Packe

Pravilo za košarku, a protiv košarke

Tomislav Pacak • petak, 31.07.2009.
Pravilo za košarku, a protiv košarke
Foto: Goran Markuš

U pokušaju da omogući razvoj mladih košarkaša HKS se sprema povući potpuno pogrešan potez. Nametanje pravila "dva juniora u petorci" svim A-2 ligašima nažalost nije potez koji će donijeti boljitak hrvatskoj košarkaškoj mladosti već od košarke udaljiti dobar dio amaterskih i poluprofesionalnih zaljubljenika...

Glavni tajnik HKS-a, Željko Drakšić, obavijestio je dopisom A-2 ligaše da će od iduće sezone HKS u propozicijama uvesti odredbu po kojoj će na utakmici A-2 muških liga na parketu svaka momčad morati obavezno imati "dva igrača juniora ili mlađa igrača". Te propozicije trebale bi biti donesene u rujnu 2009., a taj svojevrsni ultimatum klubovima je dakle dostavljen dva mjeseca prije početka prvenstva.

Na papiru ideja izgleda ok. Na krilima euforije stvorene zahvaljujući bronci Delaša, Prostrana, Zubčića i društva u Novom Zelandu, vjerujem da bismo svi potpisali bilo kakve korake koji se poduzimaju u smjeru razvijanja tih talenata.

Međutim, ovo nije odluka u tom smjeru. Ovo je samo odluka protiv košarke, kontra logike, odluka koju može donijeti netko tko ne poznaje odnose snaga u domaćoj košarci. Ovo nije (samo) moje mišljenje, ovo je mišljenje velikog broja onih koji aktivno sudjeluju u A-2 ligi, bilo kao igrači, bilo kao treneri ili dužnosnici. Govore to i razne inicijative iz tih klubova koje idu u smjeru borbe protiv ove odluke, a koje idu i do razine napuštanja te lige. Zašto?

Nelogičnosti su brojne do mjere da ih je u ovom tekstu teško pobrojiti.

Možemo početi, primjerice, s činjenicom da je potpuno besmisleno u jednoj (polu)profesionalnoj ligi garantirati nekome igranje zbog godina, a ne zbog kvalitete ili uloženog truda.

Ovakva odluka maksimalno otežava posao klubovima, trenerima, a na kraju krajeva i tim mladim igračima. Što će biti nakon jedne ili dvije sezone kada više nisu juniori, a klub će morati na silu unutra ugurati još novih juniora? Takvog igrača neće htjeti nitko. Kako će trener ostvarivati rezultat kada uvijek mora na parketu imati juniore, koji kao i svi ostali igrači (samo češće) mogu imati loš dan? Vezanih ruku treneri neće moći ostvarivati željene rezultate, pa će se vjerojatno i njihov posao dovoditi u pitanje. U kakvu to poziciju postavlja ostale igrače u momčadi kada znaju da ne igraju jer neki junior mora igrati?

Ili, primjerice, jesu li u HKS-u uopće razmišljali gdje će A-2 ligaši uopće naći toliki broj juniora, iz sezone u sezonu?

Možda bi sve to imalo smisla kada bi odluka garantirala neki kvalitetan razvoj tim perspektivnim igračima. Međutim, ne treba se zavaravati - perspektivni juniori gotovo u pravilu su članovi najboljih hrvatskih klubova. Što se tiče toga, košarka ipak nije nuklearna fizika, oni koji imaju fizičke predispozicije za vrhunsku košarku brzo se nađu na meti Cibone, Splita, Zagreba, Zadra, Cedevite, Dubrovnika i drugih regionalnih lidera. Delaš, Zubčić i Prostran nisu slučajno iz tri najveća hrvatska kluba. Drugim riječima, takvi talenti rano prerastu okvire A-2 lige i njima ovakva odluka nije potrebna.

Nadalje, u A-2 ligi već i sada igra dovoljan broj mladih igrača da se dođe do zaključka - ako vrijede, igraju. Njima ne treba pravilo koje bi ih guralo u momčad.

A oni koji još toliko ne vrijede mogu učiti od starijih (i boljih), jer nitko ne može napredovati pobjeđujući slabije od sebe. Pa tako recimo napredni Junior A neće postati klasa za reprezentaciju iživljavajući se nad slabijim Juniorom B (koji igra jer mora igrati), a još manje koristi od svega toga imat će Klub A, Klub B, pa sveukupno i hrvatska košarka.

Drugim riječima, koga će to HKS razvijati u A-2 ligi?

A-2 liga u principu je liga studenata i lokalnih zaljubljenika u košarku, a nema razloga da to i ne ostane. I njima ovo pravilo ne treba, niti ga mogu kvalitetno sprovesti. Još manje treba onima ambicioznijima koji žele u A-1 ligu. Ne treba, zapravo, baš nikome.

Koliko juniora bi momčad uopće trebala imati u kadru? Što ako ih se nekoliko ozlijedi? Što ako dobiju osobne? Zašto bi se junior uopće trudio kada ionako "mora" igrati, a iduće sezone će ga ionako vjerojatno potjerati? Odluka će imati negativan učinak i na gledatelje i na kvalitetu utakmica, otežat će i posao najboljim klubovima da pokušaju proboj u A-1 ligu. Sve to da bi se razvijali juniori koji čak nisu veliki talenti, jer takve su već pokupili kvalitetniji klubovi.

Štošta bi se u radu s mladima moglo i trebalo popraviti, ali za to je odabrano potpuno pogrešno mjesto. HKS bi se trebao koncentrirati na rad s trenerima, na razvijanje juniorskih liga i natjecanja mlađih uzrasta u regijama koja su često na granici regularnosti. Mladima treba povećati broj nastupa, ali ne kroz ovakav "dekret" već bolju (re)organizaciju drugih natjecanja, svakako i usklađivanjem dobne granice za juniore s onom u ostatku Europe.

Ovako se umjesto rješavanja problema stvara novi. Naime, ova odluka ide kontra košarkaških zaljubljenika u lokalnim sredinama, a taj manji entuzijazam može jednog dana spriječiti talentiranog klinca da se bavi košarkom.

Jer, taj talentirani klinac, ako je pravi, uvijek ima gdje igrati - i u A-2 ligi i u A-1 ligi i u NLB ligi i jednog dana - u NBA ligi. Ne brinite, neće nam promaknuti Toni Kukoč zato jer nemamo pravilo o dva juniora u A-2 ligi. I zato ga treba ukinuti.

Zahvalio bih se gospodinu Nikoli Raiču na razgovoru koji je potaknuo ovaj tekst.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!