Kratko pamćenje, kratki pogledi

Međutim, u Maksimirskoj 128 stvari će pokušati prezentirati upravo tako - vodstvo kluba "objesilo je" Josipa Kužea, opralo ruke od razočaravajućeg pohoda u Europi i slabe igre u HNL-u prebacivanjem krivnje u potpunosti na trenera koji od danog materijala nije skrojio momčad koju su svi priželjkivali.

Iako se borio, Kuže ovu bitku nije mogao dobiti. U Dinamu ga više nije željelo previše jakih igrača - Mamić, Barišić, članovi IO, moćni dnevni list koji je ujedno i sponzor Modrih, a možda i najvažnije - Milan Bandić. Zagrebački gradonačelnik najmoćniji je čovjek kluba iako vlada u sjeni. Dinamo bez gradskog novca ne može ovako raskošno (za hrvatske uvjete) živjeti, pa je itekako uputno slijediti savjete najjače figure Zagreba. U tom svijetu, gdje je Kužeov jedini argument rezultat, a jedini pravi adut navijači - smjena je bila samo pitanje vremena. Točnije, trenutka kada navijači neće biti toliko suglasni u potpori treneru kojeg rezultat i dalje mazi, no koji više ne drži konce momčadi u svojim rukama i koji jednostavno nema igru koju žele ljubitelji modre boje. Šibenik je bio taj trenutak, i BBB su shvatili da Dinamo ne igra kako bi željeli.

Kuže definitivno nije bez grijeha te je priča o njegovoj smjeni bila opravdana. Neovisno o porazu u Šibeniku, Dinamo u Prvoj HNL gura rezultatski odlično, ništa lošije nego lani kada je Kuže bio trenerski 'mesija'. Međutim, lani nije bilo Hajduka, Dinamo je s ovim učinkom daleko pobjegao i prvenstvno je bilo gotovo zakapareno. Sada, Vulić drži Bijele korak u korak s Modrima, a taj pritisak itekako se osjeća u Maksimiru i, iskreno, s njim se svi loše nose. I Kuže, i igrači, i uprava.

Trener je odgovoran za rezultat, možda još i više za igru. Kod kuće Kuže ima zadovoljavajući rezultat, no u Europi je doživio katastrofu. Da li je s ovom momčadi mogao i trebao više može se razgovarati, no Kužea nije nitko prisiljavao na preoptimistične izjave uoči Arsenala i posebice Auxerrea. Dinamov trener stavio si je veliki pritisak izjavom uoči Auxerre kada je rekao: "Ako se maksimalno spremimo, proći ćemo Francuze". S obzirom na debakl zagrebačkog sastava, s pravom se može postaviti pitanje - zašto onda Dinamo nije bio maksimalno spreman?

Po pitanju igre Kuže stoji još lošije - Dinamo igra dosta slabije nego lani, nema one lakoće gaženja suparnika, a kombinatorika koja je, opet po Kužeu, "među tri najbolje u Europi", ne uspijeva slomiti niti Slaven ili Šibenik, a kako bi onda Auxerre. Kuže se pod pritiskom malo izgubio, igračima je prečesto mijenjao pozicije, nema standardnosti sastava, dosta igrača palo je u formi, ponekad je uočljiva nedovoljna fizička pripremljenost, igra je jednostavno nedefinirana te Dinamo do pogodaka uglavnom dolazi zahvaljujući individualnoj klasi pojedinaca. Sve to je dovoljno da se povuče pitanje o Kužeovoj smjeni, vjerojatno je dovoljno da i s razlogom dobije otkaz.

Pogotovo bi to bio slučaj kada bi se moglo reći da ostale strukture kluba nisu učinile pogreške. Gotovo je nevjerojatno da će za niz raznih promašaja odgovarati samo Kuže. Veliki klub se umjesto djelima gradi rječima, strategija se mijenja iz sezone u sezonu, ne postoji dugoročna vizija iako se o njoj stalno priča.

Jedne sezone popularni su mladi hrvatski reprezentativci, druge sezone dovode se (pre)iskusni igrači iz inozemstva, onda su na redu stranci, i tako stalno ukrug bez jasno određenog plana kakvu momčad sagraditi da bi bila uspješna u Europi. Kako je moguće da nitko nije kriv što je za milijun dolara kupljen mačak u vreći? Nitko nije kriv za promašaje sa Juniorom i Carlosom (jedan od rijetkih Brazilaca bez traga brazilske tehnike)?

Zašto je prodan Goran Ljubojević kad Dinamo ima očit manjak napadača? Kako je Rukavinu zakapario Hajduk kad je Dinamo financijski moćniji? Zašto nije uspio dogovor s Jertecom? Zašto je bez liječničkog pregleda Dinamu pristupio čovjek s nizom operacija na koljenu, a koji je ujedno najskuplje Dinamovo pojačanje u povijesti? Ili, ako se vratimo samo sezonu prije, zašto se brzo odustalo od Pranjića, ili, zašto je prodan Niko Kranjčar, najtalentiraniji hrvatski nogometaš ove dekade i zaštitni znak kluba za 1.5 milijuna eura najvećem rivalu? Dinamo je uspio navijačima prodati priču da je za to kriv Niko, no i dalje stoji jednostavna činjenica da je to bio loš poslovni, ali i nogometni potez. Gdje su novi igrači iz Dinamove škole? Zašto su dovedeni Agić i Cvitanović kad njihovo iskustvo ne može sakriti činjenicu da su najbolje godine iza njih?

Sva ta pitanja ostat će, nažalost, neodgovorena. U Dinamu samo trener snosi odgovornost, a svi koji donose odluke o igračima, pa na kraju krajeva i o tom treneru, kao da su amnestirani od svih pogrešaka. Dinamo želi biti europski, ali u njemu se radi provincijski. U Maksimiru misle kako je dovoljno poslati Zvjezdana Cvetkovića u Južnu Ameriku ili Afriku, a on će se vratiti s nekoliko budućih superstarova. A istodobno, bogatiji i bolje organizirani klubovi imaju cijelu mrežu skauta na tim područjima te su najvjerojatnije zakaparili sve što vrijedi. Jer nije svaki Brazilac odmah po domovnici sjajan španer.

Jedini mogući put za Dinamo je uprijeti snage u vlastitu školu koja je redovito znala prvoj momčadi dati nekoliko dragulja od kojih neko vrijeme živi momčad, a potom i klub (kad ga prodaju). K tome, treba razviti snažnu mrežu skauta u Hrvatskoj, jer ne može se dogoditi da igrač s potencijalom kao što ga ima Ante Rukavina postane zapažen tek kad zabije nekoliko golova. Hrvatski bazen nije prevelik, ali je oduvijek dao dovoljno talenata da se mogu osprkbiti barem Dinamo i Hajduk. No talente treba prepoznati, a onda s njima puno raditi da bi se stvorio igrač. Rukavina je morao biti prepoznat prije, jer Hajduk ili Dinamo u njemu neće dobiti gotovog igrača već potencijal s kojim treba raditi, dok je vani netko s 21 godinom danas već definiran nogometaš.

Kuže je Pedro, a novi trener je spasitelj koji će Dinamo vinuti do naslova prvaka i potom se otisnuti u Europu. I imena mogućih kandidata za vruću klupu jasno daju do znanja koliko se kratko pamti u Maksimirskoj. Zlatko Kranjčar? Do prije nekoliko mjeseci, Kranjčar je u Mamićevim očima bio najveći neprijatelj Dinama, nepoželjna osoba u Maksimiru. A mediji su ga prokleli kao krivca za neuspjeh na SP. Sada ga, pak, mnogi vide kao spasitelja, isti koji ga "do jučer" nisu željeli više u nogometu.

Nikola Jurčević, Velimir Zajec, Miroslav Blažević - svi oni sada su opet popularan pick, a svojedobno su izgurani s Maksimira. Dok, recimo, Kuže sada više nije dobar ni za što, iako je do prije nekoliko mjeseci "radio bolje nego ijedan Dinamov trener". U Maksimiru osim što kratko pamte, kratko i gledaju - žele instant uspjeh, instat igru, instant zvijezde, a sve to ne ide preko noći...