Što žele BBB?

Boriti se protiv toga da nogomet danas bude samo posao je poput pišanja u vjetar - možda frajerski, ali zapravo besmisleno i glupo. Nogometni klub kao svetinja više ne postoji, barem ne igračima, koliko god pjesme suprotno govorile.

Nogometašima svetinja nisu ni Dinamo, ni Hajduk, ni Šibenik, ali ni Arsenal, Manchester United ili Barcelona. "Svetinja" su novac, slava, izazov. I nisu oni zbog toga "bezobrazni gadovi koji samo trče za lovom", već su - ljudi.

Navijačima je nogomet dva sata tjedne zabave, hobi, tema za bezbrojne rasprave, strast u kojoj uživaju, prilika za bijeg od stvarnosti koja donosi račune, ispite, nepodnošljivog šefa ili napornu djevojku. Nogometašima je, pak, nogomet - život. To je ono od čega žive, ali i ono od čega će živjeti do kraja života.

Apsolutno je iluzorno očekivati od nogometaša da svoju egzistenciju, ili ugodan, bogat život dovode u pitanje zato jer je odan samo jednom klubu. Šibeniku, Hajduku, Dinamu, svejedno. Iluzorno je očekivati od nogometaša i da novi izazov - igranje u većem klubu, igranje u drugom podneblju, jačoj ligi, s boljim suigračima - podredi slabijem klubu i slabijoj ligi samo zato "jer je tu ponikao".

Zašto je iluzorno? Jer posao je - posao. Svatko u karijeri traži bolje, više, izazovnije. Nekada je to veća plaća, nekada drugačiji izazov, bolji položaj. To što su Zagrepčanima Dinamo, ili Splićanima Hajduk, institucije koje se vole, a T-HT, Coca-Cola ili P&G samo obične firme, ne mijenja činjenicu da je nogometašu Dinamo ili Hajduk samo - posao. Bilo kojem nogometašu, bez obzira na standardne priče "Dinamo je moj klub", "Hajdukov dres je moj san".

To su, netko će dodati nažalost, činjenice. One nekadašnje odanosti i vjernosti više nema, ne zato jer su ljudi bili bolji nego zato jer je lova danas puno veća. Ozbiljna. Dok nemate pet milijuna eura nije vam jasno kako netko onda hoće otići iz Manchestera za još dva više, ali kad imate - onda je očito drugačije. Očito iz primjera Figa, Zidanea, Beckhama. Možda sebično, možda iskvareno, možda egoistično, ali definitivno - u skladu s ljudskom prirodom. I današnjim vremenom.

Navijači Dinama nezadovoljni su radom uprave kluba već dugo. Istina, u međuvremenu su se naviknuli na slavlja naslova prvaka, pa čak i solidne europske nastupe, ali, očito je, oni bi klub vodili drugačije.

Što je, onda, to što BBB žele? Momčad s domaćim dečkima? Lijepo zvuči, ali... ALI. Činjenice su opet nemilosrdne. Da Dinamo uvijek igra samo s domaćim dečkima ne bi tri puta zaredom bio prvak Hrvatske. A kako je to izgledalo kada Dinamo tetura u Ligi za ostanak i kako na to regiraju navijači - vidjeli smo.

BBB su navikli na pobjede, na naslove, na trofeje, ne na poraze i teturanja. Nezadovoljstvo je u sezoni "Lige za bedaka" bilo usmjereno na pristup igrača, no činjenica je da kakav god pristup imali, Peko, Badelj, Barbarić i Kelava neće sami od sebe donijeti Dinamu naslov.

I k tome, da stvar bude bolje, "zagrebački dečki" vole Dinamo više od Južnoamerikanaca ili Međimuraca samo u teoriji. Kada zovne Tottenham, Liverpool, Benfica ili Manchester City, ljubav prema Dinamu jednako brzo topi se i Modriću i Ćorluki i Šokoti kao i Moralesu, Suarezu ili Ibanezu. A to koliko srca neki igrač ostavlja na travnjaku opet ne ovisi o grbu kluba koji nosi na dresu već o srcu tog igrača. Dado Pršo išao je "glavom u kopačku" i u dresu Monaca i Rangersa i Hrvatske. Ivan Bošnjak jurio je i za Cibaliju i za Hajduk i za Dinamo. Kao što se Ronaldinho niti u jednom dresu neće baš "ubiti" kako bi oduzeo protivniku loptu.

Uostalom, koliko puta su navijači zviždali Hrvoju Čali, sprdali se s Dinom Drpićem, isfućkali Šokotu, ismijavali Mikića? Priča o domaćim dečkima stoji samo dok ako je domaći dečko Zinedine Zidane. I to Zinedine Zidane koji se bori kao Carsten Jancker.

Žele li onda BBB samo dobru momčad, što nekako ima najviše smisla? Očito ne, nije ni u tome poanta jer Dinamo u hrvatskim okvirima ima i predobru momčad proteklih godina pa zadovoljstva vođenjem kluba nema. A imati dobru momčad nespojivo je s drugim idiličnim željama.

Ono što je sigurno da BBB žele jest odlazak Zdravka Mamića. Ostatak HNL-a bi to popratio pljeskom jer bi se riješili čovjeka koji je Dinamo učinio toliko nadmoćnim, a što bi time dobili BBB? To je jedna potpuno druga tema s upitnikom na završetku.

No, čak i ako su svi razlozi BBB-a za nezadovoljstvo radom uprave ispravni, nogometna momčad zaslužuje pozitivniju podršku od one kakvu je imala sinoć. Kako je trener Ivanković priznao, svi u klubu "jako ovise o atmosferi". Atmosferi u gradu, atmosferi na tribinama. Pozitivna atmosfera utjecat će na rezultate, a kako god okrenete, svakom navijaču ipak su najveći gušt golovi, pobjede, trofeji i uspjesi. Lijepo je navijati i za gubitnike koji se bore, ali još ljepše za pobjednike. Osim mazohostima, kakvih, istina, među navijačima ima dosta.

Temu Mirka Hrgovića boje se otvarati svi koji se ne slažu s mišljenjem BBB-a kako Hrgoviću nije mjesto u Dinamu. No, svi kojima je u interesu Dinamo - kao nogometna momčad, a ne kao nekakva utopistička ideja o svetinji u danima kada među nogometašima takvo što ne postoji - svjesni su da je Hrgović veliko pojačanje i pravi potez vodstva kluba.

Mirko Hrgović čovjek je kao i svaki drugi, možda tek s malo većim "mudima". U incidentu koji mu Boysi zamjeraju učinio je samo ono što se od pravog suigrača, kolege, prijatelja očekuje - zaštitio je svoje. Kao što bi to svaki BBB učinio za drugoga, kao što bi oni očekivali isto od svakog Dinamovog nogometaša. I iako, jasno, BBB ne mogu s tim potezom biti baš oduševljeni, mogli bi možda na malo realniji način sagledati dolazak čovjeka koji se za svoj klub bori svim srcem. A njegov klub nije ni Hajduk ni Dinamo nego onaj koji mu tog mjeseca isplati ček. Bi li BBB radije da je Dinamo u svoje redove doveo igrača koji je u takvoj situaciji - pobjegao (Carević)?

Što je, uostalom, Dinamo trebao napraviti? Domaćem dečku tribine su zviždale. Brazilca se ismijava. A dobri lijevi bočni baš ne rastu po drveću u maksimirskoj šumi. Bi li ispravniji potez bio ostaviti na toj poziciji Carlosa, pa onda slušati kritike tribina kako Dinamo ima slabog lijevog bočnog? Ili slušati zvižduke jer je Dinamo upravo izgubio u 2. pretkolu Lige prvaka uz konstataciju da nije dovoljno učinjeno da se osnaži momčad? U slučaju navijača, ispravnog poteza ponekad jednostavno nema, svaki je pogrešan.

Da, bilo bi idealno da je Dinamo mogao dovesti Evru ili Lahma. Ali idealni svijet postoji samo dok naši političari pričaju o EU. Je li Dinamo mogao dovesti boljeg lijevog bočnog od Hrgovića? Objektivno - ne. Tko želi gledati dobar Dinamo, uspješan Dinamo, u Europi konkurentan Dinamo - pozdravit će pljeskom dolazak Hrgovića. Tko želi neku osobnu netrpeljivost staviti ispred interesa Dinama kao nogometne momčadi - vikat će mu "cigane". Ali to ne zvuči kao da je u skladu s poimanjem Dinama kao "svetinje"...