I Radulović je za ponešto odgovoran

Malo kada je limitirana momčad poput Choleta - čak ne ni posebno raspoložena - odnijela bodove iz Draženovog doma, ali na to su pod Tornjem uoči sezone vjerojatno bili i spremni. Blagajna je prazna, jedva je skupljena i ovakva limitirana momčad od koje se nisu mogli očekivati lanjski rezultati, još manje lanjske igre.

Već smo o tomu pisali, ali Radulović ima težak posao iz više perspektiva - dobio je u ruke momčad s "falingama", bez vrhunskog playmakera, ali i bez adekvatne zamjene za tog kojeg ima, bez pravog američkog igrača koji bi bio nositelj momčadi, bez iskustva, a koju su još k tome načele i ozljede igrača koji su trebali biti važni u rotaciji - Rozića i Lalića. Kao da to nije dovoljno, Radulović je naslijedio trenera kojem dvije godine nitko nije ni pomislio prigovoriti jer je radio sjajan posao, a kada tome još pribrojite dobro poznatu krizu financija i upravljanja klubom, lako je razumjeti da Raduloviću nije lako spavati.

No, pod Tornjem smo navikli pod Perasovićevim vodstvom na dvije stvari koje u Hrvatskoj nisu tako česte - da se iz situacije izvlači maksimum i da se za neuspjehe ne traže opravdanja i isprike.

A Radulović upravo to radi. Njegov govor tijela (i sami govor) šalje signale koji govore "radimo najbolje što možemo, ali nemamo kvalitetu niti dubinu i ovo je realnost". U Raduloviću se nakon poraza nije vidjela prava vatra, koja je tamo trebala biti jer je morao biti ljut što je Cibona izgubila od jednako limitirane ekipe, još manje se osjetila nekakva odlučnost da Cibona može spasiti stvari u Euroligi. A bez obzira na 0-4 i ovaj važan poraz, puno se previše košarke još treba igrati da bi klub poput Cibone već mahao bijelom zastavom.

Također, Radulovićeva objašnjenja za mane u Ciboninoj igri nisu uvijek na mjestu.

"Previše igramo 1 na 5, Bojan uzima previše teških šuteva i tu se troši"... Zar za ovo nije odgovoran upravo trener? K tome, za Bogdanovićev stil igre ove sezone zaslužan je isključivo Radulović koji mu je u prvom telefonskom razgovoru preko ljeta poručio "ti ćeš imati sve ovlasti u igri, bit ćeš mi ključni igrač, glavni strijelac".

Kada mladom igraču - koji je kod prošlog trenera učio što znači odgovarati za svaki pogrešan šut ili zakašnjelu rotaciju u obrani - ovako postavite stvari, dobijete to što ste tražili. Bogdanović je krenuo s nekoliko odličnih partija, no brzo je skautiran i brzo se umorio, pa je on danas Cibonin najveći potrošač lopti, no nikako lider koji bi je vodio do pobjeda. Bogdanović se ponaša kao gazda (što mu je Radulović omogućio), a za to igrački još nije spreman.

Nadalje, shvatljivo je da će se Radulović pozivati na kratku klupu i neiskusne igrače, no ne treba u tomu pretjerivati jer dolazi do zabluda.

Bogdanović je nakon utakmice izjavio kako "Cholet igra s 12 grača, a Cibona sa 7-8", no to ne odgovara istini. I nekakva širina klupe Choleta ni otprilike ne objašnjava zašto su Cibosi već na početku drugog dijela izgledali kao da im ni tri Red Bulla ne bi pomogla.

Cholet je, naime, igrao s osam igrača, isto kao i Cibona. Kod domaćih su šestorica imali više od 10 minuta, kod gostiju sedmorica, s time da bi ih također vjerojatno bilo šest da se nije ozlijedio Falker. Kod domaćih su četvorica igrala 30 ili više minuta, kod Francuza trojica. Sve u svemu, Choletov igrački kadar bio je za "pola igrača" širi od Ciboninog.

Drugi je par rukava što Radulović već nekoliko utakmica pokazuje manjak osjećaja za rotaciju. Nakon Choleta je i sam priznao da je Vragović mogao dobiti i koju minutu više na parketu (i Stipčević na klupi), sigurno je i Vrbanc mogao odmijeniti Bogdanovića, posebno jer Bogdanović zaista nije igrao dobro. Kako Cibona i ovako i onako nije dobivala skok, moglo se probati i s malo nižom petorkom kako bi se dodatno odmorili Radošević i Pašalić. Samo poneka minuta odmora više za ovu četvoricu mogla je spriječiti Cibonin raspad sistema u posljednjih pet minuta kada se upravo zbog nemoći igralo 1 na 5 - a to u Euroligi ne prolazi.

No, Vukovi nisu bili samo jednokratno već kumulativno umorni. Koja je Radulovićeva logika iza odluke da protiv Nymburka Stipčević igra svih 40 minuta? I ovako je jasno da on ima vrlo težak posao jer mora voditi mladu i novu momčad na nivou na kojem do sada nije igrao, uz fizičke (visina) i igračke (šut) nedostatke, a Radulović mu ne da ni minute odmora protiv češke momčadi. I na kraju upravo Stipčević upropasti zadnje Cibonine napade protiv Nymburka, Cibona izgubi utakmicu, a Radulovićeva odluka izgubi svaki smisao - ako Vragović ne igra zbog rezultata, onda se Nymburk mora pobijediti.

Dok čeka povratak Lalića i Rozića, te eventualno neko pojačanje (ili prinovu), Radulović će morati žrtvovati ponekog pješaka (utakmicu u NLB ligi) kako bi momčad držao na nekakvoj energetskoj razini. Jer bez fizičke moći nema ničega, ni obrane, ni eksplozivnosti u napadu, ni skoka ni šuta ni entuzijazma. Stipčević, Radošević, Bogdanović - ne mogu igrati svi po 38 minuta svaku utakmicu.

Dalo bi se raspravljati i o Radulovićevoj tezi da obrambene postavke nisu problem koliko umor igrača, jer umor ipak ne može objasniti da Cholet utrpa 46 koševa Ciboni u prvom poluvremenu, Nymburk poen više. Obrana nije samo stvar talenta i fizičkih sposobnosti, nego i truda i obrambenih shema koje postavlja trener. Ako priznamo da se Vukovi trude, nameće se logičan zaključak gdje "šteka".

Uz ove stvari koje se vide i na površini, ako se zagrebe ispod može se naići na još problema, poput Radulovićevog odnosa s Radoševićem i Bogdanovićem koji je trenutno napet, ako je vjerovati izvorima, uvelike zbog nekošarkaških (menadžerskih) tema.

Napisao sam prije dva tjedna - od Radulovića nema nitko pravo tražiti rezultate prošlogodišnje Cibone, ovo je jednostavno slabija momčad.

No, to ne znači da navijači nemaju pravo tražiti da se i iz ove momčadi izvuče maksimum. Prolazak u Top 16 sada više nije izgledna opcija, ali Cibona se nema pravo predati, a to polazi od Radulovića.

Defetizam se mora pretvoriti u odlučnost, inače će sezona brzo otići nizbrdo, gdje je već otišlo rukovodstvo kluba.