Pobjeda talenta Bilića i igrača

Izbornik i igrači reći će kako su kritike nakon dvoboja protiv Austrije bile neopravdane. Vjerojatno su u krivu jer - znali smo da Hrvatska može bolje, pokazala je to dva puta protiv Engleske, pokazala je i danas protiv Njemačke. I k tome - nitko nije krenuo drvljem i kamenjem, Bilić je i dalje imao stečeni kredit i svi su na prvom mjestu istaknuli važnost pobjede. Da neke stvari nisu štimale - to je potvrdio i izbornik, pa onda nije grijeh spomenuti ih.

Ako je na Ernst Happelu bilo problema, protiv Njemačke je sve išlo kao po špagi. Hrvatska je taktički, tehnički, rekli bismo čak i trkom nadigrala reprezentaciju koju su svi vidjeli među glavnim favoritima za naslov prvaka. I da ne ostane sve samo na "nadigrala", Hrvatska je više nego zasluženo upisala tri boda s kojima je na koračić do četvrtfinala Europskog prvenstva.

Gledajući monitor kolege iz engleskog tiska, bilo je očito da je impresioniran Bilićevim potezima u ovoj utakmici. Istaknuo je izbornikov "nos", njegovu vjeru u igrače i sustav, istaknuo je kako je Bilić u svemu nadvisio Löwa, koji, uzgred budi rečeno, slovi kao izniman taktičar i strateg.

Nakon Austrije svi su "znali" pravu postavu, a kako se pokazalo - znao ju je baš Bilić, a ne dežurni dušebrižnici. Mnogi su Kranjčara vidjeli van sastava, a upravo je Cico, kako ga Bilić zove, bio među dominantnim igračima na travnjaku. Neki su van gurali Pranjića, a upravo je on sjajno asistirao za prvi gol. Pozivalo se i Šimunićevo prebacivanje na lijevog beka, a upravo je Josip dobio svaki zračni duel i posao stopera odradio savršeno.

Bilić je povukao samo jedan potez i taj je bio vjerojatno ključan - napunio je sredinu ubacivanjem Rakitića umjesto Petrića, gurnuvši Kranjčara više u sredinu.

Rasplet boljim nije mogao zamisliti ni sam Bilić, jer se sve odigralo savršeno. Olić nije ostao usamljen, štoviše, svi su se pravovremeno pridruživali. Kranjčar se u sredini oslobodio, odradio posao i obrambeno i ofenzivno, a s njim, Rakitićem, Modrićem i Srnom, uz pomoć Ćorluke, Pranjića i Nike Kovača, Hrvatska je mazila i pazila loptu kao u najboljim danima Bilićeve igračke generacije.

Bilić ne bježi od velikih riječi, pa je tako Modrića nakon utakmice pred novinarima proglasio "najboljim igračem u Europi", dodavši kako mu to govori svaki dan. No, Bilić nije pričao u prazno, Modrić je pod njegovim vodstvom i uz njegovu ogromnu vjeru zaista postao takav igrač; možda ne nužno najbolji u Europi, ali igrač koji i pored klasa poput Ballacka izgleda kao najbolji veznjak na terenu.

Slaven je i ostalim igračima ugradio samopouzdanje koje ne prelazi granicu oholosti, već je dozirano upravo toliko da igrači znaju da uz kolektivnu, požrtvovnu igru mogu pobijediti svakoga. Ako mogu Englesku, ako mogu Njemačku, zaista mogu svakoga.

Kolektiv, kažu, izbacuje pojedince, no večeras je kolektiv izbacio - kolektiv. Svi su odigrali sjajnu utakmicu i tražiti mane u igri bilo bi nekorektno i nepravedno prema 14 junaka i stručnom stožeru koji ih je tako emotivno, a opet jako mudro vodio prema jednoj od najvećih hrvatskih pobjeda u povijesti.

Bilić tvrdi da Hrvatska ima svjetske klase - kada igraju kao večeras, kada se osjeti da pucaju od samopouzdanja i vjere jedni u druge, onda zaista i jesu svjetske klase. Najslađe je pogledati ta tri dragulja u sredini - Modrića, Rakitića i Kranjčara - i baciti oko na njihove godine; ne može vam se skinuti smiješak s lica jer takva tri veznjaka u tim godinama, usuđujemo se reći, nema nitko.

Netko će pozvati i na spuštanje lopte na zemlju, jer Hrvatska nije ni osigurala drugi krug bez obzira na dvije pobjede (osim u slučaju da Poljska ne pobijedi Austriju večeras), no - nakon ovakve pobjede nemamo pravo učiniti ništa drugo nego poletjeti. Spuštat ćemo se idućih dana, večeras se mora slaviti jer ovakve pobjede mogu se na prste dvije ruke nabrojati.

Dobiti Nijemce, moćne i prave Nijemce, pred 15 tisuća fantastičnih navijača; ne samo s 2:1, nego s igrom koja daje nadu u san. San koji su dosanjali Grci prije četiri godine, premda niti jednom nisu odigrali na ovakvoj razini.

Čak i da sve pođe po zlu do kraja natjecanja, ostat će slika pjesme nakon ove utakmice, slika golova, slika romantičnih kombinacija i hrvatske dominacije nad Njemačkom. A nema baš nikakvog razloga da pođe po zlu, ovaj stručni stožer i ova skupina igrača niti jednom nije iznevjerila i sto posto sam uvjeren - neće ni protiv Poljske.

A definitivno ne bih volio biti u koži protivnika koji sada više nisu sigurni da bi iz skupine B najviše voljeli izbjeći Njemačku. Njemačku na koljenima, Njemačku koja je još jednom na velikom natjecanju nadigrana, svladana i poražena od ekipe koja je od nje talentiranija, nogometno, ali i trenerski...