Rezultatski neuspjeh u sjeni KHL-a

Iako bi nakon četiri godine igranja u EBEL-u upravo to trebao i mogao biti rezultatski cilj Medveščaka (bio je zapravo već i ove godine, što čini sezonu rezultatski neuspješnom), pitanje svih pitanja sasvim je nevezano uz EBEL.

Hoće li se Medveščak pridružiti KHL-u?

Ako je odgovor DA, sve se mijenja i analiza protekle sezone zapravo postaje suvišna i nevažna. Potpuno drugačije tržište, liga, suci, igrači, stil igre, protivnici, standardi, financijske potrebe, budžeti, aranžmani putovanja, apsolutno sve u KHL-u je drugi svijet u odnosu na EBEL. I iako bi iskustvo EBEL-a iznimno pomoglo Medvjedima u prilagodbi, to ne mijenja činjenicu da bi KHL bio potpuno drugačiji izazov.

Koji, dakako, sa sobom nosi puno potencijalnih opasnosti, ponajviše financijske prirode jer budžet za takvo natjecanje Medveščak ne može podnijeti s dosadašnjim prihodima i dosadašnjim sponzorima. Rusi bi morali pomoći (primjerice, ruska Sberbank koja je ušla u Hrvatsku kupnjom Volksbanke), no naravno da će svi takvi aranžmani biti malo riskantniji od dosadašnjih.

No, ulazak u KHL - ako se za to ispune prvenstveno ti financijski uvjeti - za Medveščak je neupitan potez, ako je moguć. Sudjelovanje u drugoj najjačoj ligi svijeta i hokej na takvoj razini donio bi Medveščaku i vrhunski sportski, a ne samo marketinško-navijački status u domaćim okvirima.

Naime, neupitno je - usprkos brojnim pokušajima onih kojima "Medveščak ide na živce" - da je Medveščak četiri godine u nizu domaći sportski "proizvod" broj jedan u kontekstu ispunjenosti dvorane, odnosa s navijačima i pozitivnog imidža u medijima. Što je nekad nazivano "privremenim hitom", danas je jednostavno normalno, ispunjena dvorana i dobra atmosfera jednako su sigurni kao da će se utakmica igrati na ledu, a ne travi.

No, isto je tako bila upitna Medveščakova vrijednost u sportskim terminima s obzirom na nastupe u Ligi prvaka Dinama ili RK Zagreba, ili Cedevite u Euroligi. EBEL je dobra, solidna regionalna hokejska liga, no ipak na sportskoj razini manje kvalitetna, primjerice, u odnosu na poziciju košarkaške ABA lige u europskim razmjerima. Kako je košarka ipak puno popularniji sport u Hrvatskoj, Medveščakov isključivo sportski status nije mogao biti na razini Dinama, Cedevite ili RK Zagreba bez obzira što, iz brojnih razloga, ima bolji imidž od svih navedenih, i uopće svih hrvatskih klubova.

Ulazak u KHL odnosi sve upitnike oko Medveščaka kao sportskog projekta. Taj bi potez morao promijeniti odnos Zagreba i Zagrebačkog sportskog saveza, svih aktualnih i potencijalnih sponzora, televizijskih kuća, naravno i igrača koji bi eventualno bili kandidati za pojačanja. Medveščak u KHL-u je vrhunski sportski proizvod.

Koliko je to realno? Sudeći po onome što se govori oko kluba, prilično. No, dok se posao zaista ne realizira, Medveščakovim navijačima ostaje analiza upravo završene sezone.

I osjećaj razočaranja.

Sezona puna uspona i padova ispala je krivo isplanirana. Medveščak je u najboljoj formi bio kada mu je bilo najmanje važno, a u krizu je ušao kada se trebalo izboriti za dobro mjesto u doigravanju. Sustav natjecanja nije bio briljantan, ali svima je bio isti, a Medveščak je u međurundi izgubio poziciju koju je imao u prvom dijelu sezonu pa je dobio protivnika kojeg drugi nisu htjeli. Kako su Medvjedi saznali - s razlogom.

Red Bull se mučio i mučio, mijenjao mali milijun igrača što si zahvaljujući svom budžetu može priuštiti, ali je uhvatio dobru formu kada mu je to bilo najvažnije. Nije to bio sjajan i nepobjediv Red Bull, daleko od toga, niti je sada favorit za osvajanje naslova, no Medveščak je mogao i trebao imati lakšeg protivnika u četvrtfinalu. Sam si je kriv što tako nije i bilo.

Četvrtfinale je moglo otići na obje strane. Medveščak može žaliti zbog sva tri produžetka koja je izgubio, no najveći propust svakako je izgubljena dobivena situacija u petoj utakmici, kada je nakon briljantne druge trećine imao ugodnih 4:2, pred vlastitim navijačima.

Tempiranje forme svakako je odgovornost i stručnog stožera na čelu s Martyjem Raymondom koji je od ljubitelja navijača ipak postao krivac za štošta, kako to već kod nas biva s trenerima. Njegov ostanak u Ledenoj je, dakako, upitan, i zbog njegovih želja i zbog Medveščakovih. Želi li ostati? Želi li klub njegov ostanak? Niti na jedno pitanje odgovor nije sigurni DA.

No, bilo je u tim usponima i padovima objektivnih okolnosti. Nije, naime, iznenađujuće da je Medveščak najbolji bio u razdoblju kada nije imao problema s ozljedama i kada je u svojim redovima imao i NHL-ovca Dustina Jeffreyja, kao što ne čudi pad forme nakon odlazaka Jeffreya i Zanoškog te sitnih i manje sitnih ozljeda u drugom dijelu sezonu, pa i u doigravanju. Medveščak nema dovoljno duboku momčad (opet, ništa novog) da bi lako prevladao izostanak igrača poput Bucka i Waugha u seriji protiv Red Bulla.

Iako Red Bullu treba čestitati na zasluženom prolasku, teško se oteti dojmu kako se sudački kriteriji redovito u doigravanju mijenjanju na štetu Medveščaka, ili bolje rečeno, u korist austrijskih momčadi. Dojam je da Austrijanci čine medvjeđu uslugu sami sebi i svojoj ligi, no ako ih veseli...

Medveščakova sezona opet je donijela i razne uspjehe izvan leda. Slika nastupa u Areni - usprkos svim organizacijskim problemima i Gojanovićevom stresu - obišla je uistinu cijeli svijet, a dva razdoblja u zagrebačkoj Areni pokazala su da Medvjedi imaju potencijal puniti tu dvoranu iz utakmice u utakmicu, a ne samo za posebne kratke projekte. To je, naravno, puno teže, ali u slučaju ulaska u KHL - postaje moguće.

Još jednom je Medveščak presložio momčad uoči sezone, što navijače polako počinje frustrirati jer se teško vezati za pojedince poput Hećimovića ili Zanoškog ako za baš svakoga postoji realna opasnost da svakog trenutka može napustiti klub, no to vjerojatno ulazi pod "probleme u odrastanju" - ne zaboravimo da je Medveščak ipak završio tek četvrtu godinu u ovom natjecanju. Nakon odlazaka igrača poput Morencyja ili Zanoškog, dojam je da je Medvjedima nedostajao jedan pravi "razbijač", no zato vesele dobro pogođena pojačanja poput Greentreeja ili Bucka.

Možda najviše ipak govore dolasci Slovaka Tomasa i Gašparovića. Zaokret s Kanađana na Slovake, vjerujemo, nije slučajan i pokazuje da je Medveščak na putu prema KHL-u i da razmišlja i djeluje u tom smjeru.

Nedvojbeno, cijela priča o Medveščakovoj sezoni pod debelom je sjenom KHL-a. U tom kontekstu, poraz u četvrtfinalu ili u finalu Medveščaku je nevažan jer ako uspije izboriti KHL - Medveščak je pobijedio u puno važnijoj utrci.