Je li Miše imao pravo otići?

Ante Miše nije dočekao godišnjicu na klupi Hajduka. Bez obzira što je imao brojne "preporuke", prije svega kakav-takav rezultat i podršku tribina, Miše se proveo kao i brojni njegovi prethodnici koji su pomislili da bi mogli dočekati prvu obljetnicu na klupi splitskog kluba.

Što se dogodilo? "Žderač trenera" Branko Grgić već neko vrijeme živi daleko od Poljuda i umjesto sportskom, bavi se turističkom problematikom. A Hajduk i dalje "prožvače i ispljune" svakog trenera kojega odabere kao svoje "dugoročno rješenje". Razlika je samo utoliko što je Grgić svoje trenere smjenjivao, a Perošu neopozivo bježe.

To "neopozivo" posebno je zanimljivo u priči oko Ante Miše, ali i njegovog prethodnika Gorana Vučevića. Otići neopozivo znači imati neki gadan i nerješiv problem. Vučević je nakon Zadra otišao praktično bez pozdrava, na isti način je nakon svog Zadra otišao i Miše. Bez objašnjenja, bez "otvaranja duše".

S jedne strane je to korektno i simpatično, čak i "gospodski", s druge strane je i nepošteno i besmisleno. Vučević razloge svojeg odlaska nije nikad javno objasnio, a zasad to ne želi ni Miše. Jedino što su obojica istaknuli jest da - pregovora nema. Neopozivo. Konačno.

Često se u našim medijima mnoge trenere naziva "vojnicima kluba". I Miše se uglavnom smatrao takvim, jer Hajduk je njegovo "jučer, danas, a možda i sutra". Međutim, "vojnik kluba" ne napušta klub neopozivo, jer ta odluka nije njegova. Kao i u Vučevićevom slučaju, Miše nije ostavio niti zrno mogućnosti da predsjednik i ostatak klupske uprave kažu "Miše, čeka nas Žilina, to odradi pa ćemo vidjeti što dalje". Miše je otišao gledajući svoj integritet i svoj autoritet, a ne interes kluba čijim se vojnikom smatra.

Ako je uistinu interes Hajduka da Miše više ne bude trener - to je trebao odlučiti netko drugi. Netko na katu, netko tko zarađuje (dobre) novce da donosi takve odluke. Na Miši je poslije Zadra bilo reći "stavljam svoj mandat u ruke uprave kluba", a ne pobjeći glavom bez obzira. Ili ako baš treba pobjeći - onda je pošteno da javno obznani svoje razloge. Otkud i zašto je sad odjednom nemoguće raditi i stvarati rezultat s momčadi u koju je do prije nekoliko sati tako slijepo vjerovao.

Je li Hajdukova svlačionica zaista tako teška? Stanuje li tamo neka bahata i bezobrazna skupina ljudi koja bez stida i obveze uzima na stotine tisuća eura godišnje, a nije ih briga ni za trenera, ni za upravu, ni za navijače, ni za kompletnu javnost? Ili Hajdukovi treneri jednostavno ne znaju iskoristiti sav taj potencijal koji se u njihovim nogama krije?

Je li Miše loše koristio materijal koji ima ili jednostavno od igrača kojima raspolaže nije mogao bolje? Ovo drugo je teško povjerovati, jer koliko god Miše možda pogrešno posložio momčad, odabrao neku čudnu formaciju ili trenirao neke krive stvari, igrači koji uzimaju između 200 i 450.000 eura po sezoni trebali bi biti sposobni na djelu pokazati zašto je njihova bankovna knjižica deseterostruko punija od igrača koji su ih ismijavali u prva dva kola.

Za Mišu jedni kažu kako je prošle sezone ubirao plodove onoga što mu je ostavio Goran Vučević, a kad je došlo vrijeme da se iskaže - Hajduk je izgubio oba trofeja. Drugi kažu kako je Miše iznimno nadareni trener kojemu je nedostajalo pravih igrača na nekim pozicijama i da su ga uz to neki igrači bojkotirali. Klasika nakon svake smjene, sto ljudi - sto ideja. Zato bi Miše napravio dobru stvar kad bi javno izrekao što ga muči, gdje je zapelo i kako jedan prosječni Zadar može tako "išibati" igrače koji plivaju u ptičjem mlijeku. U suprotnome - stvarat će se teorije od kojih nitko neće imati koristi.

Goran Vučević i Ante Miše danas u već Hajdukova prošlost, barem što se tiče seniorskog pogona i prve momčadi. Vučević je na novoj odgovornoj dužnosti šefa omladinske škole i nadajmo se da barem tamo neće biti privremeno rješenje. Gdje će Miše - tek će se saznati, no s dolaskom Ivice Kalinića definitivno je raspršen i stručni stožer koji je pratio i Vučevića i Mišu.

Ako je povijest učiteljica života, a kažu da jest, ni Ivica Kalinić naredno ljeto neće dočekati na mjestu trenera Hajduka. Oni kojima je do šale kažu da situacija u Hajduku ipak nije toliko teška, kad se nije u pomoć pozvalo vječnog vatrogasca Zorana Vulića. Kalinić je spremno ugrabio prigodu koja bi mu vjerojatno došla jednom u životu i nije ga teško razumjeti. Hajduk je i dalje veliko ime. Nažalost, ponekad samo to...