Kad klinci postaju muškarci

Duboko u noć ulice grada Splita pjevale su i trubile, slavile veliku europsku pobjedu koja je Hajduka dovela pred vrata raja. Raja koji je samo prije mjesec dana izgledao tako nestvarno i daleko, bez obzira što su do njega vodile samo dvije prepreke. Što se to u međuvremenu dogodilo?

Izgleda da se Hajduku konačno dogodio prijelaz iz puberteta u ozbiljnost. Iz djetinjstva u muškost. Unireu su jučer napali 19-godišnji Vukušić, 20-godišnji Trebotić i Čop, 21-godišnji Maloča, 22-godišnji Oremuš, 23-godišnji Strinić, Tomasov i Anas, 24-godišnji Buljat, a vrata je branio 21-godišnji Radošević, za kojeg nitko ne bi rekao da mu je to tek treća utakmica za Hajduk.

A što reći o Senijadu Ibričiću? Najbolje uloženim Hajdukovim novcem u posljednjih desetak, možda i više godina. "Ibro" je u potpunosti osvojio srca Hajdukovih navijača i već danas osigurao mjesto u povijesnim knjigama kao jedan od najomiljenijih Hajdukovaca. Njegoe majstorije, pogoci, asistencije i driblinzi, samo su dio onoga zbog čega hajdučki puk kliče njegovo ime. "Ibro" je jučer i u 85. minuti sprintao koliko ga noge nose, a u četvrtoj minuti sudačke nadoknade pred svojim vratima blokirao stihijske pokušaje Rumunja i izbacivao loptu daleko od Radoševića.

Hajduk je Unireu razbio jedinim mogućim oružjem kojim je raspolagao i koje mu je davalo prednost. Srcem, mladošću, agresivnošću, požrtvovnošću. Nije se začuo ni jedan zvižduk na račun igre Hajdukove momčadi ni kad je rezultat bio negativan, ni kad je bio izjednačen. Više od 35.000 gledatelja koji su stvorili spektakularan ambijent poljudske "školjke" vidjelo je želju, vidjelo je energiju, vidjelo je Hajduka kakvog želi gledati uvijek. Hajduka koji igra - hajdučki.

A Unirea ni izbliza nije "mutava" momčad. Vidjelo se to posebno u prvom dijelu, vidjelo se da ta momčad ima "štofa", da nije slučajno prošla iz skupine Lige prvaka u šesnaestinu finala Europske lige prošle sezone. Držali su raspored i opasno se transformirali, vidjelo se da ta momčad zna igrati. No, nakon primljenog pogotka više nije mogla. Tada je zavladao Hajduk.

Bez obzira što je Levy nakon utakmice nastavio sa svojim pesimističkim i fatalističkim stavovima ("Hajduk može doći i s drugom momčadi u Rumunjsku i opet će proći"), Hajdukovci moraju biti svjesni da su odradili te pola posla. Dobro, možda i malo više od pola - ali još uvijek nas čeka gostovanje na kojemu treba potvrditi sve lijepo napravljeno sinoć. Prevelik je ulog, previše je toga na kocki da bi se u Bukurešt smjelo otići "odraditi posao".

4:1 je velika prednost, ali bila je velika i prednost bukureštanskog Dinama s kojom je došao u Split, pa se svejedno kući vratio pognute glave. Bez obzira što govorio trener Uniree, ta misao mora biti u glavama svih igrača Hajduka od danas do završnog sučevog zvižduka u uzvratnoj utakmici. Samo tako će zaista od klinaca postati - muškarci.