Snažni temelji za budućnost

Medveščakov uspjeh je, dakako, prvenstveno ta jagma za ulaznicama, iako je i sportski gledano ovo polufinale, s pet pobjeda u doigravanju, sjajan rezultat za prvi nastup u EBEL-u.

Mnogi su skloni podcjenjivanju te lige, i zaista, ona ne spada u europski vrh, no to danas nije toliko važno. Sviđalo nam se ili ne, klubovi su danas na tržištu kao i svi drugi subjekti, nude nekakav proizvod i njihov uspjeh je kada taj proizvod uspiju prodati. Nije bitno zove li se natjecanje Euroliga, Liga prvaka, Europska liga, NLB, HNL, NBA ili 2. HRL. Nije ni bitno koji ste u toj ligi. Nije bitno ni s kime igrate ili koga pobjeđujete. Niti je bitno igraju li za vas Hrvati ili Kanađani, crnci ili bijelci, mladi ili stari, zvijezde ili donedavno nepoznati ljudi.

Bitno je žele li ljudi ulaznicu za vaš proizvod, želi li televizija prijenos, žele li posljedično i sponzori svoju naljepnicu.

Na kraju krajeva, to je oduvijek određivalo uspješnost nekog sporta. Jedina razlika je što danas za taj uspjeh više nije dovoljan samo sport (natjecanje, igrači...), već i nekakva zabava, marketing, PR, show. No u tomu nema nužno ništa loše, logično je da se ljudi žele zabaviti, kao što je logično da je danas to puno lakše u Ledenoj dvorani nego na Maksimiru, iz milijun razloga.

No, pogrešno bi bilo pripisati Medveščakov uspjeh (samo) marketingu i odnosima s javnošću. Zapravo, tu sam pogrešku i sam činio, naglašavajući zasluge upravo tih klupskih sektora za prepunu dvoranu. Razlog je jednostavan - Medveščak to radi bolje od ostalih klubova, smatrao sam to vrijednim isticanja.

No, griješe svi koji misle da je Medveščak samo nešto što je in. "Hokejska publika s kraja osamdesetih" nije neka floskula, to je jedna odlična i vrlo široka baza na koju su sada nadograđeni novi ljubitelji hokeja.

Da, među njima su i "Lane Klingor", no nemojte se zavaravati - ogroman dio publike u Ledenoj dvorani istinski uživa u samom sportu.

PR i marketing ne mogu sve. Taj dio posla odlično su, primjerice, odrađivali organizatori VIP odbojke na pijesku, ali nije to ni izbliza ovako zaživjelo. Odlično to odrađuju sa Zagreb Indoorsom, ali Ledenu mogu napuniti tek u finalu - ako igra neki Hrvat. Primjera ima puno.

Hokej na ledu je jedan od najatraktivnijih sportova na svijetu, apsolutni broj jedan u puno zemalja. A u Hrvatskoj bi sigurno bio još puno popularniji da imamo uvjete za njega, jer od sportaša iziskuje sve ono u čemu su Hrvati tradicionalno dobri - koordinaciju, snagu, imaginaciju, čvrstinu i prije svega - timski rad, borbu za suigrače. Sjetite se naših rukometaša i sami zaključite gdje bi bio hrvatski hokej kada bismo imali uvjete poput, primjerice, Slovačke. Usporedbe radi, Slovačka ima 66 klizališta, Hrvatska šest. A Kanada 13.500.

Takav hokej imao je vrlo vjernu publiku i kada je bio na niskim granama, a problema s popunjenosti nije bilo, primjera radi, ni na SP-u divizije I 2003. godine. No, jasno je da su i oni najzagriženiji navijači htjeli bolji hokej. Prvi korak bio je kada su se Medvjedi ugurali u slovensku ligu, i već tada su vratili dio publike, a potpuni povratak hokej je doživio nakon "administrativne pobjede" Gojanovića i ekipe koja vodi klub u bitki za nastup u EBEL-u.

Zato treba čestitati vodstvu na tom potezu, na viziji koju su imali - jer oni su još u kolovozu tvrdili da Zagreb ima hokejsku publiku i da će ih jača liga od hrvatske/slovenske privući na tribine.

Tada je trebalo imati hrabrosti ući u taj rizik, u dovođenje relativno skupih igrača (za dotadašnje odnose u Medveščaku) kada su sponzori gotovo u pravilu pitali - a tko ste vi?

Danas stvari stoje drugačije, danas sponzori žele biti povezani s najpopularnijim klubom u gradu. Dinamo, Cibona, RK Zagreb i Mladost sportski su (mnogo) značajnije institucije, s bogatijom poviješću i "na papiru" više navijača.

No do ulaznice se ne može doći samo za Medveščak.

Medveščaku već sada dobro ide prodaja godišnjih ulaznica za - iduću sezonu. Koji to hrvatski klub može reći? Koji to hrvatski klub uopće ima?

Pred klubom su, jasno, novi izazovi. Kako složiti igračku križaljku za iduću sezone? Gojanović je najavio mlađu, još dinamičniju ekipu, najavio je i još kanadskih Hrvata. Igrače će biti lakše dovesti nego prije, jer se projekt pokazao ozbiljnim, jer je atmosfera fantastična, jer je Zagreb privlačniji grad od većine hokejskih gradova u ovom dijelu Europe. No, Medveščak će i dalje morati čekati one igrače koji bi u EBEL-u bili prevaga dok traže angažman u ligi jačoj od ove austrijske, i zato je teško momčad planirati puno unaprijed.

I sportski izazovi će biti veći - u debitanskoj sezoni sve je bilo uspjeh, no nakon ovog polufinala i publika i mediji zahtijevat će više od lova na osmo mjesto.

Najsigurnije što u klubu mogu napraviti jest zadržati Teda Satora jer američki trener garancija je dobrog skautinga i dobre momčadi. I to će sigurno biti prvi korak u slaganju rostera za iduću sezonu.

No, čeka ih i još jedan veliki izazov - demantirati one koji tvrde "to je sada popularno, splasnut će euforija".

Medveščak je već to jednom učinio, jer ista se priča pojavila i nakon prvih nekoliko rasprodanih dvorana.

Sada će to možda čak biti lakše jer, vrlo jednostavno, ne znam niti jednu osobu koja mi je nakon Medveščaka rekla da je bilo "bezveze".

Ukoliko momčad bude borbena kao što je ovogodišnja, ukoliko gledatelji na prvih nekoliko utakmica - koje će sigurno biti rasprodane na krilima ove sezone - osjete da su neki novi Prpichi i Guidarelliji jednako žestoki i angažirani, jednako kvalitetni (ili kvalitetniji), da jednako uživaju u potpori s tribina - onda će, uvjeren sam, Ledena i iduće sezone biti puna.