Juriš

Nikih problema

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 23.04.2007.

Odavno ne pamtimo ovako težak tjedan hrvatskog sporta. Počeo je razočaranjem u Cardiffu, nastavio se oproštajem na Sljemenu, kulminirao nokautom u Manchesteru, a završio tragedijom u Poreču. Prva faza razočaranja glede nedobivanja EP 2012. pomalo splašnjava, no na površinu su isplivala brojna zanimljiva pitanja. I odbila se o aroganciju čelnog čovjeka HNS-a...

S gubitkom ljudskog života neusporediva je bilo kakva druga nesreća. Kroz takav kontekst treba gledati i "tragedije" kojima se proglašavao gubitak EP-a 2012., Janičin konačni oproštaj ili Mirkov stravični nokaut. Tragedija je ipak nešto drugo. Tragedija je kad čovjek pogine zbog tuđe pogreške. A to se dogodilo na auto-utrci u Poreču. Iz te perspektive lakše se nositi i s nekim drugim temama.

Vlatko Marković je bez dvojbe čovjek koji je napravio uglavnom sve što je mogao da bi Hrvatska dobila domaćinstvo EP 2012. Bez dvojbe je i čovjek čije ime ima određenu "težinu" u europskim nogometnim krugovima, makar ne ni približno onako značajnu kako si je on umislio. I još gore - uvjerio i nas ostale.

Ali Vlatko Marković nije ni približno napravio dovoljno da bi raščistio i uredio situaciju unutar prostora "od Prevlake do Dunava". Sam je sebe proglasio "ministrom vanjskih poslova", a od "ovozemaljskog" nogometa s gnušanjem je okrenuo glavu, ogradivši se vječnim izgovorom "To vodi Udruga prvoligaša".

Ishodište hrvatskih nogometnih problema nije u Cardiffu. Nije ni u Nyonu, Bruxellesu, Debrecenu, Auxerreu. Ishodište problema koji će stajati glave hrvatski nogomet u srednjeročnoj perspektivi je potpuno zanemareno prvenstvo, kojim i dalje vladaju lobiji i štite uske interese onih koji nad njima vuku konce.

Na stranu ljutnja što nas je "Marković navukao da mu vjerujemo", ako bismo i prihvatili da zaista i nije mogao više u Cardiffu, onda priču kako "on ne odgovara za hrvatsko prvenstvo" više zaista ne želimo slušati. To je jedinstveni stav koji je još jednom ujedinio sve hrvatske navijače.

Ako je razvoj ove države ovisio o samo jednom događaju, makar bio i ovako značajan kao Europsko nogometno prvenstvo, onda ta država ne funkcionira dobro. Ako je budućnost hrvatskog nogometa ovisila samo o tomu hoćemo li dobiti EP ili ne, onda budućnost hrvatskog nogometa ne planiraju sposobni ljudi.

Renoviranje ne zahtjevaju samo trošni objekti (da ih ni ne zovemo stadionima). Renoviranje zahtjeva hrvatska nogometna struka, ali i kompletna nogometna i sudačka organizacija, koje su zbog svojih propusta, neznanja i nesposobnosti potpuno izgubile povjerenje medija i javnosti.

Marković je nakon Cardiffa nastavio s nevjerojatno arogantnim stavom, još iritantnijim od onog kojeg je zamjerio Cici Kranjčaru. Koji je zbog stava "Ja nisam ništa kriv" platio glavom.

Kakav to predsjednik ima obraza reći "Ja s prvenstvom nemam ništa"? Pa nije dobio mandat samo da bi šetao Europom i hvalio se koliko je kilometara prošao. Ali da. Do Budimpešte, Pariza, Ženeve, Londona putuje se puno udobnije nego do Osijeka, Šibenika, Velike, Pule, Čakovca, Vinkovaca...

Već se nazire u što će se utrošiti naredni dani, tjedni, možda i mjeseci. Akcija "saznavanja tko nas je izdao" već je pokrenuta, kao i "pozivanje Platinija na raport", slijedit će gotovo sigurno "saznali smo čime je Surkis kupio naklonost, ali nećemo reći"... Hrvatsko prvenstvo? Ma nema nikih problema. Time se ionako bavi neka Udruga.

Vlatko Marković s ponosom je isticao kako se hrvatska kandidatura za EP 2012. sastoji od preko 13.000 stranica. Samo nekoliko sati nakon odluke o domaćinu tog natjecanja, 27. kolo 1. HNL privuklo je na tribine hrvatskih stadiona jedva 6.000 gledatelja. Dvije stranice po glavi za svakoga od njih bile bi taman da obrišu prljave stolice i imaju što čitati na poluvremenu.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!