Juriš

Ženski šovinizam?

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 12.03.2007.

Pao je pretposljednji "bastion muškog teniskog šovinizma"! Već ove godine na najprestižnijem (dakle i najbogatijem) teniskom turniru zarade tenisačica izjednačit će se sa zaradama tenisača. U vremenu svekolike lažne i šuplje "ravnopravnosti" i isforsiranog izjednačavanja neizjednačivog, riskirate javno prozivanje i optužbu za šovinizam ako se usudite upitati je li ovakva "ravnopravnost" poštena? Pa testirajmo demokraciju...

Pao je i Wimbledon! Tri od četiri Grand Slama (ostao je još samo Roland Garros, ali i on će "popustiti" uskoro), kao i većina najvećih svjetskih turnira, izjednačili su novčane nagrade za tenisačice i tenisače.

Šampanjcem stavljenim na hlađenje u stožerima dvije-tri tenisačice koje će i svaki površni pratitelj već danas imenovati sigurnim polufinalisticama svakog Grand Slam turnira, nazdravit će svi oni deklarativni zagovaratelji "bezuvjetne sveopće ravnopravnosti", koji će u ovome vidjeti "svoju novu pobjedu".

Pritom se nitko od njih neće zapitati zašto će tenisačice i dalje igrati svoje mečeve na dva dobivena seta i pred polupraznim tribinama sve do polufinala, dok će tenisači i dalje izlizavati svoje rekete u neusporedivo snažnijoj i brojnijoj konkurenciji, uglavnom u četiri ili pet setova, puneći tribine i kasu organizatora iz meča u meč, već od prvog kola.

"Već godinama radimo ankete među ljudima koji dolaze gledati mečeve i u posljednjih deset godina 70% njih izjavilo je da najviše dolaze radi muških singlova i da ih to najviše zanima", izjavio je nekadašnji prvi čovjek Wimbledoma John Curry. Danas je priča drugačija, statistike više ne vrijede, niti se za njih pita.

Statistike poput ove, recimo. Roger Federer je za pobjedu u prošlogodišnjem Wimbledomu morao osvojiti 202 igre, dok je Amelie Mauresmo do titule došla osvojivši svega 142. Razlika u trudu? Službeno 30%. Neslužbeno - možda i dvostruko.

Velike rasprave vode se u teniskom svijetu, ali i onom virtualnom. Teniske stranice i forumi već mjesecima su mjesta rasprava o korektnosti ove odluke i rijetki su oni koji podržavaju izjednačavanje. "I ja sam za izjednačavanje, ali tek onda kad tenisačice budu ulagale isti trud kao i tenisači. Zašto tenisačice ne igraju u pet setova? Zar se trkačice ili plivačice ne natječu na istim udaljenostima kao i njihovi muški kolege?", stoji u jednom komentaru na jednom od najpoznatijih teniskih foruma.

Slično je razmišljanje i Gorana Ivaniševića. "Apsolutno se slažem da tenisačice i tenisači budu jednako plaćeni, ali neka onda imaju i jednake uvjete. Da vidim koja bi to igračica uspjela stajati na suncu 5-6 sati, igrajući pet setova iz kola u kolo. Ako žele ravnopravnost, neka bude ravnopravnost. Ali zaista ravnopravnost".

Iako slično Goranu razmišlja i velika većina teniskih profesionalaca, nevjerojatno je da su tek tako popustili pred pritiskom snažnih lobija koji su podizanjem novčanih nagrada tenisačicama obezvrijedili trud i znoj kojeg je potrebno uložiti da bi se dokopalo drugog tjedna na bilo kojem od muških turnira.

Hinjena "ravnopravnost" u ovom slučaju nije ništa drugo nego poraz sportske časti i poštenja. Upravo onih stvari koje bi vrhunski sport trebao promicati. Muški ili ženski - svejedno. Nažalost, novac sve uspješnije kompenzira sve ljudske mane, pa tako i ponos. U ovom slučaju ženski. Jer nisam primjetio da je i jedna igračica potegnula pitanje ravnopravnosti u dijelu u kojem im ravnopravnost ne odgovara.

Ali hej, možda sam ja samo još jedan u nizu muških šovinista koji ne shvaćaju prave dimenzije novootkrivene "ravnopravnosti". I koji usput više teško izdrži i jedan set ženskog tenisa bez čepića za uši.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!