Packe

Nisu stranci problem

Tomislav Pacak • petak, 10.04.2009.
Nisu stranci problem
Foto: Davor Sajko

Odlična igra Ivana Tomečaka u ogledu s Cibalijom inspirirala je mnoge da tijekom proteklog tjedna "podsjete" vodstvo kluba kako je Dinamo "najveće uspjehe ostvarivao sa svojim dečkima". Je li zaista problem ovoga Dinama prevelik broj stranaca?

Nije.

Romantična ideja po kojoj rođeni Zagrepčani za Dinamo 'ginu', dok "dobro plaćeni stranci" samo odrađuju svoj posao upravo je to što joj ime govori - romantična ideja.

U bogatstvu dobrih i loših strana modernog Zapada, jedna od onih koje smo pokupili jest postavljanje novca u centar svih naših vrijednosti. Stoga ni sa zagrebačkim dečkima nije ništa drugačije, nakon tri utakmice za Dinamo "kojima su ostvarili dječački san", njihov san postaju milijunski ugovori, 50.000 gledatelja na tribinama, Liga prvaka i ogledi s Manchester Unitedom. Nije ih za kriviti, jer takvo smo društvo sagradili, pa su njihove ambicije sukladne svijetu u kojem živimo.

Dinamov grb "svet" je još samo navijačima, dok momci koji igraju za njega igraju za - plaću. Bili oni s Ravnica ili iz Buenos Airesa, njihova prezentacija na travnjaku ovisi isključivo o njihovim kvalitetama kao igrača i kao osobe, a ne o grbu koji nose na srcu.

Ivica Olić ide 200 na sat i kada je na srcu grb CSKA i Dinama i HSV-a i Marsonije, jer to je jedini način koji zna. Zar mislite da Dino Drpić ili Hrvoje Čale grizu više ili manje za nove klubove nego što su u Dinamu? Grizu - isto.

Ideja da se stranci trude manje od domaćih igrača jednostavno je netočna, što dokazuju brojni primjeri. Ako je tako, izgleda li vam "zagrebačkije" Luis Ibanez ili Igor Bišćan?

Borbu, želju i trud svakog igrača definiraju njegov DNK, trener, protivnik i razina natjecanja, a tek u vrlo maloj mjeri čiji grb nosi. Mascherano ostavlja srce i za Liverpool i za West Ham i za Argentinu, Riquelme, pak, neće "pasti travu" niti za jedan svoj klub. Isto kao što Morales nikad neće letiti terenom, dok će Calello orati koliko treba. Ne zato jer igraju za Dinamo, već zato jer su takvi igrači.

Dinamo izvan Hrvatske najčešće traži znalce, a kako oni koji "znaju i mogu" igraju u ozbiljnim europskim klubovima, klubu iz Maksimirske preostaje uzimati ili one koji znaju, a ne mogu (poput Moralesa) ili one koji mogu, a ne znaju (poput Calella). Jasno je, stoga, da "znalci" koje dovodi Dinamo nisu ujedno i terijeri, pa ne čudi što Sammir nikad neće dobiti peticu iz predmeta "Požrtvovnost".

Nadalje, pisanje kako Dinamo u utrci za naslovom prvaka održavaju "domaći dečki" čista je demagogija. Naime, Dinamo u svom kadru ima desetak "svojih" igrača, a osnovna matematika nam onda govori kako će neke utakmice upravo takvi presuditi. Kao što neke druge utakmice presude došljaci iz HNL-a poput Mandžukića i Sivonjića, a neke treće Dinamovi stranci.

Gdje su tekstovi protiv stranaca bili kada je Sammir srušio Slaven Belupo, ili kada je Morales donio pobjede protiv Varteksa ili Sesveta, odnosno kada je pomogao odvesti Dinamo u ligaški dio Kupa Uefa? Gdje bi onda danas Dinamo bio bez svojih stranaca?

Dinamov jedini kriterij može i treba biti - kvaliteta. Može nam zbog toga biti žao, ali za ime Dinamo igraju još samo juniori i kadeti. Seniori igraju za - plaću. Svoju karijeru posvetili su nogometu, a da li će ih plaćati Dinamo, Šahtar ili Wolfsburg nije više bitno.

Ovo nije tekst protiv domaćih igrača; daj Bože neka ih je što više, daj Bože da su i Hajduk i Dinamo uspješni samo sa svojim igračima. No, kada u Maksimiru bude stanovao klinac bolji od Sammira, neka igra. Ali dok morate birati između Sammira i Badelja - koga biste izabrali?

Poanta je da nisu stranci krivi za Dinamove poteškoće ove sezone, "kriv" je samo nedostatak kvalitete. Stranaca, domaćih, sasvim je svejedno. Zašto teoriju ne bismo postavili ovako - gdje su domaći nasljednici Modrića i Eduarda? Nema ih, isto kao što nema stranaca te kvalitete. Ergo, Dinamu više niti jedna utakmica nije zicer.

Dinamovo vodstvo procijenilo je da kvalitetu Sammira, Moralesa ili Slepičke ne može pronaći u Hrvatskoj, barem ne po istoj cijeni. Konačni sud bit će završnica sezone, no možemo li sada reći - pogriješili su? Možemo li reći "ovaj Anas Sharbini definitivno bi im bio prevaga, makar koštao šest milijuna eura"?

U Hajduku situacija nije puno drugačija; Splićani su voljni pripisavati zasluge za ovosezonsku renesansu većem broju domaćih igrača, no trebaju je pripisati većem broju - kvalitetnih igrača. Mirza Mešić nije bio loš zato jer je stranac, Mešić je bio loš jer je - loš. Kao što je Kalinić dobar jer je dobar, a ne zato jer mu žilama teče "hajdučka krv".

Kod Hajduka situacija ipak jest donekle drugačije, jer Splićani još uvijek imaju svoj "dišpet". Zbog toga je Hajduk igrao derbi kao da "sutra ne postoji", a Dinamo nije odgovorio na isti način ne zato jer ima strance, već zato jer su "purgeri" uvijek bili "šmekeri". Tu i tamo pojavio se fighter poput Silvija Marića, no Dinamovi zagrebački dečki uglavnom su bili i jesu "bečka škola", poput Nike Kranjčara. I to je oduvijek bila razlika između Dinama i Hajduka, a nije nešto što je nastalo ove sezone zbog većeg broja stranaca u Dinamu. Na Poljudu su jednako mekani bili i Slepička i Bišćan...

Arsenalove navijače više nije briga igra li 11 stranaca ili 11 Engleza, zaista nije. Jedino što ih zanima jesu uspjesi Arsenala. I kada su se događali neuspjesi, nije se u pitanje dovodio broj stranaca, već kvaliteta igrača.

To i u Dinamu može biti jedini kriterij, jer vremena kada se igralo za "čast i slavu", za DINAMO i za gajbu pive su prošla. To možda nije dobro, ni za nogomet ni za društvo, ali je put koji smo odabrali i prema kojem žive i Tomečak i Lovren i ostali mladi Dinamovci. Dođe li sutra "nemoralna ponuda" za Tomečaka, zar biste se kladili da se mladi bek ne bi pretvorio u Ćorluku koji je suzama tražio odlazak iz "svetinje" ili u Modrića i brojne druge koji su "prerasli HNL"? Ili stvarno mislite da će Tomečak, ako postane reprezentativni bek i želja Barcelone, reći - "ma kakva Barca, meni je u srcu Dinamo"? Tomečak, Sammir, Morales, sve dođe na isto, samo je malo ljepše navijati za "domaće". Ali na kraju, najljepše je navijati za - pobjednike.

Stoga treba prestati živjeti u prošlosti i demagogijom okretati publiku protiv stranaca - ako su kvalitetni dobrodošli su, kao što su dobrodošli i kvalitetni domaći dečki. Pa kad dođemo do točke da biramo između kvalitetnog Brazilca i kvalitetnog "purgera", neka igra Zagrepčanec...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!