Nije da tražim alibi, ali...

Uoči reprezentativne stanke u kojoj će naši najbolji nogometaši, ili barem oni koje je odabrao Slaven Bilić, odmjeriti snage s Lihtenštajnom (ne šalim se, stvarno hoće) - vrijeme je za novo "Bockanje". Prije toga, samo da se vratim na reprezentaciju jer mi je baš palo na pamet kako naš izbornik možda namjerno zove "sve i svakoga" u reprezentaciju kako bi našu kvalitetu spustio što bliže razini Lihtenštajna. Lijepo od njega, nije čovjek bez veze Unicefov ambasador.

Sve u svemu, vratimo se mi našem nogometu i najboljoj hrvatskoj ligi. Zvuči dobro, zar ne? "Najbolja hrvatska liga"... Nakon što je u prošlom kolu na derbiju u Splitu bilo 4.000 gledatelja, ovotjedni derbi (i onda neka netko kaže da nam je liga loša - svaki tjedan derbi), gledalo je još manje, odnosno oko 3.000 ljudi. U Zagrebu je cijeli dan padala kiša, a stadion na kojem se, kako voli reći "veseljak" iz Maksimira, "čovjek ne može niti popišati" i nije najugodnije mjesto u gradu u takvim vremenskim uvjetima.

Unatoč tome, oni koji su došli na stadion - imali su što vidjeti. Naravno, tu ne brojim one koji su došli skroz iz Šibenika ili one koji su došli sedamnaesticom sa Save jer oni, na njihovu žalost, nisu ništa imali za vidjeti, barem ne od njihove momčadi. Posebno mi je zanimljivo bilo kako je kolegica iz Šibenika sama sebi objašnjavala zašto njezini gube 5:0: "ne stojimo dobro kao inače", "nismo dovoljno agresivni", "stojimo daleko od igrača" i tako priča ona, a ja si mislim: "točno to sam ja govorio samo par dana ranije kada su momci u bijelo-crvenim dresovima vodili protiv Dinama". Isto mi nije bilo jasno kako baš večeras - Dinamo loše stoji. Odgovor je jednostavan: protivnik je jednostavno bolji.

Osim što je Dinamo dobio 5:0 i tako vratio zadovoljstvo svojim navijačima, dodatno raspoloženje u Zagrebu popravio je novi "kiks" Hajduka. Mislim, teško se može cijela sezona nazvati kiksom jer kada imate omjer 5-4-5 uz gol razliku 14:12, a najviše ste bili plasirani prije prvog kola kada je ljestvica bila sortirana po abecedi - onda stvarno baš jako često kiksate. Jedino što je možda veća sramota za Hajduk od pogleda na ljestvicu jest što se redovito nakon neriješenih rezultata protiv nekad jakog Hajduka - protivnici žale jer su imali priliku dobiti. Pekarnica je jedna stvar, a nogometni klub ipak nešto drugo, premda je za malo toga kriv predsjednik koji je ipak došao na gotovo; on ipak ne voli gotove stvari nego sve ispeći ispočetka.

Utakmicu s čak osam golova odigrali su Osijek i Davor Vugrinec. Osječka mladost protiv Zagrebove užasne momčadi priredili su gledateljima u Gradskom vrtu zanimljivu utakmicu u kojoj je gotovo svaki prelazak centra, posebno u prvih 45 minuta, završio pogotkom. Vuga je svojim 103., 104. i 105. golom pokazao kako je i dalje majstor iako na 100 metara trči 60, no bome su "majstori" i njegovi suigrači koji mogu dobiti gol "sa začinom i bez začina, ali sigurno na barem 100 načina".

Istra je nakon sedam utakmica bez pobjede "zahvalila" Elvisu Scoriji na suradnji i odmah dobila Karlovac kojem je to drugi poraz zaredom. Zadar i Varteks odigrali su očekivano dosadnu utakmicu u kojoj su domaćini na ružan način iskorištavali Krklecova 182 centimetra i cijelo vrijeme mu pucali visoko, a Slaven je minimalno, ali potpuno zasluženo dobio Lokomotivu.

Utakmicu između Croatije i Cibalije sam gledao uživo i mogu reći da ne vidim način na koji će Sesvete nekoga zapravo dobiti. Cibalia je drugoplasirana i puno bolja momčad od Gračanove, no jednostavnost kojom su do pobjede došli Vinkovčani stvarno nije bilo ugodno gledati. Tomislav Pavličić radio je "domaćinima" što je htio i poželio, a Kresinger, Prgomet i Husić sjajno su surađivali u kontrama koje Cibalia izvodi sjajno. Jedva čekam slavonski derbi u sljedećem kolu kada Osijek gostuje u Vinkovcima, pokazat će njima Osijek kako se igra nogomet.

Svoj poseban odlomak zaslužuje, kako sam ga prigodno nazvao već prošli tjedan, Zoran ja-nikad-ne-pričam-o-suđenju Vulić jer, vjerovali ili ne, pokrali su ga suci. Naravno, pravi gospodin kakav Vulić je - nije pričao o suđenju, ali i nije neki posebno komplicirani sudoku o kome trener Riječana priča kada kaže: "Pametnome je jasno što se dogodilo u Zaprešiću" ili "ne volim kad ljudi ubijaju nogomet" ili pak meni osobno najdraža: "ne tražim alibi, ali..." Ne razumijem zašto ne može jednostavno reći kao svaki normalan čovjek koji se buni na suca: "pokrao nas je sudac, taj nas uvijek krade" ili jednu od novijih: "već mi je prije utakmice rekao: pazi se".

Dosta uvoda, idemo na "detaljni pregled". Možete reći što hoćete, ali mene je Dinamo gaženjem Šibenika uvjerio kako su najbolja momčad u Hrvatskoj i vraćam ih na prvo mjesto, Cibalia i Osijek su tu iza Modrih, a Hajduk... Joj, Hajduk... "Nema ovdje pitanja kada se dobiva 5:0", rekao je Jurčić nakon velike, uvjerljive i zaslužene pobjede nad Šibenikom. Dinamo je sa 5:0 isprašio Šibenik i poslao ih natrag kući iako su ovi došli po - prvo mjesto; autoritativno su Modri rekli: "ne damo". Badelj je odigrao jako dobru utakmicu dok Kovač je 45 minuta čuvao Zeca, a onda rekao Barbariću: "ma nije ti ovaj nešto; njega možeš i ti". Slepička je pak bio najbolji u redovima Dinama i tako poručio svojem treneru da ne bude prvi dio njegova prezimena i stavi ga češće u igru. Kako je jednostavno izgledala pobjeda Cibalije protiv Sesveta. Istina, ništa ne izgleda jednostavno kada iz toplog Draženova doma sa Cibona - Zadar odete u Kranjčevićevu gdje je bilo manje gledatelja nego policije na košarci, no Cibalia je više nego rutinski obavila svoj posao. Jedino što se može zamjeriti igračima su "pjesmice" s navijačima nakon utakmice u kojima su nerijetko subjekti bili "prijatelji iz Gradskog vrta". Za slično su dinamovci platili kazne, ali raspjevane nogometaše u Kranjčevićevoj (skoro) nitko nije vidio. Prošli tjedan sam se "vadio" kako je Osijek visoko jer su mi dragi, no sada su pokazali da zaslužuju biti u samom vrhu. Naravno, ako obrana predvođena vratarom Kardumom nastavi poklanjati golove - mogu se pozdraviti s visokim plasmanom, no s puno iščekivanja čekam utakmicu u Vinkovcima. Srećom po 1.500 ljudi u Gradskom vrtu, s druge strane je bio samo Vuga i neki ljudi. Slaven Belupo upisao je četvrtu pobjedu zaredom i sve se više dižu. Imali su Farmaceuti 20 udaraca po golu Lokosa, no Kelava je (skoro) sve poskidao, a na kraju su mogli ostati bez tri boda. Morat će momci Zlatka Dalića poraditi na realizaciji, no u svakom slučaju - Slaven je sve opasniji; recimo, vjerujem da će oni na koncu biti prvi pratitelj Dinama. Bili su prvi u Bockanju, ali niti blizu tome da preuzmu vodstvo u prvenstvu. Šibenik nikad nije uzeo bod iz Maksimira, ali siguran sam da su bili i puno bliže nego ove nedjelje. Dinamo ih je pregazio, a dio krivice svakako ide i Šibenčanima koji su svojim izjavama "palili" Dinamo i - napalili ga; nisu trebali. Unatoč tome, Šibenčani igraju odlličnu jesen i nema razloga da ih ovaj, prije sezone očekivani i realni poraz, posebno demotivira. Neću biti zločest, a čuo sam kako sam točno takav bio prema Karlovcu pa reći kako sam rekao nekoliko puta da je Karlovac loš i kako će pasti na ljestvici. Isto tako, neću reći kako imaju 11 igrača i kada im se netko od njih ozlijedi - ne mogu dobiti slabašnu Istru. Naravno, mogao bih sve to reći da sam zločest, ali nisam pa neću. Inter je odigrao možda i najbolju utakmicu ove sezone. Pred samo 300 gledatelja, sami su si krivi igrači Intera, Perkovićeva momčad odlučno je krenula od prve minute, prihvatila poklon Cerića koji je zaradio isključenje i motiviranom te odgovornom igrom došla do vrijedna tri boda. Obratite pozornost na "nulu" Rijeke, a to je zato što su gosti imali točno toliko udaraca prema golu Intera; dobro su domaćini odradili posao u obrani i uzeli bodove uoči pauze. Iako su nakon sat vremena igre trebali gubiti najmanje 3:0, Lokosi su na kraju vrlo lako mogli do boda. Dalibor Pandža imao je dvije sjajne prilike, ali reagirao je užasno; poput prezimenjaka mu iz Hajduka koji bi vjerojatno slično reagirao s time što je "mala" razlika što je Dalibor - napadač. Još jedna zanimljivost mu je upala u oko; naime, Lokosi zaista nemaju sreće s ozljedama cijele sezone, no kako se to Emiljano Vila uspio razboliti na putu prema Koprivnici - stvarno mi nije najjasnije. "Međimurje se vratilo starim navikama - glatkim porazima", pisalo je prošli tjedan ovdje, ali srećom po Čakovčane - došao im je Hajduk. Istina, koliko god Zdravko Mamić tvrdio da nije zaleđe, Golubović je dao gol iz nedozvoljene pozicije, no zaslužili su Čakovčani bod(ove). Siguran sam da bi 3.000 ljudi koliko ih je bilo na utakmici podržalo moju ideju da se prije svake utakmice koja počinje u pola devet, a temperatura je ispod pet Celzijusa - pljeskom, kao znak zahvale, pozdravi Igora Štimca. Čisto da ih motiviram stavio sam Hajduk na sedmo mjesto prošloga tjedna, ali njima trebaju puno skuplji stručnjaci kako bi im pomogli. Hajduk je "odigrao" još jednu užasnu utakmicu u Čakovcu i mogu biti sretni bodom; žalosno, ali istinito. Ako danas gledate kako igra Ante Šerić, morate se zapitati "kako je taj čovjek bio reprezentativac?", ali odgovor je vrlo jednostavan: "tako i tako nikad nije igrao." Kada je Dinamo razvalio Šibenik, ne bih se čudio da trener "majstora s mora" i njegovi nasljednici budu zanimacija hrvatskih medija u idućim danima. Ode Sir Elvis Scoria i evo - bodova. Traore kao da je čekao odlazak dragog mu trenera kako bi proigrao - "izborio" je Malijac penal da bi potom odigrao lijepi dupli pas sa Šehićem i zabio za pobjedu. Karlovac je trebao pokazati više obzirom na mjesto na ljestvici, no ne i obzirom na kvalitetu koju posjeduju. U svakom slučaju, Istrani su pobjedom mene uvjerili kako više ne trebaju biti zadnji. Koeficijent na Zadar kod kuće protiv Varteksa trebao bi biti 1.00. Stvarno, Varaždinci čim sjednu u bus, a vožnja traje više od sat vremena - "skidaju gaće". Istina, "nepošteno" su Zadrani došli do pobjede jer su cijelo vrijeme nabacivali i igrali po zraku, a vratar Varteksa ima samo 182 centimetra; na koncu su tako i zabili oba pogotka. Rijeka je i dalje sedma u HNL-u jer im je prvi pratitelj Hajduk koji bodove skuplja uz moto "polako, ali sigurno", no na ovoj ljestvici - padaju. Naravno, teško je bilo igrati protiv "12 igrača", kako si sigurno Zoran Vulić objašnjava novi poraz , no unatoč crvenom kartonu Cerića, koji je, onako usput, potpuno opravdan, Riječani su mogli koji put puknuti po golu. A da, sad sam se sjetio - pomoćni suci im nisu dali; jednostavno je teško tako igrati. Poznati Interov sudački lobi još je jednom bio na djelu u Zaprešiću. Ima li tome kraja? Varteks je bez Mumleka doputovao u Zadar, ali - nije trebao. Jednostavno su mogli reći da neće doći, pisalo bi se 3:0 Zadru, ušparali bi na gorivu, a i teren bi nakon dana što je po njemu padala kiša malo "odmorio". Ovako su potrošili benzin, potpuno uništili teren koji je nakon desetak minuta izgledao kao livada i sve to da bi na kraju bilo - 2:0. Pokušao sam sa Zagrebom istu taktiku kao i s Hajdukom, ali jednako im je pomoglo. Vugrinec i deset prijatelja primili su pet golova u Osijeku, a njihov Osječanin, Marin Skender, nije se posebno iskazao. Naravno, s takvom "obranom" kakvu igra Zagreb - Van der Saru ne bi bilo lako. Ako je to neka utjeha, Osijek je bolja momčad od Zagreba i nije bilo šanse da je Pjesnici pjevajući vrate kući; bod(ove) moraju tražiti negdje drugdje. Dosta loših vijesti bilo je za navijače Sesveta prošloga tjedna, a situacija se nije posebno poboljšala niti nakon utakmice s Cibalijom. Croatia je bila toliko nemoćna protiv Cibalije da se čovjek gledajući utakmicu mogao zapitati: "Jesu ovo i jedno i drugo seniori?". Radoš se vratio na gol, no ništa to nije pomoglo Gračanu čija momčad nije zapucala po golu Cibalije. Da teoretski Croatia ima navijače, dioničare, sponzore ili tako nešto - bili bi bijesni.