Kada ni ispravno nije ispravno

Zakulisne igre, pritisci, lobiranja, interesi pojedinaca i malih interesnih skupina - to su glavni čimbenici procesa koji je iznjedrio odluku koju većina hrvatske nogometne javnosti želi već godinama - smanjivanje broja klubova na samo 10.

Kada je glavni tajnik Zorislav Srebrić na početku sjednice Skupštine HNS-a projicirao filmić o Uefinom projektu Grassroots, tijekom kojega smo vidjeli i "Festival ženskog nogometa Lepoglava", nismo mogli ni naslutiti da će to biti najpametnija stvar koju smo vidjeli tog dana.

Uslijedili su, naime, govori zagovornika i oponenata Lige 10/Lige 16, u kojima smo čuli toliko malo stvarnih argumenata da je to gotovo nevjerojatno, jer sam siguran da bi svaki čitatelj Sportneta mogao nabrojiti više.

Istina, čuli smo puno argumenata zbog kojih je ovaj cijeli proces mutan i sumnjiv, čime zapravo samo pridonosi sivilu koje vlada oko domaćeg nogometa. Čuli smo optužbe o smjenjivanju zastupnika "preko noći", o neumjesnom lobiranju i o zazivanju tajnog glasovanja kao jedinog osigurača da glasovanje bude iskreno. Inače se tajno glasovanje koristi kako bi glasač bio lišen vanjskih utjecaja poput zastrašivanja i podmićivanja, a kako su praktički svi zastupnici svjesni da bi rezultat bio drugačiji da se glasovalo tajno - očito je tog zastrašivanja (ili podmićivanja?) bilo, u popriličnim količinama.

Paradoksalno, da bi se glasovalo tajno, trebalo je prvo izglasati - tajno glasovanje. Dakako da to nije prošlo, jer svi koji su imali instrukciju reći "Za ligu 10" nisu smjeli dignuti zeleni karton "Za" tajno glasovanje.

Mene je, međutim, više od toga zasmetao po tko zna koji puta potpuno neprofesionalan i površni pristup tih nogometnih funkcionera zadanoj tematici.

Županijski nogometni savezi trebali su, nakon prošle Skupštine HNS-a, pozorno razmotriti sve opcije natjecanja (ne samo u Prvoj HNL), i potom poslati svoj prijedlog s obrazloženjem (!) nazad u HNS. Kako smo čuli, tek je nekolicina županijskih saveza poslala i to obrazloženje, dok su ostali tek napisali "Liga 10" ili "Liga 16", ne potrudivši se čak ni napisati nekoliko rečenica zašto. U gotovo pola godine, ljudi koji brinu o nogometu nisu mogli pronaći vremena sjesti i napisati makar nekoliko rečenica zašto podupiru jednu opciju i zašto smatraju da je bolja.

Ako ništa drugo, mogli su sjesti za računalo i kopirati neke tekstove sa Sportneta.

Ni Izvršni odbor, koji je predložio ovaj izglasani model (prvo Liga 12, pa onda Liga 10) u svojim argumentima nije otišao dalje od toga da "slične zemlje poput Hrvatske imaju manji broj klubova od nas" i da je "financijska situacija teška".

To je točno, ali je i toliko površno da je to upravo jadno. Više od godinu dana su ti svi zastupnici i članovi raznoraznih odbora imali za napraviti ozbiljnu studiju, no nisu uspjeli.

Premalo se radi.

Puno se priča, puno se sastanči, puno se jede, pije, puno se skita po inozemstvu, puno se troši na mobitele, prijevoz i reprezentaciju (ne onu nogometnu).

A radi se premalo.

Zdravko Mamić je prije skupštine svima zainteresiranima dijelio knjižicu "Povijesni pregled natjecanja u 1. HNL i komparativna analiza formata natjecanja". To je zaista jedini barem donekle ozbiljan tekst s konkretnim brojkama i zaključcima na temu formata natjecanja. Nažalost, to nije napravio nitko u HNS-u. Kako smo čuli od zastupnika iz Ličko-senjske županije, gospodina Čačića, tamošnji skupštinari ništa slično nisu dobili od Izvršnog odbora koji je predložio Ligu 10. Prema njegovim riječima, "da su takvu ozbiljnu analizu dobili, možda bi i njihov stav bio drugačiji". Inače, oni su u nedostatku dobrih argumenata IO-a stali uz Udrugu prvoligaša koja je htjela Ligu 16 (10-6 omjer glasova).

Što će reći - da je Izvršni odbor ozbiljno pripremio svoj prijedlog, možda cijele farse ne bi bilo, možda velike potrebe za lobiranjem ne bi bilo. Možda (iako je to veliki možda) se ozbiljnim argumentiranjem moglo natjerati ljude da na trenutak budu odgovorni i razmišljaju o dobrobiti hrvatskog nogometa u cjelini, a ne svog lokalnog kluba.

Tu malu studijicu koju je okolo dijelio Zdravko Mamić nekoliko je sposobnih ljudi moglo napraviti u dva dana.

HNS se nije udostojio ni toliko učiniti.

Predsjednik HNS-a Vlatko Marković svoj je obol sjednici dao tek jednom rečenicom na kraju balade, na svoj poznati bahato-ironiči način: "Najviše su pričali oni koji donose najviše novca u nogomet", aludirajući zapravo da su takvi najmanje pričali (poput njega). Poruka je, otprilike, sljedeća - što ćemo sudjelovati i trošiti vrijeme u ovako važnoj raspravi kada smo odluku ionako već donijeli i prije glasovanja.

Nikakvi argumenti to neće promijeniti.

Argumente nije nitko slušao ni prije uvođenja Lige 16, niti sada netko odgovara za njen neuspjeh, kao što nitko neće odgovarati za (ne)uspjeh novog formata natjecanja. Niti je tko slušao argumente.

Nadalje, tragedija "sjajnog" HNS-ovog sustava je i u sljedećem - Izvršni odbor (kreator ovog prijedloga) uopće nije pozvan donositi odluke niti predlagati sustav natjecanja.

Dok je to, s druge strane, u opisu posla Udruzi prvoligaša.

Dakako, to apsolutno nema smisla. Naravno da će većina prvoligaša biti za veću ligu, kako bi lakše u njoj ostala. I da netko čelnike Dinama pita trebaju li u Ligi prvaka igrati direktno prvaci Hrvatske - jasno da bi rekli da treba. No, zato je tu Uefa da donosi odluke za dobrobit natjecanja. Kao što Fifa odlučuje koliko će država biti na SP-u, a ne da netko pita Litavce - hej, mislite li da bi trebalo biti 50 država, pa da se i vi možete plasirati?

No, iako je glupo i naivno da takvu odluku donose sami prvoligaši, takav je propis. Pa je trebalo prvo promijeniti propise, a onda mijenjati format natjecanja.

Ovako je i ispravna odluka donesena na potpuno neispravan način.

Zašto ispravna?

Nije neka tajna, smatram da je Liga 10 optimalno rješenje za Prvu HNL, iz "matematičkih" razloga - nemamo ni približno dovoljno kvalitetnih igrača za održavanje tvorevine poput Lige 16, samo zato da bi se "razvijale manje sredine" i da bi "mlađi igrači dobivali šansu".

Takve su izjave čista demagogija koja se može pobiti vrlo lagano.

Koje su to mlade igrači bitne za hrvatski nogomet razvili u Međimurju? Koja se to nogometna sredina razvila od Croatije iz Sesveta, osim ako kladioničarski milje nije 'nogometna sredina'?

Kako već dvije godine nisam čuo kvalitetne argumente za Ligu 16 osim te demagogije bez konkretnih brojki, za diskusiju sam se obratio kolegici Ivani Strahiji, jednoj od rijetkih zagovornica Lige 16 unutar redakcije. Pa evo odgovara na neke njene argumente:

Liga 12 ili Liga 10 znače nemilosrdnu borbu za bodove, ne za igru, mladi igrači nemaju šanse baš nikakve, kupovat će se iskusni da bi preživjeli u Ligi. Također, kupovat će se utakmice, suci, sve samo da se ostane.

Drugim riječima, u Ligi 12 ili Ligi 10 će nam se dogoditi - Croatia Sesvete? Bez obzira kakva liga bila, klubovi iz donjeg dijela tražit će načine kako ostati u ligi, bila to Liga 10 ili Liga 40.

Što je liga šira, to je u njoj više manje kvalitetnih klubova, a pod "kvalitetno" ne mislim samo na igrače. A takvi klubovi ne razvijaju mlade igrače, nego rade upravo to što ne želimo - kupuju iskusne da bi preživjeli u Ligi. Koji su klubovi pravi inkubatori uz Hajduk i Dinamo? Varteks, Osijek i Zagreb - a složit ćete se, to su neki "osnovni" klubovi HNL-a, na koje računamo i u Ligi 10, koji i jesu gotovo uvijek u gornjoj polovici usprkos forsiranju domaćih, mladih igrača.

Varteksov prosjek godina je 20.4, stranca su tek dva. Takav klub treba držati kao kap vode na dlanu, a ne krojiti sudbinu lige po onima čijih prvih 11 ima devet stranaca i 25-30 godina.

Varteks ima takvu momčad jer je financijski u raspadu, a i s domaćim igračima može ostati u ligi. Mladi igrači nipošto ne znače loš rezultat - pogledajte samo Lokomotivu, koja je bila u gornjoj polovici iako ima tek dvojicu iskusnijih igrača. Dobri igrači = dobri rezultati, loši igrači = loši rezulati. Mladost i starost u tome ne igraju nikakvu ulogu, tek mogu poslužiti kao izlika za ovakve razgovore.

Postoji li klub u HNL-u koji ima veći pritisak od Dinama? A s druge strane, svi ostali klubovi zajedno nisu "napravili" igrača poput Dinama, kako onih za reprezentaciju, tako onih koji su dovoljno dobri da budu prvaci (ovi iz Dinama), odnosno da budu u gornjem domu HNL-a (ovi iz Lokomotive). Tako da je priča o "pritisku i manjku prostora za mlade igrače" priča kojom se straše mala djeca, a ne ozbiljni nogometni radnici.

Ispadanje u 2. HNL je jednako samoubojstvu, jer ona nikoga ne interesira, najmanje sponzore."

Interesirat će ih više kada u njoj budu igrali bolji klubovi, ovi koji se sada trude opstati u Prvoj HNL, iako nemaju ni gledatelja ni sponzora ni stadiona ni financijskih uvjeta. Smanjivanjem Prve HNL se ujedno i jača Druga HNL, a ispadanje u drugu ligu ionako uvijek pada teško svakom klubu, u bilo kojoj zemlji, i u bilo kojem formatu natjecanja.

Brojke jasno ukazuju na sljedeće podatke - pada gledanost HNL-a, pada hrvatski klupski koeficijent, padaju prihodi od televizije, marketinga, ulaznica, a već godinama je jedini klub koji ostvaruje kakve-takve rezultate u Europi zagrebački Dinamo.

Razvodnjena Liga 16 ne interesira gledatelje (osim njih po 1.000 u Čakovcu ili Karlovcu), niti interesira igrače koji ili žele otići ili ne žele doći. Ako Čakovec i Karlovac imaju financije i momčad za prvu ligu - onda će u njoj i igrati, ali ne možemo na silu širiti ligu kako bi u njoj sudjelovalo što više momčadi. Sada smo imali Ligu 16, pa svejedno nismo u njoj razvili Sisak ili Slavonski Brod. Nikada nećemo moći dovoljno proširiti natjecanje da u njemu mogu sudjelovati sve "manje nogometne sredine".

Iz "Mamićeve studije" najznačajnijom mi se čini sljedeća analiza. Svrstani su klubovi 1. HNL u tri kategorije - Dinamo i Hajduk (A), Rijeka, Osijek, Cibalia, Šibenik i Slaven Belupo (B), te ostali klubovi u C kategoriju - prve dvije kategorije su klubovi koji imaju ozbiljniji potencijal za prihod od marketinga (TV prava, oglašavanje, ulaznice, sponzorski ugovori).

U Ligi 10, imamo četiri A-A utakmice, 40 A-B utakmica i 40 B-B utakmica. U Ligi 16, imamo dvije A-A utakmice, 20 A-B i 20 B-B utakmica. S druge strane, u Ligi 16 imamo 72 C-C utakmice, a u Ligi 10 je takvih samo 12. Ako netko ne razumije važnost nesrazmjera u tim podacima, onda ne razumije ni zakone tržišta, marketinga i uopće ekonomije. Prema projekciji, u Ligi 10 bi posjećenost utakmica narasla za 35 posto u odnosu na Ligu 16.

Hrvatska nema igrača ni novca za kvalitetnu Ligu 16. Kada bi imala, bila bi to bolja varijanta.

A kvalitetna prva liga osnova je razvoja tog nogometa o kojem svi pričaju. Kvalitetna liga donosi novac, donosi sponzore, donosi zanimanje gledatelja, donosi bolje europske rezultate, stvara bolje igrače, diže vrijednost igračima i omogućuje nam da razlikujemo prave potencijale od lažnih.

Za hrvatski nogomet nije bitno trebamo li imati 10 ili 16 klubova, već da ti klubovi imaju kvalitetnu ligu.

Trenutno, igrački, financijski, infrastrukturno, marketinški i kako god još želite - kvalitetnu ligu teško da možemo imati s više od 10 klubova.

I tako su naši skupštinari do ispravne odluke došli na sebi karakterističan - nimalo ispravan - način.