Ljepota je u oku promatrača

Je li HNL najgora liga u Europi? Nije, zaista nije. Da se subotama i nedjeljama na našim televizijama prenose poljski, slovački, bugarski, danski, norveški ili latvijski derbiji umjesto Manchester United - Chelsea, vjerujte - brzo bi porasla gledanost HNL-a.

Iako nema valjanih razloga da očekujemo visoku kvalitetu nogometa na Hajduk - Šibenik, mi ga očekujemo. A nemamo, očigledno, ni infrastrukturu, ni financije, ni publiku, ni tržište, ni trenere ni bazu igrača da to možemo očekivati. Sami smo si skrojili visoka očekivanja, najviše kroz pumpanje u medijima, pa ostajemo razočarani proizvodom. Od hokejaša Medveščaka nitko ne očekuje da igraju kao Crosby, pa onda nikoga ne ljuti kada stvarno Hečimović nije Crosby. Kada biste pogledali jednu utakmicu NHL-a, usporedili to s EBEL-om, brzo bi došli do zaključka da je razlika (puno) veća nego što je između HNL-a i Premiershipa. Pa to nikoga ne smeta i taj Medveščak je (sada već dosadan) primjer uspješnog sportskog proizvoda.

Ljepota je u oku promatrača.

Iznimno puno ovisi o tome kako je neki proizvod prezentiran. To, pak, nije rezultat isključivo djelovanja neke marketinške službe, jer dečki koji rade PR Medveščaka ne bi mogli isto napraviti s Dinamom - u Medveščaku su krenuli od nule, a u Dinamu bi krenuli od -100 s obzirom na temperaturu odnosa Dinama, navijača i medija. Dinamo prodaje novine i u Dinamu se traži senzacija, pa je skidanje glave Jurčiću puno unosnije nego skidanje glave Tedu Satoru.

Zagrebačka Arena će, po svemu sudeći, dva puta u tri dana biti rasprodana zbog - košarke. Jumbo plakati, druženja s navijačima, brojni nastupi košarkaša na radio stanicama, intervjui, objave za medije, prigodni programi... Zbog toga će Cibonu protiv Union Olimpije u polufinalu regionalnog natjecanja gledati više ljudi nego protiv Barcelone, Olympiacosa i Montepaschija zajedno u najjačem košarkaškom natjecanju u Europi. Razmislite o tome. Jer, znate, danas je "košarkaški spektakl u Areni". Ironično, u Areni će zaista biti spektakl zbog velikog broja ljudi koji su došli na spektakl.

I to je sjajno za košarku, ali je žalosno što smo nesposobni kreirati svakodnevno svoju stvarnost na taj način. Ako želimo - nama svaka euroligaška utakmica Cibone može biti takav spektakl. Ako želimo - nama naša HNL može biti puno zanimljivija. Ako želimo - nama Dinamov nastup u Europskoj ligi može označiti uspješnu sezonu, a ne neuspješnu jer se "nije igrala Liga prvaka".

Što je objektivno nikad nije lako reći, jer gotovo sve se može vrlo brzo "spinati" onako kako vam odgovara. Uzmimo za primjer (još uvijek aktualnog) trenera Dinama:

Verzija 1: Zar ste već zaboravili u kakvim je okolnostima preuzeo momčad prije tek nešto više od godinu dana? Nisu mu davali gram šanse da osvoji naslov, osvojio ga je uvjerljivo. Osvojit će ga uvjerljivo i ove sezone. Nesretno je ispao od Red Bulla, uvjerljivo je prošao Hearts i osigurao novu Europsku ligu, pobijedio je u gostima Anderlecht i Timisoaru s jednom limitiranom momčadi. Putem su mu ubacili niz novih mladih igrača, najiskusniji su imali probleme s ozljedama, jedinog pravog lijevog beka doveli su mu prekasno, od Badelja je napravio reprezentativca, a od Lovrena igrača Lyona.

Verzija 2: S ovom momčadi i protiv ovakve konkurencije bi i moja baka osvojila naslov. Jurčić nije donio bolju igru, nije uspio doći ni do 4. pretkola Lige prvaka. Momčad mu trenutno igra kriminalno loše, nema žive duše na utakmici. Svađa se s novinarima. Igra mu Sammir, ta hodajuća neznalica. Nije od Kramarića napravio Eduarda, a mali je strašan talent. Tomečak mu je nazadovao. Igra predefanzivno, pravi je papak. Iritantno vodi utakmicu skačući po aut-liniji.

E sad, ako vas mediji svakodnevno bombardiraju jednom ili drugom verzijom - činjenica je da će većina ljudi to prihvatiti. Na stranu teza "narod ne možeš prevariti", činjenica je da taj narod stalno biva prevaren od nekoga, od političara nadalje. Narod je mislio da je Viduka promašaj, isto kao što sad misli da Sammir nema pojma. A mediji najlakše prodaju one priče kojima se uvlače publici jer publika voli čitati kako je u pravu. Začarani krug.

Složit ćete se da je Hrvatska na više razina "u banani", no i to je percepcija uvelike rezultat silne negativnosti koju međusobno širimo, a najviše se očituje u medijima.

Jeste li, primjerice, svjesni da smo prema podacima MMF-a za 2009. godinu 43. zemlja na svijetu; ispred nas ih je, dakle, 42, a iza nas 137. Je li nam onda baš najteže na svijetu? Je li nam, zapravo, uopće tako teško? Imamo li baš mi najnepososbniju vladu na svijetu? Imamo li baš mi najnekokurentnije gospodarstvo? Najviše korupcije? Ne, sve upućuje na to da nemamo, ali smo spremni uvijek najkritičniji biti prema svome. Argumentirana kritika nije problem jer daleko od toga da imamo najsposobniju vladu ili najkonkurentnije gospodarstvo, ali kritiziranje radi kritiziranja u sebi nema ništa konstruktivno, a kod nas je to puno češća pojava.

Možda sam, nažalost, otišao predaleko od sporta, ali taj negativan stav i negativna percepcija svega maligna je bolest kako društva, tako i sporta.

Ako Dinamo smjeni trenera - napravit će to samo tako da se nešto skuha. I vjerojatno će dovesti nekoga tko je već bio smjenjen iz istih ili sličnih razloga zašto bi bio smijenjen Krunoslav Jurčić. Zar nije to glupo i žalosno?

Naš je izbor kako ćemo promatrati sve oko sebe - ako ćemo uporno htjeti BMW, nećemo nikada biti zadovoljni Golfom. Ali ako ćemo prihvatiti da Golf zadovoljava naše potrebe, da je Golf realan s obzirom na financijsku situaciju, da ima i puno lošijih solucija od Golfa - bit ćemo zadovoljni. Da, možemo i smijemo težiti BMW-u, ali nemamo razloga biti nezadovoljni Golfom.

HNL je naš Golf. Maksimir je naš Golf. Cibona je naš Golf. KK Zadar, RK Zagreb, VK Jug, KK Split - sve su to naši golfovi, realnosti koje možemo prihvatiti ili ne prihvatiti. Nikud nećemo doći kritiziranjem tog svog "Golfa", plačući nad sudbinom što ne ide 250km/h kao BMW; ali zato u njemu možemo uživati, kao što u Ledenoj uživaju navijači Medveščaka, kao što u Gospiću ili Šibeniku uživaju navijači ženskih košarkaških klubova, kao što u Dubrovniku uživaju navijači Juga itd.

Spektakl je ono što si sami odredimo da je spektakl. Večeras u Areni neće igrati Lakersi ni LeBron, ali spektakl mogu pružiti i Cibona i Bogdanović.

U Vinkovcima neće igrati Barcelona i Real, ali nama spektakl može i treba biti i Cibalia - Dinamo. Naši klubovi, naši igrači, naši treneri, naša publika, naš stadion, naš grad, naša povijest. I naš nogomet. Boljeg nemamo.

Dakako, da bi promatrač u tom našem nogometu/košarci/bilo čemu vidio nešto lijepo, prvi korak morat će napraviti klubovi i savezi, drugi korak navijači, a treći korak mediji.

Većina promatrača ne vidi ništa lijepo u hukanju, u bakljama, u bacanju banana; ne vidi ništa lijepo u Mamićevim ispadima, u Mamićevom primitivizmu, u napadima na novinare, akademike i vlastite igrače; ne vidi ništa lijepo u HNL-u prožetom nekompetentnim ljudima na važnim mjestima; i na kraju, ne može vidjeti ništa lijepo u natjecanju koje se svakodnevno u medijima proglašava "jadnim, slabašnim i dosadnim".

Pa kome ćemo prodati takav proizvod?

Ne znam može li se, hoće li se i kada će se eventualno mentalitet ljudi početi mijenjati. Kada će po hitnom postupku javno osuđen biti predsjednik kluba koji trenera smjenjuje na presici? Kada će lideri Hajduka i Dinama biti gospoda koja daju primjer i odnosima navijača? Kada će novinari objektivno suditi o rezultatu neke momčadi ili igrama nekog mladića, a ne po naputku urednika? Kada će urednike zanimati pozitivno, a ne negativno? Objektivno, a ne senzacionalno? A čitatelje?

Kada će sportska publika shvatiti - ok, ovo je ono što imamo, ajmo od toga napraviti spektakl? Ne možete me uvjeriti da bilo koja utakmica u HNL-u ne bi bila 50 ili 100 posto bolja, zanimljivija, kvalitetnija i atraktivnija da je stadion - bilo koji - pun do posljednjeg mjesta.

Tisuće je malih tema ove preširoke i preizazovne kolumne u kojoj ne bih dobro artikulirao svoje mišljenje i da je pišem pola godine; o svakom se aspektu ovog teksta mogu organizirati okrugli stolovi, i za sve te male teme mogu se pronaći hrpe argumenata pro et contra nečega.

Ali jedna je stvar ključna i vjerujem da nisam u krivu - ljepota je u oku promatrača. Ako odlučimo biti vječito nezadovoljni, svemu ćemo pronaći kritike i kada jesu i još više kada nisu na mjestu. I uvijek možemo pronaći razloge zašto ne idemo na utakmicu, zašto ne volimo Jurčića ili zašto Cibona ne zaslužuje vaših 30 kuna.

Ali nitko nam ne brani da umjesto toga tražimo pozitivne stvari. Da od svog Dinama ili od svog Hajduka ili od svog Osijeka - napravimo najbolji spektakl što možemo.

To je naš izbor, bez obzira na Mamiće, Miličeviće, Svaguše, Mandžukiće, Manchestere, Barcelone, Bišćane, Old Trafforde i Maksimire, Sportnete i one druge.

Pa mi recite je li zabavnije ovima prvima ili ovima drugima.