznanje prvog rukometaša godine prema izboru Međunarodne rukometne federacije, a njegovi uspjesi ni tu ne staju. U Zagreb je stoga stigao kako bi sa svojom novom momčadi nanizao nove uspjehe i ostvario nove odlične rezultate, a u razgovoru za Sportnet osvrnuo se na dosadašnje vrijeme u Zagrebu, rad s mladim igračima, zadovoljstvo istim te je bacio pogled u budućnost, ali i otkrio svoje želje i snove za svoju novu momčad.

Agresivnost, razmišljanje i kreacija za procvat Zagrebove ruže

"Moj dolazak u Zagreb, u Hrvatsku, sa sobom je nosio rizik. Rizik nekih starih vremena, rizik da se Hrvatska ostvarila kao rukometna nacija koja ima velik broj rukometnih stručnjaka i sada eto dolazi neki stručnjak sa strane da ovdje soli pamet", započeo je svoju priču o dolasku na Zagrebovu klupu Veselin Vujović.

No, problema nije bilo, a ideje i želje za napretkom te razumijevanja s igračima jest. Upravo tako Vujović je krenuo od onoga što su svi od Zagrebove momčadi htjeli postići unatrag nekoliko godina. Podići agresivnost i čvrstoću obrane, kako i sam trener kaže treba udariti prvi, suprotstaviti se fizički, a potom rukometno.

"Na sreću nije bilo negativnih konotacija niti izvlačenja iz konteksta mojih izjava i ljudi su ih dobro prihvatili, a i momci su me najbolje shvatili jer sam im jednostavno rekao, a to su im rekli i mnogi treneri ranije, da ako su htjeli igrati sport bez kontakta mogli su se odlučiti za odbojku, individualno za tenis i slično, ali ako su se odlučili za rukomet onda moraju trpjeti udarce i davati ih jer često se puta dogodilo da Zagreb bude izudaran, izgubi utakmicu i vrati se kući", kazao je dalje Vujović te pojasnio taktiku rada u tom slučaju: "Krenut ćemo, dakle, od toga, prvo ćemo se potući rukometno gledano, da me netko pogrešno ne shvati, da pokažemo da se barem tog segmenta ne plašimo i da pokažemo da se možemo fizički suprotstaviti pa ćemo se onda suprotstaviti rukometom da vidimo znamo li i možemo."

"Te neke stvari nikada ne mogu biti odvojene, a kad se spoje počinje se dobivati cjelina koja liči na nešto. Tada se može planirati da nijedna protivnička ekipa neće zabiti više od 25 golova, a mi ćemo raznim kombinacijama doći do tog broja. Tako da se tu kalkulira ponešto. Sve taktike koje mi kao treneri pripremamo u startu izgledaju sjajne, poslije se pokaže da neke i nisu baš dobre. Bilo je tako i fenomenalnih taktika koje su na kraju iz neke gluposti propale, a bilo je i strašno glupih taktika poput one s trojanskim konjem. Što bi bilo da je vođa straže bio antialkoholičar i nije dao da se napiju? Ovako se o tome priča kao o povijesnoj taktici. Najbolja taktika koju možeš spremiti jest ona u koju igrači vjeruju. To je onda savršenstvo odnosa kojeg možeš imati s ekipom", itekako jasan bio je Zagrebov trener u svom konceptu.

Upravo stoga nakon agresivnosti vrijeme je bilo i za onaj rukometni dio, za akcije, dodavanja, ideje i tjeranje samih igrača na razmišljanje što je upravo ono što nakon čvrste obrane Vujović želi od svojih igrača: "Nemam namjeru raditi robote. Velika stvar se postiže kada se dobije agresivnost obrane na treningu, onda apsolutno i napad mora dogovoriti na tu obranu, a da bi se došlo do gola igrač se mora debelo založiti da bi postigao pogodak. Uvijek igračima dadem ideju, ali neka iskoriste sve što imaju kreativno u glavi. Zašto ispoštovati moju ideju koja ima pet dodavanja, ako imaju u glavi jedno dodavanje koje će dati rezultat, dakle, najkraćim putem do gola."

"Imaju pravo uraditi što misle i žele, naravno da u svemu tome, ponekad zbog umora, nedostatka iskustva, neke taktičke promjene protivnika, posegnu za mojim savjetom na klupi i ja im dadem ideju što bi bilo najbolje što ne mora značiti da se moraju držati toga kao pijan plota. Uvijek kažem gledajte obranu i tamo sve piše, morate gledati i naći najbolje rješenje, a ako sve bude onako kako sam ja rekao onda opet super, znaju što treba napraviti", pojasnio je Vujović.

Rad s mladim igračima kojima se treba prilagoditi jest razlog za zadovoljstvo ovog rukometnog stručnjaka pred kojim je cilj da njegovi momci kao cjelina procvjetaju: "To je veliko zadovoljstvo. Nigdje ne možeš napraviti takav pomak kao u mladoj ekipi, tu se najviše vidi. Ekipa poput Zagreba jest pupoljak ruže. Točno su takvi momci. I polako se pretvaraju u divan cvijet. Ponekad kada ga hoćeš dodirnuti ima svoje bodlje pa te ponekad nabodu, ali ponekad osjetiš jak i fantastičan miris. Momci se razvijaju na najljepši mogući način i tako mirišu te nadam se da će se tako razvijati i kada ja ne budem trener Zagreba."

Zašto?

Pod novom trenerskom palicom rukometaši Zagreba nanizali su vrlo dobre rezultate, svladali su pred ispunjenom zagrebačkom Arenom rukometne velikane poput Kiela i PSG-a, odlično su se borili sa svojim suparnicima, pružali su dobar otpor pred svojim navijačima te se sada drže na vrlo dobroj trećoj poziciji skupine A Lige prvaka. U SEHA ligi Zagrebaši drže istu poziciju te su na najboljem putu k završnici. No, u protekla dva i pol mjeseca zagrebački Lavovi pružili su Vujoviću i razloge za nezadovoljstvo, pokazali su se u potpuno nejasnim i izgubljenim izdanjima, s novim oscilacijama i bojaznima te su tako postavili brojna pitanja i ostavili još mnogo prostora za rad.

Jedan od primjera koje trener Vujović svakako navodi i na koji se osvrće jest i poraz Zagreba u gostima kod Meškov Bresta u sklopu Lige prvaka: "Nakon Meškova sam šest dana i prije i poslije podne prije početka treninga postavljao pitanje - Zašto? Oni bi šutjeli. Ja opet - Zašto? Tada su pokušali pronaći način da mi odgovore pa su počeli sami sebe analizirati i pitati se zašto im se to dogodilo ranijih godina protiv Zaporožja i Celja. Zajednički smo, pak, zaključili da igranje rukometa nije pitanje života i smrti i ako dobiješ ili izgubiš utakmicu život će se nastaviti."

"Moraju biti opušteni, naime, dimenzije terena, gola i lopte svugdje na svijetu su iste i njih nitko ne dovodi u situaciju da nekome izbodu zub ili operiraju oko jer za to nisu spremni, a tu bi sigurno osjećali strahovit strah i respekt. Njih se izvodi na teren da igraju rukomet, a to rade otkad su prohodali ili krenuli igrati rukomet. Igramo li protiv jakog protivnika nema veze, ali on nam toga dana u toj utakmici mora pokazati da je bolji. Naš cilj je da u svakoj utakmici damo najbolje, a ako nas protivnik pobijedi pružimo mu ruku i idemo dalje, no ako mi izgubimo utakmicu zbog osobnih strahova, grešaka koje radimo, zbog nečega neobjašnjivog, tu mora slijediti duboka analiza."

"Ne slažem se da treba angažirati psihologe za sportske momčadi jer smatram da u treneru igrači moraju pronaći sve. I pedagoga i psihologa i trenera i prijatelja i da ta osobnost mora biti izuzetno jaka da bi mogla imati takvu ulogu među momcima. Imati psihologa na ovom podneblju pa mi smo malo zeznuti narodi, mi bi se zezali s čovjekom kada on pita nešto najozbiljnije. Taj psihološki moment smo mi, dakle, prebrodili, naime, nitko se ne može pohvaliti ove godine da je razvalio Zagreb. Međutim, smatram da smo i u Parizu i Kielu, a pogotovo u Brestu mogli i morali odigrati bolje", otkrio je Vujović svoja razmišljanja.

Pozitivna ocjena za manje od tri mjeseca na Zagrebovoj klupi

Do kraja rukometne polusezone na klupi PPD Zagreba ovaj rukometni je strateg proveo nešto manje od tri mjeseca stoga je vremena bilo za sakupljanje kako odličnih tako i dobrih iskustava, ali i onih nešto malo manje dobrih koja se uslijed novih pozitivnih brzo zaboravljaju. Rezime i ocjena svojih dosadašnjih Zagrebovih dana stoga treneru Vujoviću nisu teško pala.

"Bilo je dosta pozitivnih stvari, naime, uvijek kada se pobjeđuje, a posebice kada se pobjeđuju veliki protivnici to stvara euforiju među igračima, navijačima, novinarima... No, bilo je i negativnih stvari, trenutaka u kojima nisam bio presretan što sam tu niti što treniram te momke. Tada sam možda posumnjao da neću izvući ono što sam zacrtao ni ono što bih želio od tih momaka, ali na sreću tih loših trenutaka bilo je mnogo manje no dobrih i stoga ja kao trener i oni kao igrači zaslužujemo prolaznu ocjenu, smatram da je to dobar zaključak."

Jasan je i u nastavku svog osvrta na dosadašnje vrijeme provedeno u redovima hrvatskog prvaka bio Vujović: "Mi u dobroj poziciji čekamo nastavak i Lige prvaka i SEHA lige. Možemo to još popraviti, ali i zeznuti. Nadam se da se to neće dogoditi te da ćemo u ovom periodu imati još više mogućnosti da se kao trener ostvarim s tim momcima te da oni do kraja usvoje moje razmišljanje i gledanje rukometa koje je u svakom slučaju prilagođeno njihovom mentalitetu i kvaliteti jer se naprosto jedan trener ne može ponašati isto u Danskoj, Srbiji, Grčkoj i Hrvatskoj. On mora razmišljati s kime radi i kako prići tim momcima. Mi smo od samoga starta našli povezanost i 95% igrača se diglo od mog dolaska što je velika stvar. To je i zaključak ljudi u klubu i samih momaka, kao i moj zaključak stoga kada sumiram rezultate rada od tri mjeseca oni imaju pozitivnu ocjenu."

Zagrebov trener stoga je bacio i pogled u budućnost: "Nije lako držati pozitivan stav tijekom cijele godine, može tu doći i do pada stoga nama ova stanka dolazi u najidealnijem trenutku kada smo već počeli osjećati posljedice stalnog igranja te ćemo sada imati mogućnost povratiti se. Što je negativno? Imat ćemo nekoliko reprezentativaca koji neće biti tu, ali sam siguran da ću ostatak ekipe spremiti fizički i tehničko-taktički tako da u nastavku natjecanja mogu odmoriti reprezentativce te da ostali preuzmu odgovornost i dobijemo harmoniju koja će kasnije dati dobar rezultat."

Sanjaju se Final Four Lige prvaka i finale SEHA lige

Dolaskom novog trenera te postizanjem novih rezultata i sami ciljevi momčadi Zagreba lagano su se promijenili. Dakako, snovi i želje samog trenera kada uvečer kod kuće legne jesu jedno, no isti smatra kako nisu daleko od realnih ciljeva koje on priželjkuje za svoje momke.

Siječanj i novo okupljanje Zagrebaša po stanci donosi vrijeme za rad s momcima upravo onako kako sam trener želi: "Želim poraditi na individualnim stvarima, popraviti neke tehničke elemente. Zašto se trening zove trening? Da napravimo situaciju kakva će biti na utakmici i da igrač u tom trenutku odreagira najbolje. Najmodernija taktika jest napraviti igrača koji će u najtežem trenutku pronaći najbolje rješenje. Moram mnogo raditi s Mandalinićem, Obranovićem, Šebetićem, gotovo sa svima, jedino ne mogu reći s Tončijem Valčićem, ali on je legenda kluba i sigurnost u kakvu god ga postavu i obranu staviš te bez njega ovo sve ne bi bilo moguće."

Na istim pripremama, međutim, neće biti reprezentativaca koje će Zagreb ponovno dati u dobrom broju: "Mi ćemo imati oko šest, sedam juniorskih i seniorskih reprezentativaca, a čeka nas na početku drugog dijela sezone La Rioja koja nema nijednog, dakle, dočekat će nas najkompletnija. Nije problem ako naši reprezentativci iz Zagreba odu na SP i daju svoj učinak i maksimum, onda ćemo ih malo odmoriti, ali imat će natjecateljskog duha. No, ako oni budu tamo gledatelji to je najveći problem za nas. Iskreno se nadam da će na SP-u imati odličan učinak, da će hrvatska reprezentacija postići najbolji mogući rezultat te da će se naši igrači vratiti zadovoljni prije svega. Osvajanjem medalje i povratkom sa zadovoljstvom mnogo ih je lakše motivirati za rad u klubu, sve drugo će biti veliki problem za nas."

Svoj pogled u budućnost Vujović je zaključio upravo na svoj način, otkrivanjem svojih iskrenih snova i želja za ovu momčad: "Volio bih da idemo korak po korak, ali sam isto tako nepopravljiv optimist i kada odem kući i legnem vidim nas na Final Fouru Lige prvaka i kao osvajača SEHA lige već ove sezone i svake koliko sam tu. Koliko sam realan ne znam procijeniti jer prema sebi i igračima ne mogu biti realan, ali se osobno ne bih zadovoljio prolaskom među 16 najboljih u Europi ove sezone. Za mene bi ove godine bio prolazak među osam u Europi pravi nagradni rezultat, kao i igranje finala SEHA lige jer čini mi se da je ove godine apsolutni favorit broj jedan Veszprem, a broj dva Vardar, a ako bi mi igrali finale znači da smo nekog od njih zeznuli. To je onda već rezultat, uz naravno ono što nas očekuje u domaćem prvenstvu i Kupu, tu se ne postavlja pitanje."

Foto: Matija Hećimović