Cibona poput Knicksa

Dok je nogometni klub iz Maksimirske svoje financijske mogućnosti, ili da budemo točniji - povlastice koje ima kao klub iz najbogatijeg hrvatskog grada - barem pretočio u dominaciju unutar Hrvatske, pritom pridavši veliku ulogu vlastitoj nogometnoj školi, Cibona se ove sezone potpuno srozala i izgubila povjerenje i onih najvjernijih. U Draženovom domu ostali su još samo novinari, Elza i nekoliko desetaka mazohista koji uživaju u predstavama jedne disfunkcionalne momčadi u kojoj većinu igrača, baš kao i sada Zagrepčane, boli "ona stvar" za Cibonu.

Samo kada bi pregledali snimke prepune dvorane iz Draženovog doba... Ma ne mora to biti čak ni Draženovo doba, recimo vrijeme Sesara i Giričeka, i usporedili ih s današnjom situacijom, odgovorni ljudi u klubu morali bi shvatiti, ako imaju i zrnce odgovornosti u sebi, da su negdje putem napravili pokoji krivi korak.

Nabrajati pogreške u dovođenju igrača ili uopće vođenju kluba ovom prigodom nije ni potrebno. Podsjećati se na tragikomične situacije gdje u ključni igrač ugovor raskida SMS porukama, ili se umjesto njega dovodi komičar, a ne košarkaš, nema smisla. Prazan Draženov dom - sve govori. Činjenica da nikoga nije briga - sve govori. Činjenica da se o Ciboni više ne priča - sve govori.

Tko je kriv? Nije ovo pjesma Zlatka Pejakovića u kojoj odgovor "samo nebo zna", ovo je realnost gdje su odgovori transparentni. Kliknite na 'uprava' na Ciboninom siteu i pogledajte krivce... Potom nastavite do stručnog stožera, a možete promotriti i igrače. Nije Zlatko Pejaković kriv, nisu krivi ni mediji, koji su, štoviše, često i nepotrebno amnestirali krivnje ovog ili onog, možda i zbog vlastite nezainteresiranosti za ovakvu Cibonu. Nisu krivi ni gledatelji što ih ne zanimaju predstave ovakve momčadi. Koja ionako neće tu biti već za dva mjeseca.

U Ciboni se zna tko je odgovoran za rezultat. Zna se tko je odgovoran za selekciju igrača, za sportsku politiku. Zna se i tko je odgovoran za općenito vođenje kluba. Niti u jednom od tih sektora Cibona ove sezone nije zadovoljila. No, nije problem samo ova sezona, problem je dugoročno planiranje, problem su dugoročni planovi, problem je smjer u kojem ta Cibona ide.

Sportski direktor Nakić, direktor Miličević, predsjednik Jelušić, trener Sunara - svaki snosi svoj dio krivice, a opet, dojam je da su svi zaštićeni u najmanju ruku kao lički medvjedi. Miličević je tu, dojam je, oduvijek, Nakić ima neograničen kredit uz vjeru da će i on ponekad "ubosti zrno", Jelušić je kao "Bandićev čovjek" nedodirljiv, a ni Sunara izgleda ne može učiniti krivi potez, koliko god u njegovo vrijeme Cibona loše igrala. Isti onaj trener kojeg su Frankfurt Skylinersi otpustili nakon 18 poraza u 23 utakmice u Bundesligi i ULEB kupu.

Osim slabih rezultata, ti ljudi nude ista objašnjenja za ista pitanja već godinama. "Cibona ne može platiti vrhunske strance"; stoji, premda ni približno ne objašnjava zašto onda dovodi loše strance, zašto dovodi igrače za koje su isti "stručnjaci" tvrdili da ne mogu igrati u Ciboni (Ayuso), zašto redovito dovodi igrače usred sezone nakon što se shvate promašaji s početka iste.

"Cibona ne može konkurirati u Europi s mladim igračima"; možda i stoji, ali zašto ne priznati da Cibona ne može konkurirati u Europi ni s ovim stranim promašajima? Nekoliko domaćih pobjeda nije "konkuriranje u Europi". Kad se već gubi, zašto ne gubiti sa svojim dečkima koji bi, barem teoretski, mogli ostati u klubu nekoliko godina, razviti se, prikupiti iskustvo i postati konkurentni? Jer, kada se i "ubode" kvalitetan stranac, na prvi mig iz bogatije lige taj Amer će pobjeći glavom bez obzira. Kako bi se točno navijači mogli vezati uz tu momčadi?

"Cibona... Koja god već isprika bila zašto više ne proizvodi svoje igrače"; ne stoji. Niti jedno objašnjenje koje su čelnici kluba ponudili - ne stoji. Ni objašnjenja, ni isprike za činjenicu da Cibona nije ponudila pravog igrača godinama - nema.

I kad se sve te isprike zbroje, sumiraju u nekakvu žalopojku o teškoj financijskoj situaciji u usporedbi s Panathinaikosom ili Barcelonom, i taman kad vas skoro uvjere da ima "nešto u tome", u goste dođe Partizan... Tražite objašnjenje, zašto u Beogradu mogu napraviti ono što u Zagrebu tvrde da je - nemoguće? Kako su oni sposobni razvijati mlade igrače nekoliko godina, pritom biti redovni sudionik Eurolige s više ili manje uspjeha kao Cibona, i onda jedne sezone pobrati plodove takvog rada kao što su Beograđani učinili ove?

Kako je to sposoban Zadar? Nažalost po Cibonu, ovog trenutka to su sposobniji i Split i Zagreb. Split je veliki klub, veći od Cibone u europskim mjerilima, ali Split je klub koji je do unazad godinu-dvije bio na rubu propasti, u financijski daleko težim uvjetima nego što je Cibona ipak je uspio napraviti igrače. Uspoređivati financijsku bilancu Zagreba i Cibone nema ni smisla, samo se čovjek može zapitati kako su te dvije momčadi al pari? Zapravo, lažemo, nisu al pari, Zagreb je ovog trenutka - bolji. Kako su ti klubovi iz susjedstva sposobni napraviti ono što u Ciboni tvrde da je nemoguće, s isto, manje ili puno manje sredstava?

Donekle sličnu situaciju proživljava jedna od najvećih i najpopularnijih NBA momčadi, New York. Isiah Thomas potrošio je golem novac, skupio hrpu skupo plaćenih zvijezda kojima bi i četiri lopte bile premalo, a usprkos katastrofalnim rezultatima Thomas je iz nekog razloga nedodirljiv godinama. Klub ide u potpuno pogrešnom pravcu, preveliki ugovori težak su kamen oko vrata za budućnost, a klub koji je nekad toliko značio New Yorku danas je predmet ismijavanja. Razlika u odnosu na Cibonu jest sljedeća - Knicksi su još uvijek važni, mnoge je za Knickse briga.

Ima li ova garda snage promijeniti strategiju koja se proteklih godina zove 'dovedimo četiri stranca, možda nabasamo na nekog dobrog'? Sumnjamo. Premda je trenutak idealan. Naime, da se Cibona i odluči dati priliku mladima nauštrb novog ugovora s Euroligom, nikomu ne bi bilo žao jer jednostavno - nikoga nije briga. Zapravo, interes za Cibonu ne može biti niži, pa bi neki novi klinci samo mogli podignuti zanimanje za "Vukove", ne ga smanjiti.

A ako promašenost ovakve vizije ne upada u oči čelnicima kluba, upada li barem "vlasnicima"? Mogu li iz Grada stići neke nove smjernice? Sumnjamo i u to, Bandićev čovjek od povjerenja već je dovoljno dugo u klubu da je mogao napraviti rezove, a nije.

Ostaje samo kraj već spomenute pjesme... Tko je kriv, tko je kriv, sad je svejedno, gotovo je gotovo - piši propalo.