Packe

Zar ga već smjenjujemo?

Tomislav Pacak • četvrtak, 23.07.2009.
Zar ga već smjenjujemo?
Foto: Kristijan Komarica

Ogromnim nestrpljenjem naoružani su mediji (a posljedično i javnost) koji prate Dinamo, pa stoga situacija u kojoj Krunoslav Jurčić "visi" prije nego je sezona ozbiljno i započela nije nimalo iznenađujuća...

Viđena je to već priča, omča se stavlja oko vrata svakom Dinamovom treneru čim Uefa u Nyonu posloži kuglice. Piše se da je to "život Dinamovog trenera", da je to "kućni red kluba" i da je rano ispadanje "neminovan znak za kraj". Ironično, sve to uistinu jest tako, i to samo iz razloga jer se tako - piše.

Svi tekstovi i sva razmišljanja koji se vrte kada Dinamo postavi novog trenera, a uglavnom se svode na "taj i taj zaslužuje pravu priliku", brzo se zaboravljaju, a iz ladica se vade puno oštriji glagoli. Na taj način niti jedan Dinamov trener neće dobiti ono što mu je najpotrebnije za zidanje kvalitetne momčadi - vrijeme. Nevjerojatno je da isti ljudi jedan trenutak vrte priču o Alexu Fergusonu i Arseneu Wengeru koji su godinama gradili uspješan klub, a nedugo zatim postavljaju ultimatum "svom" treneru nakon što klub vodi jedva pola godine, a u tom razdoblju je osvojio dvostruku krunu.

Slično se dogodilo i sa Zvonimirom Soldom, kojeg su, sada se tako piše, otjerali Mamići, a zapravo su ga otjerali mediji. Soldo ima prevelike ambicije da bi se utopio u tom hrvatskom mulju gdje se potpuno gubi osjećaj za realnost.

Dinamo nije razbio Pjunika, pa što? Je li ga razbio Šahtar? Prije samo dvije godine, već tada skupocjeni Ukrajinci svladali su Pjunik s ukupnih 4:1. Lani je Anorthosis prošao s ukupnih 3:0, baš kao i Dinamo. Da, ali zar će se Dinamo uspoređivati s "nekim tamo Cipranima"? Nekada smo to možda i mogli reći, ali ti "neki Ciprani" lani su izbacili Olympiacos, pobijedili Panathinaikos, odigrali dva puta neriješeno s Werderom, jednom s Interom. Mislite da su ciparski novinari i javnost tako osudili svoju momčad nakon što su s 3:0 izbacili Pjunik?

"Svi igraju nogomet" više nije fraza. Znaju to i u Wisli koja je ispala od estonskog prvaka Levadije. Znaju to u Rangersu, kojeg je lani izbacio Kaunas. Dynamo Kijev, kasnije polufinalist Kupa Uefa, jedva je prošao Droghedu s 4:3. Anderlecht je ispao od BATE Borisova.

"Turbo Barcelona", kasnije prvak Europe, u 3. je pretkolu prošla Wislu s 4:1. Po našoj logici, uspoređujući moć Barcelone i Wisle, trebalo je biti 50:0 za Katalonce. Liverpool je prošao s 1:0 protiv Standarda, pa je Rafa Benitez ipak pretrpio puno manje kritika nego Krunoslav Jurčić.

Armenci nisu "treća liga HNL-a" kako se htjelo prezentirati. Pa zar nije Dinamo dokazao da je najbolji u 1. HNL? Činjenica je da je u dvije ovakve utakmice, pune pritiska, jako teško procijeniti koliko je netko jak - teško je i trenerima, onima koji od toga žive, a kamoli sportskim novinarima i navijačima koji nogomet - sviđalo se to nama ili ne - ne poznaju tako dobro. Stoga najobjektivnije mišljenje o Pjuniku imaju - igrači Dinama. Iako će većina pomisliti da komplimentima na račun Armenaca Dinamovci zapravo sebe opravdavaju, igrači znaju kako im je bilo igrati. I ako oni iskusniji, poput Butine, znaju prepoznati da je Pjunik solidan protivnik, čvrst i agresivan, u boljoj natjecateljskoj formi, onda je to vjerojatno bolja ocjena armenskog prvaka nego ona iz pera ljudi koji su već pisali o Salzburgu kao Dinamovoj idućoj prepreci, isključujući mogućnost prolaska Bohemiansa.

U kontekstu HNL-a, Dinamo je "bog i batina" - najmoćniji, najbogatiji, najbolji. No, to što je Dinamo uvjerljivo najbolji klub u Hrvatskoj protekle četiri godine ne znači da je izvan granica veliki favorit protiv bilo koga. Nije da drugi samo igraju nogomet, već također ulažu, kupuju, treniraju, pobjeđuju.

Ni protiv Linfielda ni protiv Hazara to nije izgledalo puno bolje, pa su Modri ipak ostvarili zavidnu europsku sezonu. Zavidnu ostatku HNL-a, dakako, jer sretni smo i kada netko časno ispadne, poput Belupa, s obzirom da su nam alternativa sramote kakve nam, primjerice, priređuje Rijeka. Kada iz takvog društva dva puta zaredom dođete do Lige Uefe preko Ajaxa i Sparte - to nije neki prosječan ili bezvezan uspjeh, već stvarni uspjeh jednog limitiranog kluba.

Dinamo to jest, on je u europskim razmjerima limitiran. I financijski, bez obzira na solidnu situaciju u blagajni, ali još puno više HNL-om, jer ne samo da u tu ligu malo tko želi doći, već većina želi otići.

Sve to ne znači da je Dinamo protiv Pjunika igrao dobro. Štoviše, prvih 45 minuta zagrebačkog uzvrata mučan je nogomet kakav Dinamo ne smije igrati protiv nikoga, jer se i protiv Manchester Uniteda Modri smiju nadati ponekom pokušaju prema golu, što u ovoj utakmici nije bio slučaj.

Pa iako štošta u toj igri nije štimalo, za što uvelike mora odgovarati trener, ima se i Jurčić pravo pozvati na nerealni pritisak koji se stvara u javnosti. Teško je pod takvom giljotinom funkcionirati i raditi, pa i igrati dok znate da je svaki potez pod povećalom.

Previše se tinte troši i na priču o strancima "koji se ne bore i štopaju domaće dečke", što je potpuno bezvezna, isprazna i netočna demagogija usmjerena prikupljaju jeftinih bodova kod čitatelja. Tko je namjestio sve prilike i golove protiv Pjunika? Stranci.

Mislite li da bi Alex Ferugoson stavio Kramarića od prve minute umjesto Papadopoulousa? U 90 jako važnih minuta, a izbor je između vrlo talentiranog klinca koji je odigrao 60 minuta za seniorsku momčad i prekaljenog internacionalca koji je zabijao za Panathinaikos i grčku reprezentaciju? Lako je to na papir staviti, jer Kramarić je mladi zagrebački dečko fenomenalnog talenta i učinka u mlađim selekcijama, ali gdje je on od taktičke razine za Ligu prvaka ako još nije odigrao jednu ozbiljnu utakmicu u karijeri?

Zašto bi, uostalom, Jurčić radio kontra sebe? Zašto na teren ne bi slao najbolju momčad koju ima? Zbog neke direktive? A tko bi to bio, zar bi Mamiću bilo u interesu da igra slabija momčad? Uostalom, Mamić bi najsretniji bio da Kramarić zabije 30 golova jer njega bi onda sigurno bogatije prodao nego Papadopoulosa.

Jurčiću treba dati vremena. Njegova vizija nogometa nije mi osobno draga, ali svaki trener zaslužuje vrijeme, priliku da prenese svoja razmišljanja igračima. Tako je zaslužuje i Krunoslav Jurčić, posebno jer je i u lanjskoj sezoni pokazao da svojom srčanošću može galvanizirati svlačionicu, kako bi rekao njegov najpoznatiji mentor.

Stavljati mladom treneru "omču oko vrata", s konstrukcijom da je "živ do prvog poraza", jednostavno nije odgovorno već populistički. Na taj način o trenerima se govori u kafićima i na haklu, jer tamo svi znamo bolje i od Fergusona i Ćire i Bilića. No, kada o tome pišemo - i formiramo javno mišljenje - valja biti odgovoran, jer imamo itekakvu ulogu u stvaranju uspješnog kluba.

Rušenjem trenera poput čunjeva u kuglanju uspješan klub se - ne stvara.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!