Katar? Stvarno?

Nakon što me prošla prva reakcija koja je otprilike izgledala kao kad držite shift i stišćete znamenke na tipkovnici, odlučio sam prvo dati Katru šansu u svojoj glavi.

Stadioni će im biti fantastični. Sve će biti iznimno blizu. Pare im rastu na drveću i nema sumnje da će uvjeti biti veličanstveni. Taj dio svijeta još nije imao SP, prilika je da se nogomet dodatno razvije na Bliskom istoku. Njihova prezentacija je, navodno, bila sjajna. Expect amazing, vele Katrani. Temperaturu od 50 stupnjeva riješit će, kažu, najnovijom tehnologijom klima-uređaja koji čak, eto, nisu ni štetni za okoliš. U JAR-u nije bila katastrofa kao što su neki najavljivali. I tako dalje, i tako dalje. Ali na kraju dana...

Svjetsko prvenstvo u nogometu igrat će se u Katru.

U zemlji koja nema apsolutno nikakve nogometne tradicije. U zemlji u kojoj je zabranjen bikini (bye-bye brazilske navijačice), alkohol (bye-bye zabava), poljubac u javnosti, homoseksualnost. Barem je Vlatko Marković zadovoljan izborom.

U zemlji u koju Izraelci ne smiju ući (pa se u Fifi nadaju da se neće ni plasirati), u zemlji u kojoj će u lipnju i srpnju temperatura po noći pasti na samo 35-40 stupnjeva, u zemlji u kojoj su neki od gradova domaćina danas samo hrpa pijeska, u zemlji u koju bi trebalo doći dvostruko više navijača nego što ima stanovnika, u zemlji koja je površinom daleko najmanji domaćin, u zemlji koja nema iskustvo s ničim sličnim organizaciji SP-a u nogometu i u zemlji čija nogometna reprezentacija nije niti među 100 najboljih na svijetu.

Toliko toga smrdi u Fifinom procesu odlučivanja da je teško odabrati gdje krenuti.

Korupcijski skandal koji je razotkrio Sunday Times Fifa ni izbliza nije dovoljno dobro procesuirala. Da, suspendirala je nigerijskog i tahićanskog predstavnika iz Izvršnog odbora nakon što je Times izložio dokaze kako su bili spremni primiti mito u zamjenu za svoj glas, ali Fifa se dalje ponašala kao da je sigurna da je to izolirani slučaj, a ne da je cijeli njen Odbor kompromitiran u javnosti, što sigurno jest.

Mnogi su Fifi sugerirali da odgodi glasovanje o domaćinstvu, no Blattera to nije previše uzbudilo. U izjavi Transparency Internationala stoji: "Ovaj skandal toliko je diskreditirao proces donošenja odluka u Fifi da bi odluka u ovakvim okolnostima samo pojačala kontroverzu." Koga briga? Ne Blattera.

U BBC-evom programu Panorama optužena su još trojica Fifinih dužnosnika da su u razdoblju od 1989. do 1999. primali novac od ISL-a, Fifine svojevrsne marketinške agencije, kako bi ta tvrtka dobivala prava na TV prijenose velikih nogometnih natjecanja. ISL je u međuvremenu propao, a Blatter se "neoštećen" izvukao iz svih optužbi koje su kasnije uslijedile, uključujući od tadašnjeg generalnog tajnika Fife Michela Zen-Ruffinena da je suradnja propala zbog korupcije, a ne lošeg rukovodstva. Nećete vjerovati, ali Zen-Ruffinen koji je Odboru predočio dokaze da je Blatter počinio prevaru, uskoro je izbačen iz Fife.

Kanadski istraživački reporter Declan Hill, autoritet na polju korupcije u sportu, izjavio je za NY Times uoči glasovanja kako ove afere čine glasovanje "beznačajnim": "Možda postoji još koji bušman u pustinji Kalahari koji misli da Fifin proces ima nekakav kredibilitet."

Da stvar bude bolja, engleska kandidatura dobila je bijedna dva glasa (jedan od svog predstavnika), iako je po mnogo objektivnih faktora bila najbolja, a Englezi - najnogometnija nacija svijeta - ugostili su SP davne 1966. godine. Osveta Odbora dobrom engleskom novinarstvu? Ma kakvi.

Nogomet je najpopularniji sport na svijetu, SP je najveće svjetsko sportsko natjecanje uz OI, ali Fifa je istodobno jedna od najzatvorenijih i najnetransparentnijih svjetski važnih organizacija. Fifu nitko ne može kontrolirati, a ako bi se neka vlada i usudila reći štogod protiv Fife, ili ne daj Bože pokrenuti neku istragu - BUM, odmah vas Fifa izbaci iz svih nogometnih natjecanja, jer "ne smije se politika miješati u sport". Fifa tako događaj vrijedan milijarde dolara - koji milijunima navijača predstavlja zaista bitnu stvar - dodjeljuje tajnim glasovanjem Odbora sastavljenog od 22 člana, a koji je kroz godine prožet korupcijskim skandalima.

Netko će reći - Fifa je gledala novac. Ali to nije istina. Barem ga nije gledala u kontekstu dobrobiti Fife u cjelini, već eventualno kroz pojedinačne "bonuse".

Naime, ni Rusija 2018. ni Katar 2022. nisu bili među najprofitabilnijim opcijama. Fifa je konzultantskoj tvrtki McKinsey masno platila izradu studije profitabilnosti SP-a u potencijalnim državama domaćinima. Za 2018., Engleska je dobila rejting od 100 posto, Španjolska i Portugal 91 posto, Nizozemska i Belgija 87 posto, a najslabiji rejting dobio je budući domaćin, Majka Rusija s 86 posto.

Za 2022. godinu idealan rejting imale su SAD (100), slijedio je Japan sa 73 posto, Koreja sa 71 posto, a Katar je sa 70 posto bio samo ispred Australije (68%).

Da stvari budu bolje, i tehničke ponude drugih zemalja, posebno Engleske za 2018. i SAD-a za 2022., ocijenjene su boljima. Sve zemlje kandidatkinje su, k tome, danas spremnije za ugošćivanje SP-a, od nogometne, prometne i hotelske infrastrukture do ljudskih prava.

Drugim riječima, ceste, stadioni, profitabilnost, tehnička ponuda, iskustvo, aerodromi, nogometna tradicija i važnost nogometa u državi i regiji, potencijalna zabava za navijače, klimatski uvjeti za igrače, navijače i dobar nogomet, sve je to nebitno.

Ne pada mi na pamet ništa više od sljedeće tri opcije zašto bi bio izabran baš Katar: najbolje nacrtani stadioni (1), nova geografska lokacija za razvijanje nogometa (2) i "podmazivanje" članova Izvršnog odbora od strane bogatih šeika (3). Ne znam za vas, ali znam što se meni čini najlogičnijim.

Ruska kandidatura ima svojih minusa (kao i svaka), a nakon onoga što se dogodilo s Ukrajinom i Poljskom, trebat će neko vrijeme nogometnim organizacijama da očiste svoje ime, pa će tako i rusku pobjedu mnogi promatrati sa skepsom.

No, odlazak u Rusiju može se shvatiti, opravdati i priznati kao ispravan. Rusija je velika sportska nacija, bogate nogometne povijesti, a kako je nogomet u ekspanziji, može se reći da su Rusi zaslužili dobiti svjetsko nogometno prvenstvo.

Katar nije. Katar je SP kupio, na ovaj ili onaj način.

Smatram da se svjetsko prvenstvo, kada je već tako rijetko, treba zaslužiti, a ne da ga treba dobiti ili kupiti. I smatram da bi "zasluge" morale biti više nogometne, a manje novčane, jer ovako se potvrđuje teza svih koji vjeruju da je nogomet danas prodao dušu i da je pretjerano komercijaliziran.

To je došlo tako daleko da je danas mnogima ok, pa čak i simpatično, da je domaćin SP-a Katar.

Ne Njemačka, ne Engleska, ne Italija, ne Francuska, ne Španjolska, ne Brazil, ne Argentina, ne Meksiko, ne Hrvatska, ne niti jedna od još valjda stotinu zemalja u kojima je nogomet važniji nego što je u Katru, ne niti jedna od još valjda stotinu zemalja u kojima je nogomet uspješniji nego što je u Katru.

Domaćin je Katar jer može sagraditi čudesne stadione s klimom i jer Fifa ima novo tržište i jer ima još pet sličnih, nenogometnih razloga.

SP u JAR-u nije bila katastrofa, neće biti ni u Katru, dapače. Zašto bi bila katastrofa, kada se radi o najzabavnijem sportskom događaju na svijetu? No, to ne znači da SP treba ili može biti bilo gdje, kao što SP u hokeju na ledu ne treba biti u Hrvatskoj samo zato jer imamo Arenu Zagreb. To ne znači da je neka nogometna utakmica bolja ako se igra na svemirskom novom stadionu, a ne na Old Traffordu. Dapače.

Fifina poruka je jasna - nogomet može ići bilo gdje. Kako je jedan komentator Eurosporta napisao: "Nakon Katra, ostao je samo jedan dio svijeta za pokoriti - Antarktika. Prekrasna igra ne može se zvati globalnom dok ne ostavi nogometnu infrastrukturu za 50 milijuna pingvina i nekoliko desetaka znanstvenika dok se ostatak svijeta marginalizira." Karikiranje? Meni se i Katar činio kao karikiranje, pa evo gdje smo danas.

Ali ako je već to vizija današnje Fife, s kojom se možemo i ne moramo složiti, onda bi barem u jednome Fifa trebala biti pravedna - iskreno reći koje uvjete netko mora zadovoljavati kako bi imao šanse.

Zašto bi Englezi ili Amerikanci potrošili milijune funti ili dolara na kreiranje svoje (najbolje) ponude, ako je Fifino stajalište - želimo u nove zemlje koje možda još nemaju stadione, ceste ili aerodrome, ali imaju sjajne planove za njih?

Zašto bi Fifa zapošljavala konzultanske kuće kako bi davale procjenu isplativosti, ako ta studija ništa ne znači? Zašto bi Fifa plaćala sastanke Tehničke komisije ako njeni zaključci ništa ne vrijede?

Ako ništa drugo, Fifa bi barem u tome trebala biti korektnija, pa da se taj novac ne troši za kandidature ili studije već za razvoj nogometa.

Ili borbu protiv korupcije u nogometu.