Hrvatsko-mađarska kandidatura

GRADOVI DOMAĆINI:

Budimpešta, Debrecen, Gyor, Szekesfehervar (Mađarska), Zagreb, Split, Rijeka, Osijek (Hrvatska)

STADIONI

BUDIMPEŠTA: Stadion Ferenc Puskas, izgrađen 1953. godine. Originalno nazvan Nepstadion koji sada nosi ime najveće mađarskog nogometaša svih vremena koji je preminuo u studenom prošle godine. Trenutačni kapacitet stadiona je 28,115 mjesta, te mu je potrebna velika rekonstrukcija kako bi došao na razinu potrebnu za ugošćivanje finala EURA i planiranog kapaciteta od 61,000 mjesta.

DEBRECEN: Stadion DVSC, izgrađen 1993. Trenutačni kapacitet mu je 10,200 mjesta, a planirani 35,000. Također, planirano je postavljanje rflektora koji će isijavati zeleno svjetlo.

GYOR: Stadion Gyori ETO, izgrađen 1972. Stadion je trenutačno u rekonstrukciji nakon koje bi se kapacitet trebao povećati sa sadašnjih 16,000 na 35,000 mjesta.

SZEKESFEHERVAR: Stadion Sostoi, izgrađen 1948. Trenutačni kapacitet 20,000, nakon rekonstrukcije bi trebao biti 45,000 mjesta.

ZAGREB: Stadion Maksimir, izvorno izgrađen 1912. godine. Trenutačno u fazi rekonstrukcije, a kapacitet mu je 40,000 mjesta. Planira se povećanje na 55,000 mjesta.

SPLIT: Stadion Poljud, izgrađen 1979. Trenutačni kapacitet 35,000, planirani 55,000.

RIJEKA: U planu izgradnja novog stadiona kapaciteta 35,000 mjesta.

OSIJEK: U planu izgradnja novog stadiona kapaciteta 35,000 mjesta.

Za rekonstrukciju stadiona u Hrvatskoj planira se ukupno uložiti 367 milijuna eura.

NAJVEĆI NOGOMETNI USPJESI:

Mađarska je dva puta bila finalist svjetskih prvenstava - 1938. i 1954. godine. kada su gubili od Italije 2-4 i Njemačke 2-3. Na EP su 1964. bili treći, a 1972. četvrti.

Najveći uspjeh hrvataskog nogometa od osamostaljenja je treće mjesto na SP 1998. u Francuskoj.