Plus dva

Kakav dan, koja ludnica! Kolike su šanse bile da se poklopi posljednje kolo s tri potpuno identična rezultata? Vjerojatno ravne onima da Portsmouth osvoji naslov prvaka Engleske. No, kako smo mogli vidjeti, malo je nedostajalo, vrlo malo, dakle i Portsmouth se može nadati...

Prvi susret - drama. Mirakovski, čovjek kojeg je Arsić izmislio u zadnjoj minuti, sjurio se terenom i milimetri su ga dijelili od produžetka. Na semaforu je ostalo stajati 71:69 za Ruse.

Drugi susret - drama. Francuzi imaju napad, diže se Nando De Colo i sa sirenom zabija. De Colo, igrač koji je u završnici bio na mjestu Tonyja Parkera. Semafor se zaustavio na - 71:69 za Francuze.

Treći susret - drama. U biti kada pogledamo sva tri susreta, mi smo najlakše dobili. Ako je to bilo najlakše, sasvim je jasno kakav je to bio dan. Mogla je to biti savršena priča poklopljenih brojeva. Nije završilo 71:69, ali je 70:68, po poen svakoj strani ćemo oprostiti.

Tri utakmice za one željne uzbuđenja, za one spremne na ovakve završnice. Kakve su šanse da i u srijedu vidimo sličan scenarij? Nisu male, svi još za nešto igraju, kvalitativne razlike nisu velike, uzbuđenja neće nedostajati.

Za nas je priča dana Hrvatska. Uz puno izgubljenih živaca kroz prva dva kruga uspjeli smo izboriti četvrtfinale i na taj način ispuniti prvi cilj. Igra je daleko od idealne, ali još uvijek smo u igri za medalje. Još uvijek vjerujemo u medalju.

Netko će reći "kako možemo biti optimisti uz ovakvu igru"? Istina, zapitao sam se i sam što možemo očekivati, ali nada umire posljednja. Jednostavno iz dana u dan se ponavlja ista priča - lošije ne može, može samo bolje. Na čemu temeljimo takvo razmišljanje? Na pripremnim nastupima. Tko je gledao pripremne dvoboje, njemu je jasno. Hrvatska je pokazala kako može, što se dogodilo u glavama u Poljskoj, to je za neku drugu analizu.

Za četvrtfinale će se glave, ostaje nada, očistiti. Ostaje vjera kako će se naša reprezentacija probuditi i pokazati nešto više osim fanatične borbenosti. Budimo realni, osim toga nismo ništa posebno vidjeli. Premalo izrađenih akcija, previše nervoze. U nekim situacijama bilo je nelagodno gledati kako se naši igrači ne mogu niti dogovoriti tko će gdje stati u napadu, kada izaći u blok, kada zarotirati stranu. Živjeli smo od solo akcija, a na pripremama smo mogli vidjeti posve drugačiju sliku. Dakle, može se.

Ne treba sada nagađati na koga ćemo, tko će nam bolje leći Slovenci ili Turci. Sasvim svejedno, nisu Srbija i Španjolska ništa lakši protivnici. Bilo bi nam tako svejedno da smo završili i kao prvi. U četvrfinalu će biti pakao, lagani protivnici su iza nas.

Možemo biti zadovoljni utoliko što smo u četvrtfinalu, Makedonija i Njemačka su zapeli na korak od četvrfinala. Bili su vrlo blizu, oni mogu biti nezadovoljni i postavljati pitanja, mi još možemo pričekati, kasnije ćemo izravnavati račune. Makedoniju je vrlo malo dijelilo od produžetka gdje bi ganjali pobjedu od sedam razlike.

To bi bila priča, potpuni autsajderi u svom prvom nastupu u četvrtfinalu. Međutim ostali su kratki. Mirakovski je bio hrabar, ali je ispao tragičar. Šteta. Nemamo ništa protiv Rusa, ali ipak su nam Makedonci draži. Imaju u sastavu niz veterana i tko zna kada će im se pružiti ovakva prilika. Za Ruse nema zime.

Za kraj dvoboj Francuza i Grka. Utakmica za kakvu smo i pretpostavljali da će biti. Nakon što su Rusi dobili Makedoniju, Grcima je treće mjesto u skupini postalo puno privlačnije od prvog. Francuzi su također rezonirali kako prvo mjesto možda i nije najpametniji ishod, ali unatoč svemu obje momčadi su pokušale igrati na pobjedu. Je da to nisu napravile ostavivši srce na parketu, ali onako, rekreativno izdanje u kojem je De Colo spremio zadnji šut za pobjedu.

Iako su upisali pobjedu, nisu previše slavili, čak štoviše, nisu izgledali posebno sretni. Tu i tamo koji smiješak po izlasku s terena, ali ništa više od toga. Grci su ponudili više osmjeha znajući kako u četvrtfinalu neće igrati protiv Španjolske.

Kalkulacije, kalkulacije, pitanje je kome će se odbiti o glavu. Bilo je čudno gledati Grke kako se ne ubijaju za svaku loptu, Bourousisa kako nonšalantno pušta loptu van nakon dodavanja, bez neke borbenosti u skoku, na kraju su se u obje reprezentacije borili oni s klupe. Srećom (?) po Francuze, oni su duže držali pričuvnu ekipu i ona je diktirala igru i rezultat. Grke je izvlačio Spanoulis, ali i to je bilo onako pomalo haklerski uz obavezan smiješak kod igrača koji je inače uvijek smrtno ozbiljan.

Slijedi skupina F. Tamo neće biti previše mjesta za kalkulacije. Svima je pobjeda važna. Španjolci i Poljaci igrat će na sve ili ništa, pobjednik prolazi, poraženi otpada. Litva će spašavati obraz protiv Srbije dok će se Turska i Slovenija boriti za prvo mjesto u skupini i četvrtfinale s Hrvatskom, a ne opasnom Grčkom.

U svakom slučaju moglo bi biti vatre i ovdje. Kada već u skupini E nismo uspjeli namjestiti rezultate, možda ćemo ovdje. Znate kolike su šanse za to? Jednake onima da Portsmouth i obrani naslov prvaka Engleske...