Vrhunski kriterij

Gradu Zagrebu zaista se ne može prigovoriti da zanemaruje sport - najbogatiji grad u državi izdvaja nešto više od 180 milijuna kuna godišnje za sport što je za svaku pohvalu, te su u odnosu na klubove u drugim gradovima zagrebačke momčadi i ekipe u povlaštenom položaju. Od tih 180 milijuna kuna, otprilike pola namijenjeno je održavanju objekata, dok je druga polovica rezervirana za klubove, uključujući njihove omladinske pogone koji su Gradu jako važni.

Gradska potpora nekim klubovima tu ne staje, bilo kroz Turističku zajednicu ili Holding, Zagreb odabrane nagradi s još nekoliko milijuna. Dinamo je definitivno 'mezimac' Grada, u klub iz Maksimirske 128 ove godine je, bez novca od TZ-a i Holdinga, stiglo nešto više od 30 milijuna kuna, iduće će još 10-ak više. Ako se tome pribroji novac od TZ-a i Holdinga, lako je izračunati da Dinamo od Grada dobiva između 50 i 60 milijuna kuna, što čini Zagreb daleko najvažnijim financijerom nogometnog prvaka.

Tim brojkama nema se što prigovoriti; Milan Bandić na poziciji je koja mu daje za pravo izabrati veće i manje prioritete Grada, pa ako je sadašnja vlast odlučila upravo od Dinama stvarati brand - neka tako bude. Ako Turistička zajednica, Holding, pa i sam Grad, smatraju kako im upravo ulaganje u Dinamo, kao najprepoznatljiviji sportski simbol grada Zagreba, donosi najviše koristi, to je poslovna odluka za koju oni odgovaraju i koja, objektivno, ima smisla.

K tome, nije sporno kako su nogometni objekti (stadioni, pomoćni tereni...) puno skuplji za održavanje od košarkaših, rukometnih, vaterpolskih ili odbojkaških, pa samim time ne može bit zamjerki na činjenicu da Dinamo dobiva puno više novca za održavanje pogona (13 milijuna kuna) nego primjerice Cibona (tri milijuna). Sve bi to bilo u redu, da nema jednog velikog ALI!

Grad Zagreb, naime, uz Program javnih potreba za sport (spomenutih 180 milijuna kuna) ima i poseban fond za poticanje rada vrhunskih klubova Grada Zagreba. Taj fond po svom imenu ne može imati nepostojeće, nejasne ili upitne kriterije, poticajna sredstva za vrhunske klubove moraju biti alocirana po kvalitetnom, preciznom, pravednom i jasnom kriteriju. Međutim, i površan pogled na alokaciju tih sredstava za iduću godinu pokazuje da nema nikakvog kriterija, kamoli pravednog. U gradskim uredima nemoguće je pronaći odgovor na pitanje - prema kojim kriterijima je podijeljeno predviđenih 25 milijuna kuna. Zna se tek da o tome odlučuje Gradsko poglavarstvo, ili u prijevodu - gradonačelnik dijeli onako kako smatra primjerenim.

To u nekim stvarima može biti ispravno, no u Fondu za vrhunski sport ne. Bez okolišanja - apsolutno je neprihvatljivo da nogometni klub Dinamo (prvak države), koji usprkos silnim ulaganjima (za hrvatske pojmove) nije sposoban proći 1. kolo Kupa Uefa (što znači da nije niti među 62 najbolja kluba u Europi ove sezone) kroz ovaj Fond dobiva pet (!) puta više novca od euroligaša Cibone. Košarka ni u hrvatskim, još manje europskim mjerilima nije 'lijevi' sport, Euroliga je po važnosti i kvaliteti natjecanja odmah do Lige prvaka, a Cibona već godinama više-manje ravnopravno parira zaista najboljim klubovima Europe, čemu Dinamo, objektivno, nije ni blizu.

KK Cibona je prošle sezone poput Dinama postala prvak države, dok je u Europi bila na mali korak do prolaska među osam najboljih klubova Starog kontinenta (prije toga je prošla u Top 16). U jednoj rečenici - klub koji ne može proći 1. kolo drugog po jačini europskog natjecanja dobiva pet puta više novca od kluba koji je izborio Top 16, potom bio na korak do četvrtfinala. Takva raspodjela novca ne može biti plod ni pravednog ni osmišljenog ni jasnog kriterija za vrhunski sport. Poruka takve raspodjele je samo jedna - vrhunski sport je samo nogomet. Kako drugačije objasniti da NK Zagreb, koji uopće nije iskoračio u Europu, niti je u domaćim natjecanjima ostvario bilo kakav uspjeh, dobiva jednako sredstava iz ovog Fonda kao i Cibona? Zar to ima ikavog smisla?

Cibona iz tjedna u tjedan u Zagreb dovodi najbolje klubove Europe, s time da ih uglavnom ispraća pognute glave jer u Draženovom domu cibosi gube iznimno rijetko. Da li je više vrhunska pobjeda Cibone nad Maccabijem ili Zagrebova nad Hajdukom? A košarka zaista nije drugorazredni sport, štoviše, uz nogomet je najpopularniji sport svijeta. Ako je u takvom sportu Cibona konkurentna, Dinamo nije, a Zagreba uopće nema - kako je moguća ovakva raspodjela u Fondu za vrhunski sport?

Što je najžalosnije - Ciboni malo nedostaje da napravi i taj dodatni korak te se definitivno uključi u borbu za europski vrh. Realno, bilo bi zaista čudo da Dinamo, bez obzira na ulaganja, uopće razmišlja o takvom scenariju. Čak i ako se u alociranju ovih sredstava koristi argument stvaranja Dinamovog branda, opet se zaboravlja da je u Europi Cibona daleko prepoznatljivija od Dinama. I da Cibona, u Europi, ima puno veću težinu od Dinama, i da Cibona, u Europi, predstavlja Zagreb bolje i efikasnije od Dinama. Zar Zagrebu ne bi puno veća reklama bila Cibona na Final Fouru nego Dinamo u Ligi Uefa s još 29 klubova? Ili u Gradu misle da se i u Europi gleda samo nogomet, dok je košarka gurnuta na margine, kao kod nas?

Nesrazmjer u davanjima iz ovog Fonda za Dinamo i Cibonu samo je jedan, najočitiji i najnepravedniji primjer, ali ima ih još dosta. Ukupno je 10 klubova bilo te sreće naći se u podjeli, a već to povlači neka pitanja o tome tko je zaslužan, tko nije i najvažnije - zašto. Primjerice, zašto nema vaterpolskog kluba Medveščak koji, istina, nije osvojio trofeje prošle godine, ali sjajno radi s mladim kategorijama. Trofeje nisu osvojili ni rukometašice Trešnjevke i Lokomotive, pa ni rukometaši Agram Medveščaka, ni nogometaši Zagreba. Što je s hokejom na ledu?

Ili, kako je moguće da Akademski odbojaški klub Mladost, sa svoja dva pogona (ženski i muški), velikom školom (520 dječaka i djevojčica), s dobro razvijenom strategijom razvoja te škole i s tri trofeja (dvostruka kruna za muškarce, prvenstvo za djevojke) dobiva tek 100.000 kuna više od Agram Medveščaka koji nije osvojio ništa, niti radi s tolikim brojem klinaca. Lani je AOK Mladost dobivao 10 posto proračuna ovog Fonda, sad tek tri posto.

Još jednom - Grad na čelu s Milanom Bandićem ima pravo donositi odluke hoće li forsirati Dinamo kao definitivno najpopularniji zagrebački klub, hoće li više dati odbojkašima, rukometašima ili košarkašima. No, kad se govori o raspodjeli novca za vrhunski sport, a tih 25 milijuna kuna je malo u odnosu na 180, onda se može puno jasnije, pravednije i bolje odrediti tko taj novac zaslužuje i u kojem omjeru.

Ovako, odašilje se poruka da u Zagrebu vrijedi samo nogomet, dok se svima ostalima, bez obzira na rezultate, uspjehe, europsku konkurentnost - daju mrvice. Mrvice u odnosu na Dinamo. Zaista 'vrhunski' kriteriji u podjeli love za vrhunski sport, nema što...