Za Euro spremni

Strepnja i iščekivanje sutrašnje objave domaćina Europskog nogometnog prvenstva 2012. dosegnula je vrhunac. I svi oni koji su sigurni kako "nemamo šansu to dobiti", iza leđa skriveno stišću prste i nadaju se da će ih UEFA ugodno iznenaditi.

Pričati o tomu koliko bi ovaj događaj utjecao na narednu "hrvatsku petoljetku" više ni ne treba, sve je već rečeno. Dovoljno je reći da bi naša zemlja, zajedno s Mađarskom, doživjela pravi "ekonomski katapult" i u pet godina dosegnula stvari za koje će nam inače trebati puno više.

Svi smo svjesni priče kako smo "jedino mi logičan izbor", ali isto tako treba biti jasan i reći da isto misle i naši protukandidati. Ako ćete igrati na talijansku moralnost ili poljsko-ukrajinsku realnost da "to nije to", brzo ćete se razočarati. I jedni i drugi priču doživljavaju potpuno isto kao i mi. I bit će razočarani ako ne dobiju.

Međutim, nije teško ne primjetiti da je hrvatsko-mađarski (usuđujem se čak reći hrvatski više od svih) entuzijazam uvjerljivo ispred ostalih kandidatura. U Italiji su tek nedavno uopće počeli ozbiljnije pričati i pisati o tom događaju, ali status političke i nogometne sile omogućuje im da obje zajedničke kandidature gledaju "s visoka". Priznajte, da ste vi Talijani, zar biste se plašili Hrvatske i Mađarske, Poljske i Ukrajine?

Na drugom kraju Europe, Poljaci i Ukrajinci igraju samo na jednu kartu i sve su stavili na nju. Veličina tržišta. Adut u kojem smo mi najinferiorniji. Sve ostalo Poljaci i Mađari su gurnuli u stranu.

Međutim, jedna stvar već duže vrijeme "bocka" našu maštu. Zove se Rusija. Jučer je u nekim talijanskim medijima izašla informacija kako su se Talijani i Rusi dogovorili o međusobnoj podršci 2012. i 2016., što se najlakše može smjestiti u rang špekulacija. Posebno ako uzmemo u obzir da je prošlog tjedna ugledni njemački Sport Bild objavio kako je njihova "interna informacija" da EP dobivaju Hrvatska i Mađarska. Zašto bismo više vjerovali talijanskoj štampi, direktno zainteresiranoj za cijelu priču, nego njemačkoj, koja svoju "računicu" tu nema?

Ali Rusija zaista ima nekakav misterij iza sebe, jer mnogima još uvijek nije jasno zbog čega se najveća europska zemlja povukla iz objavljene kandidature za EP 2012. Za to ni danas ne postoji jednodimenzionalno objašnjenje, jer Rusima ne nedostaje ni novca, ni dobrih stadiona koje su već izgradili ili grade, ni gospodarskih aduta, ni političkih interesa.

Kruže priče kako su Rusi zaista odigrali nekakvu igru, ali kakvu - još uvijek je teško reći. Ako su se povukli zbog 2016., onda je jasno da Poljska i Ukrajina sutra nemaju šanse, a logičnije je da su se u tom slučaju za lobiranje priklonili utjecajnijim Talijanima, nego nama i Mađarima. Bilo kako bilo - znat ćemo ubrzo.

Što će se dogoditi ako Hrvatska sutra ne dobije dovoljno glasova Uefinih delegata? Ništa. Sunce će i u četvrtak izaći, hrvatski nogomet će i tada čekati veliki posao, a državni razvojni programi koji se vežu za dobivanje ovog domaćinstva, morat će se ostvariti na drugačiji način.

Milijun potrošenih eura za kandudaturu ostat će vrhunski uložen novac u promociju naše zemlje, jer smo tri godine za te novce dospijevali u sve svjetske medije i prčevito prikosili velikima, nadajući se da će Europa prepoznati potrebu da nogomet razvija i izvan onih najvećih i najbogatijih država.

Što god se dogodilo u srijedu u Cardiffu, hrvatska država i hrvatski nogomet mogu biti ponosni na odrađeni posao i na činjenicu da smo barem na neko vrijeme plivali s velikim ribama u velikom akvariju.