Čovjek koji je s Mandelom slavio povijesno zlato ekskluzivno za Sportnet otkrio što misli o Hrvatskoj

Južnoafrička Republika je ranih devedesetih prolazila kroz duboke promjene. Ukinut je apartheid, sustav institucionalizirane rasne segregacije i diskriminacije, a Nelson Mandela, čovjek koji je 27 godina proveo iza rešetaka, postao je 1994. prvi crni predsjednik Južne Afrike, nakon prvih uopće demokratskih izbora održanih u toj državi bogatoj mineralnim sirovinama i plemenitim metalima. Popularni "Madiba" inzistirao je na pomirenju između crnačke većine i bijele manjine, zalažući se za miran suživot, a u svemu tome mu je "asistirao" sport. Prvo ragbi, a onda nogomet. Svjetsko prvenstvo 1995. održano je u JAR-u, a Mandela je svim silama radio da to natjecanje upotrijebi kao sredstvo koje će spojiti dvije strane. U tome je i uspio, a svemu je pomogao naslov koji je osvojio domaćin predvođen Francoisom Pienaarom.

Godinu dana kasnije, još je jedan veliki događaj organiziran u Južnoj Africi – Afrički kup nacija, gdje je Mandela zdušno bodrio nogometnu Bafanu Bafanu, koja je otišla do samog kraja. Mandela je u finalu protiv Tunisa nosio dres kapetana Neila Toveyja, koji je na travnjaku, pored razdraganog predsjednika, podigao visoko trofej u zrak.

"Te 1996. bila je posebna atmosfera u državi. Godinu dana ranije naša ragbijaška reprezentacija osvojila je naslov prvaka, baš u Johannesburgu, ljudi su se ujedinili. Tijekom Afričkog kupa nacija bio sam cijelo vrijeme u kontaktu s Mandelom, pružao nam je podršku kada god je stigao, a pojavio se i na finalu gdje je nosio dres Južne Afrike. To nam je puno značilo, s obzirom na to da je Mandela imao dosta zgusnut raspored i niz međunarodnih obveza", kaže za Sportnet Neil Tovey.

Zlatno razdoblje južnoafričkog nogometa

Bivši branič Tovey, koji je cijelu karijeru proveo u Južnoj Africi, igrajući za Durban City, AmaZulu i Kaizer Chiefs, predvodio je reprezentaciju u kojoj su bile zvijezde Premier lige poput Lucasa Radebea i Marka Fisha, a koja će za dvije godine izboriti svoje prvo Svjetsko prvenstvo.

"Na tom Afričkom kupu imali smo sve potrebno za nešto veliko. Bili smo iskusna reprezentacija, a već su neki igrali u europskim ligama, poput Radebea, Marka Williamsa i Philemona Masinge. Također, atmosfera na tribinama bila je čudesna, navijači su nas nosili, a prijateljstvo nas reprezentativaca samo je jačalo. Bili smo neraskidivi i to se preslikalo na teren, a vodio nas je izbornik Clive Barker, koji je posložio stvari", govori nam Tovey, čija je reprezentacija u nokaut-fazi nadjačavala Alžir, Ganu i Tunis.

Naslov iz 1996. nije bio kratkotrajni bljesak za Bafanu Bafanu. U godini francuskog Svjetskog prvenstva igrali su ponovno finale AFCON-a, a danas su opet prisutni na međunarodnoj sceni, nakon 16 godina pauze. Na Mundijalu 2026. prošli su skupinu i to s igračima koji uglavnom igraju u domaćoj, sve jačoj ligi, a Tovey je tihi comeback nadgledao kao tehnički direktor reprezentacije, dužnost koju je vršio od 2015. do 2020.

"Velika je stvar za Južnu Afriku to što se vratila na Svjetsko prvenstvo. Rezultati su se postupno počeli poboljšavati, posebice u omladinskim kategorijama, koje su uredno išle na velika natjecanja. Ove je godine stavljena točka na i dugotrajnog rada, baš nastupom u Americi, gdje su jezgru ekipe tvorili dečki iz Južnoafričke lige", ističe Tovey.

Modrić je unikatan

Naš sugovornik, koji je u razdoblju od 1992. do 1997. odigrao 52 utakmice za reprezentaciju, upoznat je i s rezultatima hrvatske nogometne vrste, koja je malo poljuljana nakon tri poraza u Ligi nacija.

"Hrvatska nogometna reprezentacija sada prolazi kroz smjenu generacija, 'promjenu garde'. To je i logično, ali hrvatski uspjesi u zadnjih desetak godina su nevjerojatni. Svaka nacionalna vrsta mora učiti na njima, a igrači poput Luke Modrića su unikatni, jedinstveni", zaključuje Tovey.

Nogomet je u slučaju Južne Afrike pokazao svu raskoš. Ne samo rezultatsku, već i onu drugu, možda i važniju – humanu.