Dinamova poruka navijačima

Na Sportnetu smo često i sebi, a vjerojatno i čitateljima, dosadni upornim forsiranjem pozitivnoga u maksimirskom klubu, kada je baš na sve tako prokleto lako, privlačno, a i profitabilno nabaciti negativni spin.

Uostalom, taj NEC, kako se to uopće izgovara, sramota da se Dinamo s njima uopće muči. Znate kako se izgovara? "Klub koji u gostima nadigra Feyenoord s 2:0". Ili, "klub koji u osam mjeseci izgubi jednu utakmicu, a ne igra baš u 4. seoskoj ligi". Čitati se može i ovako: "klub koji na svakoj utakmici ima rasprodan stadion".

U Hrvatskoj si ili fenomenalan ili ne valjaš ni pišljiva boba. Kako Dinamo definitivno nije Manchester United, onda očito - ne valja. Čak i tuđi komplimenti, poput onih od Spartinog ili NEC-ovog trenera, malo vrijede. Što nama znači da Mario Been, čija momčad izvrsno krstari u snažnoj nizozemskoj ligi, tvrdi da je "Dinamo odlična momčad"? Ništa, zar ne?

Branko Ivanković vjerojatno zna koliko je (ne)daleko bio od uloge glavnog negativca u analizama utakmice. Od navijačkih "opet igramo bunker s jednim napadačem" do novinarskih "Profesor je svojim zamjenama još jednom pokazao da nije kadar voditi Dinamovu katedru".

Naravno, nakon Dinamovog preokreta nitko neće napisati ili reći - svaka čast Ivankoviću, sve je pogodio. Ili, formacija s jednim pravim napadačem izvrsno je i ofenzivno krenula u utakmicu.

I tu možemo pronaći nepravdu, a opet ljepotu nogometne igre. Da je samo malo sreće izostalo kod Balabanovog udarca za 2:2, sve bi bilo drugačije. Ne bismo slavili Vrdoljakovu neumornost, niti Mandžukićevu trku, niti "karakter momčadi". Pričali bi o nedoraslosti Dinama za Europu, o smiješnom Carlosu, o "nečastivom", o pogrešnom treneru, o Luki Modriću.

S tim istim Lukom Modrićem Dinamo je u istom natjecanju osvojio dva boda. A s tim Modrićem i Eduardom i Ćorlukom Ligu Uefe nije ni vidio.

Nemojte krivo shvatiti - redom se radi o vrhunskim igračima koji bi bili daleko najbolji u ovom Dinamu, ali zar je tako teško skinuti kapu Ivankoviću i reći - hej, svaka čast, uspio si. Napravio si bolji rezultat nego što je to itko mogao i imao pravo očekivati. I kada su ti momčad već prežalili, kao prije uzvrata u Amsterdamu ili Pragu, ili u 79. minuti protiv NEC-a, iznenadili ste. Karakterom, voljom, željom, pa čak i kvalitetom.

Dinamo nema pravo na smjene generacija jer je rezultat konstantan imperativ, pa tako gotovo nitko ne ističe mladost ove momčadi. Bišćan, Mikić i Balaban. Dalje? Koga bi još dodali na listu iskusnih Dinamovih igrača osim ozlijeđenog Butine? Dinamo je s njima, par poletaraca iz vlastite škole koji su komotno mogli biti i posuđeni nekome ove sezone te par Južnoamerikanaca kojima je Dinamo prvi dodir s europskim nogometom, stigao na koračić do toliko željenog proljeća.

Možda će sada netko spomenuti HNL, ali to bi bilo nepravedno. Kada je prepravljao knjige rekorda u HNL-u, Ivankovića nitko nije pitao za HNL. "Pa u HNL-u nema ozbiljnih protivnika". Sada, kada dominacija više nije tako izražena, ispada da ipak - ima. Dinamov cilj u HNL-u je osvojiti naslov; a usprkos kašljucanju, na pravom je putu.

Ivankovićevi oponenti, a takvih je usprkos rezultatima neobično mnogo, problem vide u - igri. "Ziheraškom, bunkeraškom pristupu". 3:3 u Pragu, 3:2 u Amsterdamu, 3:2 s NEC-om. Što jest jest, kad Dinamu treba rezultat stvarno odigrava bunkeraške utakmice.

Kako je mogao krenuti samo s jednom špicom? Mourinha to nitko ne pita, ni Scolarija, ni većinu trenera koji danas igraju tako. Štoviše, klubovi pred njih bacaju vreće s novcem kako bi im klubovi upravo tako igrali - ziheraški, čvrsto, s prvom i osnovnom zadaćom - ne primiti gol. Ili drugim riječima - na rezultat. Protiv Rome, Manchestera ili Hulla - svejedno. Negdje će se otvoriti pa će momčad zabiti i pet komada, no najvažnija su tri boda.

Da, bilo bi prekrasno na raspolaganju imati Xavija, Iniestu, Messija i društvo pa da umiremo od ljepote. Ili bar Fabregasa, Adebayora i kompaniju.

No, oni koji su bili na stadionu protiv NEC-a bili su sasvim zadovoljni i s Vrdoljakom, Mandžukićem, Lovrenom, Badeljom. To je Dinamov najveći dobitak, čak i veći od ta tri boda - što su oni koji su došli otišli kući sretni.

Nema boljeg načina za povratak gledatelja; mogu iz kluba apelirati koliko žele, mogu mediji pisati afirmativno, mogu udruge zvati navijače, no na trule tribine (stadion je zaista posebna tema) može ih vratiti samo Dinamo.

Svoj korak Modri su napravili protiv NEC-a. Ponudili su borbu, želju, pogotke, preokret, pogreške, srce, poteze, dramu, Carlos čak i komediju, a nadam se da su time "kupili" i one koji su NEC gledali na malim ekranima. Ključ je za Modre da istu razinu borbenosti i želje prikažu i u HNL-u; više se od njih ni ne traži, jer svakome pametnom je jasno da Lovren, Badelj, Kelava, Mandžukić, Morales, Sammir i ostali još nemaju kontinuitet i naviku pobjeđivanja u domaćoj ligi. I da remi u Šibeniku zaista nije kraj svijeta.

U tom slučaju, dio TV populacije preselit će se na stadion bez krova i normalnog WC-a. Vjerovali ili ne - isplati se...