Jedan svijet, jedan san

Teško je i nama izdržati vrijeme Olimpijade, čekanja na nove olimpijske igre, a kako li je tek sportašima? U velikoj većini olimpijskih sportova, OI su apsolutni vrhunac s kojima se ništa drugo, nikakvo svjetsko ili europsko prvenstvo, ne mogu mjeriti.

Na OI se piše sportska povijest. Na OI se postaje legenda, na OI se postaje gubitnik. Svi porazi na svijetu ne mogu umanjiti vrijednost olimpijskog zlata. Isto kao što sve pobjede ne mogu sakriti žal zbog propusta na OI. Možda je nepravedno što vam o jednoj utrci, o jednom meču, o jednom skoku ovisi kako ćete biti upisani u sportsku povijest, no i to je dio vrijednosti olimpijske medalje - biti najbolji kada je to daleko najvažnije.

Važno je sudjelovati; da, onima čiji je olimpijski san bio - doživjeti OI. Doživjeti otvaranje pred milijardama gledatelja na TV ekranama, vidjeti olimpijsko selo i uloviti fotografiju s Phelpsom, Federerom ili Bryantom. Međutim, za onaj dio sportaša koji se već dokazao, koji zna da je vrijedan medalje protiv takve konkurencije, sudjelovanje nikad neće biti dovoljno niti najvažnije.

Kao što je to uobičajeno slučaj, prve iduće ujedno su i najbolje OI do tada. Ništa manje ne očekuje se ni od Pekinga, a kako su Kinezi uložili uistinu golem novac i još veći trud kako bi impresionirali svijet, ne čudi već sada oduševljenje svim mogućim uvjetima u glavnom gradu najmnogoljudnije zemlje svijeta. Za sportaše, za novinare, za gledatelje; od olimpijskog sela preko dvorana i stadiona do hotela. Kinezi nisu uspjeli riješiti samo ono na što nisu mogli utjecati - atmosferu i klimu.

202 zemlje, 10.700 natjecatelja, 20.000 službenih osoba, 22.000 predstavnika medija, 70.000 volontera, pet milijuna turista, 31 borilište u Pekingu i šest izvan njega, 302 discipline, sve to u samo 16 dana. Brojke koje dovoljno govore što nas čeka.

Dok ćemo mi gutati sate i sate prijenosa, sa svih mogućih borilišta, sportaši će proživljavati vrhunce karijere. I ta činjenica, da će i oni najbolji, najveći, sada biti pod jednim posebnim pritiskom, svjesni rijetkih prilika da uberu olimpijsku medalju, čini OI posebnima. Baš kao i činjenica da su ovdje svi, ali svi najbolji.

Nisu to mitinzi gdje Powell izbjegava Bolta i obrnuto. Nije to SP na koje će Amerikanci poslati Dream Team koji je sve samo ne to. Nije to samo jedan teniski meč gdje bi eventualni poraz prebrisali već idućeg tjedna u nekom drugom gradu. Ovo su OI.

Oduševite nas. Impresionirajte nas. Rušite svjetske rekorde, rušite ljudske granice, rušite svoje osobne limite. Trčite brže, skačite više, udarajte jače. Bez dopinga, bez nedozvoljenih sredstava, bez varanja, u duhu olimpizma i fair-playa.

Priznajte poraz, ne tražite isprike. Slavite od srca, poštujte protivnike. Uživajte u svakom trenutku, kao što ćemo i mi, jer iduća prigoda tek je za četiri godine. Ostvarite svoje snove, ispišite povijest. Blanka, Michael, Asafa, Ivano, Duje, LeBron - ovo je vaša šansa. A nama preostaje - uživanje...