Juriš

Za Euro spremni

Još su zaista samo sati preostali do odluke koja bi mogla promijeniti srednjoročnu budućnost ne samo Hrvatske, nego i ovog dijela Europe. U ukupnoj slici nogomet je samo jedna stvar koja bi profitirala domaćinstvom Europskom prvenstvu 2012. No, što ako nas pobijede bogatiji i veći?

Strepnja i iščekivanje sutrašnje objave domaćina Europskog nogometnog prvenstva 2012. dosegnula je vrhunac. I svi oni koji su sigurni kako "nemamo šansu to dobiti", iza leđa skriveno stišću prste i nadaju se da će ih UEFA ugodno iznenaditi.

Koliko košta i što dobivamo?

Ako bi Hrvatska i Mađarska dobile EP 2012., Hrvatsku bi to koštalo oko 5,5 milijardi kuna (oko 750 milijuna eura). To bi u potpunosti trebala pokriti potrošnja stranih gostiju koji će za vrijeme EP-a posjetiti našu zemlju, budući da se ona procjenjuje na 5,5 milijardi kuna.

Vezane vijesti

Talijanska kandidatura
17.04.2007.
Poljsko-ukrajinska kandidatura
17.04.2007.
Hrvatsko-mađarska kandidatura
17.04.2007.

Najviše će nas koštati izgradnja i rekonstrukcija stadiona, oko 367 milijuna eura. Stadion u Maksimiru koštat će 138,3 milijuna eura, poljudski stadion 75,5 milijuna eura, riječki stadion 87,6 milijuna eura, a osječki stadion oko 65,8 milijuna eura.

Također, zahvaljujući EP u Hrvatskoj će se otvoriti između 10 tisuća i 25 tisuća novih radnih mjesta.

Hrvatska bi domaćinstvom EP-a višestruko profitirala, no najviše bi koristi imao hrvatski turizam. Europsko nogometno prvenstvo je drugi najvažniji medijski događaj na svijetu, odmah nakon SP u nogometu. A treba podsjetiti da je SP 2006., koje je održano u Njemačkoj, doseglo gledanost od devet i pol milijardi gledatelja širom svijeta. Riječ je o kumulativnom iznosu i on se dobije zbrajanjem gledanosti sve 64 utakmice koje su odigrane na SP u Njemačkoj.

Europsko prvenstvo kad je u pitanju gledanost može računati na barem trećinu iznosa gledanosti SP-a, a to bi značilo više od tri milijarde gledatelja.

Također, treba reći da su ljubitelji nogometa u Hrvatskoj proveli ukupno 98 milijuna sati pred tv-ekranima za vrijeme SP u Njemačkoj.

Ako to smanjimo na trećinu i pomnožimo sa stanovništvom Njemačke, koje je skoro 20 puta veće od broja stanovnika u Hrvatskoj, to znači da će Nijemci tijekom EP 2012. provesti 600 milijuna sati pred tv-ekranima gledajući događaje iz Hrvatske i Mađarske.

Nema novaca kojima bi se mogla platiti takva reklama, a kada bi i postojala cijena takve promidžbe, Hrvatska si ju nikada ne bi mogla priuštiti.

Pričati o tomu koliko bi ovaj događaj utjecao na narednu "hrvatsku petoljetku" više ni ne treba, sve je već rečeno. Dovoljno je reći da bi naša zemlja, zajedno s Mađarskom, doživjela pravi "ekonomski katapult" i u pet godina dosegnula stvari za koje će nam inače trebati puno više.

Svi smo svjesni priče kako smo "jedino mi logičan izbor", ali isto tako treba biti jasan i reći da isto misle i naši protukandidati. Ako ćete igrati na talijansku moralnost ili poljsko-ukrajinsku realnost da "to nije to", brzo ćete se razočarati. I jedni i drugi priču doživljavaju potpuno isto kao i mi. I bit će razočarani ako ne dobiju.

Međutim, nije teško ne primjetiti da je hrvatsko-mađarski (usuđujem se čak reći hrvatski više od svih) entuzijazam uvjerljivo ispred ostalih kandidatura. U Italiji su tek nedavno uopće počeli ozbiljnije pričati i pisati o tom događaju, ali status političke i nogometne sile omogućuje im da obje zajedničke kandidature gledaju "s visoka". Priznajte, da ste vi Talijani, zar biste se plašili Hrvatske i Mađarske, Poljske i Ukrajine?

Na drugom kraju Europe, Poljaci i Ukrajinci igraju samo na jednu kartu i sve su stavili na nju. Veličina tržišta. Adut u kojem smo mi najinferiorniji. Sve ostalo Poljaci i Mađari su gurnuli u stranu.

Međutim, jedna stvar već duže vrijeme "bocka" našu maštu. Zove se Rusija. Jučer je u nekim talijanskim medijima izašla informacija kako su se Talijani i Rusi dogovorili o međusobnoj podršci 2012. i 2016., što se najlakše može smjestiti u rang špekulacija. Posebno ako uzmemo u obzir da je prošlog tjedna ugledni njemački Sport Bild objavio kako je njihova "interna informacija" da EP dobivaju Hrvatska i Mađarska. Zašto bismo više vjerovali talijanskoj štampi, direktno zainteresiranoj za cijelu priču, nego njemačkoj, koja svoju "računicu" tu nema?

Ali Rusija zaista ima nekakav misterij iza sebe, jer mnogima još uvijek nije jasno zbog čega se najveća europska zemlja povukla iz objavljene kandidature za EP 2012. Za to ni danas ne postoji jednodimenzionalno objašnjenje, jer Rusima ne nedostaje ni novca, ni dobrih stadiona koje su već izgradili ili grade, ni gospodarskih aduta, ni političkih interesa.

Kruže priče kako su Rusi zaista odigrali nekakvu igru, ali kakvu - još uvijek je teško reći. Ako su se povukli zbog 2016., onda je jasno da Poljska i Ukrajina sutra nemaju šanse, a logičnije je da su se u tom slučaju za lobiranje priklonili utjecajnijim Talijanima, nego nama i Mađarima. Bilo kako bilo - znat ćemo ubrzo.

Što će se dogoditi ako Hrvatska sutra ne dobije dovoljno glasova Uefinih delegata? Ništa. Sunce će i u četvrtak izaći, hrvatski nogomet će i tada čekati veliki posao, a državni razvojni programi koji se vežu za dobivanje ovog domaćinstva, morat će se ostvariti na drugačiji način.

Milijun potrošenih eura za kandudaturu ostat će vrhunski uložen novac u promociju naše zemlje, jer smo tri godine za te novce dospijevali u sve svjetske medije i prčevito prikosili velikima, nadajući se da će Europa prepoznati potrebu da nogomet razvija i izvan onih najvećih i najbogatijih država.

Što god se dogodilo u srijedu u Cardiffu, hrvatska država i hrvatski nogomet mogu biti ponosni na odrađeni posao i na činjenicu da smo barem na neko vrijeme plivali s velikim ribama u velikom akvariju.