Škrti sveti Nikola

Možda bi nakon utakmice s HSV-om najlakše bilo napraviti copy-paste komentara utakmice s Ajaxom. Sličan dvoboj, slična igra Dinama, sličan rasplet. Nakon oba ogleda ostao je gorak dojam, "zar nije Dinamo mogao više"? Dojam koji traži odgovore od trenera Ivankovića zašto Dinamo nije igrao ofenzivnije. Zašto Dinamo nije više tražio gol, zašto nije praktički stvorio priliku?

Reći "trener je kukavica" ipak je lakše nego reći "HSV je bolji". Ili, "Čale je kriv" je srcu ugodnije opravdanje od "Van der Vaart i De Jong su krivi". Što je točnije? Uvijek ovisi o kutu gledanja, a kod nas su redovito na tapetama pojedinci, a ne cjeline.

Zašto su za poraze uvijek krivi isti ljudi, a za uspjehe zaslužni neki drugi? Zašto Čale, Schildenfeld, Drpić ili Balaban redovito budu javno "obješeni" zbog svojih pogrešaka, dok se Modriću, Mandžukiću ili Ettou računaju samo dobri potezi, nikako i pogreške. Čak i kad promaši niz fenomenalnih prilika Mandžukić je amnestiran, dok je s Balabanom nakon Werdera "opran pod" u većini medija? Svako krivo Modrićevo dodavanje opravdano je s "nema s kim igrati", a svako Šokotino objašnjeno je s "eto dokaz da je za staro željezo".

Nije ovo usporedba Modrića, Balabana, Šokote i Čalea - tržište će najbolje reći koja je njihova vrijednost, ali Dinamo i pobjeđuje i gubi kao momčad. I Modrić i Balaban i svaki drugi igrač dio su te momčadi i zajedno daju njenu snagu.

11 ovosezonskih europskih utakmica jasno je pokazalo koliko je ta Dinamova snaga - europski snažna. Jača je od Hazara, od Domžala, u rangu Ajaxa i Basela, vjerojatno jača od Branna i slabija od HSV-a i Werdera. Budimo realni - zar to nije i objektivno? Zar ne bismo i uoči sezone predvidjeli i potpisali takav odnos snaga? Uostalom, zar se nije govorilo da je cilj Liga Uefe?

Dinamo nije Luka Modrić, niti on simbolizira Dinamo. On je klasa iznad te momčadi, što je tržište prepoznalo pa će Luka karijeru ubrzo nastaviti u puno jačoj ligi, ali i punoj jačoj momčadi. Simboli Dinama mogu biti Nikola Pokrivač ili Dino Drpić ili Boško Balaban ili bilo koji drugi igrač osim Luke Modrića. A ni taj Luka Modrić ne leti niti je Maradona da bi napravio baš takvu razliku.

HSV-ovi stoperi, za koje većina nije ni čula, "pojeli" su Dinamove napadače, bili oni osporavani Balaban ili hvaljeni Mandžukić. "Neki tamo" De Jong i Jarolim pokazali su da mogu trčati isto kao i Pokrivač i Vukojević i još uz to biti opasniji u kreaciji igre, ali i po gol, što su pokazale Jarolimova prečka i De Jongov gol. A ni Rafael van der Vaart nije "za baciti", čak i u utakmici koja je ispod njegovih standarda bio je asistent za gol, dodavač kod Mathijsenove stative. Pa mu je stoga i konkretan učinak veći od Modrićevog, bez obzira što je Dinamov kapetan u igri sudjelovao više od HSV-ovog.

Priča o ravnopravnosti koju je ponudio trener Ivanković na presici i ne pije previše vodu - ako uzmemo u obzir da je HSV došao po bod, gosti su taj plan odradili perfektno i na kraju ga začinili - pobjedom. Jer, realno, Dinamo nije primirisao golu, nakon 90 minuta Modri su ostali bez prave šanse. HSV je i prije gol(ov) dva puta uzdrmao okvir gola, pa ovoga puta nema čak ni argumenata za narodski popularnu priču o (ne)sreći kojoj su u Dinamu tako rado pribjegavali ove sezone.

Koliko su puta izjave Ivankovića i igrača nakon europskih razočaranja izgledale ovako: "opet nismo imali sreće", "bili smo ravnopravni i onda nas je glupost koštala boljeg rezultata", "europska škola skupo se plaća"? Kako se baš to, eto, zalomi da Dinamo u svakom porazu nema sreće, pa iako je ravnopravan - izgubi.

Da li je tko spominjao sreću, pa i suce, nakon dvoboja u Amsterdamu? Podsjetimo, jedanaesterac za Dinamo bio je "50-50", Mandžukićev gol pa je nakon čistog "ofsajda" Mikića, Koch se nabranio za dva mjeseca, a da se igralo još dvije minute pitanje je bi li Dinamo izdržao. Ne, tada se nije govorilo ni o sreći ni o Ajaxovoj ravnopravnosti, tada je Dinamo "pokazao karakter, moć, kvalitetu", "zasluženo je slavio". Kako nikada u HNL-u, dok se redovito pobjeđuje, Ivanković ne dođe na presicu i kaže - imali smo više sreće?

Ne može se osporiti da u sportu, pa tako i nogometu, nekakva "sreća" igra ulogu, ponekad čak i važnu, no... Teško da je baš sreća da Roger Federer dobije skoro svaki tie-break koji igra. Teško da je i sreća da Blanka Vlašić preskoči taj centimetar-dva više od protivnica na svakom mitingu. Ili da je sreća da Didier Drogba ili Ruud van Nistelrooy zabiju 8/10 pravih prilika, a Boško Balaban ili Mario Mandžukić 3/10.

Zbog te razlike Drogba i Van Nistelrooy igraju u Chelseaju i Realu, a Balaban i Mandžukić u Dinamu. Nisu slučajno napadači najbolje plaćeni nogometaši, njihove sposobnosti ipak su najviše na cijeni jer, jednostavno, ima manje napadača koji zabijaju poput Drogbe nego što ima braniča koji igraju kao Cannavaro.

Nije sportski neuspjehe pripisivati sreći, a uspjehe svojim zaslugama. Ili si onda i pobijedio zahvaljujući sreći, ili si onda izgubio svojom krivicom, ili još točnije - krivicom protivnika.

Dobro je, čak i potrebno, uvijek težiti boljem, a kako bi se to činilo, nužno je i kritički gledati na sadašnju situaciju, vidjeti kako i gdje se može napredovati. Ali, kad će se krenuti u kritiziranje Ivankovićevog rada, treba na umu imati činjenicu da je Dinamo, u odnosu na prošlu sezonu - napredovao.

Lagano ispadanje od Arsenala, onda, dojam je, još lakše od Auxerrea ipak su puno slabiji učinak od ovosezonskog, bez obzira kako završila Dinamova misija. HSV je nesumnjivo jača momčad od Auxerrea, a Dinamo je ipak pružio zreliji otpor. Nezadovoljnih igrom će biti, donekle i s razlogom jer je teško shvatiti da Dinamo ne može napraviti baš niti jednu priliku, ali napredak treba vidjeti, priznati i pohvaliti. I pritom uočiti da je on napravljen bez obzira na odlaske Ćorluke i Eduarda.

Može li Ivanković to učiniti i nakon odlaska Modrića? Izgleda kao nemoguća misija s obzirom na Lukinu važnost u Dinamovoj igri, ali pametnom kupovinom i nastavkom razvoja mladih igrača - ni to nije nemoguće. Pa će možda sveti Nikola iduće godine donijeti i ostvarenje najvećeg cilja - prezimljavanje u Europi...